Zvuči čudno da Leonarda Cohena nema više od godinu dana. Taj čarobno turobni Kanađanin koji je značajan dio života proveo u našem susjedstvu, živeći na grčkom otoku Hidri, pa je možda i pokupio nešto južnačkoga bluesa s brdovitog Balkana.
Uz Brucea Springsteena, najpoznatiji je glazenik koji se sustavno hrvao s teškom depresijom, ali pobožno i puno stvarao i pjevao. U Hrvatskoj je Cohen bio dvaput, 2010. u Zagrebu i 2013. u pulskoj Areni. Bio sam na koncertu u Zagrebu i to je bilo skoro četiri sata čarobnog muziciranja. Karizma veličine nebodera, ovako nepoetski kazano.
Za godinu dana smrti, Maja Posavec i Ivan Kapec priredili su 9. studenog ‘Večer s Cohenom’ u zagrebačkom Saxu koju je uvijek odlična Hangtime Agency rasprodala. Zbog zanimanja publike duo umjetnika je reprizirao svoj nastup iz studenog. Koncert je opet bio rasprodan. Izgleda da publika voli Leonarda Cohena.
Koncert je započeo s ‘Joan of Arc’ s albuma ‘Songs of Love and Hate’. Ima nešto simbolično da je prva pjesma bila baš ‘Joan of Arc’, računajući da se Maja Posavec primila ‘muškoga’ posla interpretacije Leonarda Cohena. Ivan Orleanska je definitivno bila ispred svoga vremena. Slijedile su sve pjesme s prva četiri albuma (1967.-1974.); ‘Sisters of Mercy’, ‘Hey, That’s No Way to Say Goodbye’, vrlo dojmljiva izvedba ‘The Partisana’ kojoj su prethodili Cohenovi stihovi o vlastitom domoljublju, zatim ‘Lover Lover Lover’.
Uvijek himnična ‘Hallelujah’ prebacila je nas u osamdesete. Nevjerojatno kako je interpretacija umjetnice donijele fine finese Cohenove preokupacije na relaciji Bog-žena, dajući pjesmi topliji ton, na neki način oplemenjujući Cohenovu patnju. U sedamdesete smo vratili s vrlo energičnom izvedbom ‘Who by Fire’, nešto kazališno izviralo je iz izvedbe, svjedočeći da je Maji Posavec kazalište profesionalni dom, a od prve faze Cohenove karijere oprostili smo s čuvenom ‘Like a Bird’.
Na Lorcu nas podsjetila ‘Take This Waltz’, a zaskočila me ‘First We Take Manhattan’ koja nevjerojatno dobro funkcionira bez sintizajsera. Posebna poslastica je bila blues izvedba ‘Tower of Song’, nevjerojatno sjajno odjepavana. Osamdesete smo napustili s ‘I’m Your Man’, koja je Maja Posavec doduše posvetila ženama kroz opasku da je svaka žena nekom muškarcu rekla ‘I’m your woman’. Primjerice, preskočili smo meni drag album ‘Future’ iz 1992. što se lako može objasniti činjenicom da nas je sve više okupirao nesretni rat i agresija na Hvatsku, nego što se zbivalo u muzičkome svijetu.
Zapravo, možda će zvučati čudno, ali pjesme iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih odražavaju ukus lokalnih radio postaja, pogotovo glazbenih urednika Zagreba dvojke (današnjeg HR2) kroz osamdesete.
U ‘Ten New Songs’ uletili smo sa ženskim rukopisom kroz ‘Alexandra Leaving’ i ‘In My Secret Life’, a službeni dio koncerta je završio s vrlo optimističnom izvedbom ‘Traveling Light’ sa zadnjega Cohenovog albuma ‘You Want It Darker’. Na bisu su bili čuvena ‘Famous Blue Raincoat’ i ‘If It Be Your Will’.
Iskusni jazz gitarist Ivan Kapec bio je sjajna pratnja Maji Posavec, nevjerojatna sinergija glasa i gitare, jedan fini blues dodir, dajući Cohenovim melodijama specifično gledanje. Jedan čovjek je svirao, a ponekad se činilo da je band na pozornici.
Maja Posavec je jedna od pozitivnih pojava na hrvatskom glazbenoj sceni, deset godina prvog glasa Detoura i trenutna solo karijera su svakako vrijedni spomena. U jednom svome članku kukao sam da gdje su umjetnici rođeni u osamdesetima, Maja Posavec je definitivno tu. Nevjerojatna lakoća pjevanja kroz istinski snažan glas koji donosi emociju. Pokojna Ana Štefok je za Jugoslavije nosila nadimak hrvatska Edith Piaf, a Maja Posavec slobodno može preuzeti taj počasni naziv. Nevjerojatna je količina energije koja izvire iz ove više nego zanimljive žene.
Iako je zagrebačka publika generalno disciplinirana zato što grad ipak nudi šaroliki repertoar raznih muzičkih žanrova, autora ovih redaka čudi kako dio jučerašnje publike jednostavno nije pratio dvoje izvrsnih umjetnika. Daš novac, platiš upad, vrhunska muzika, vrhunski izvođači, a ti pričaš i furaš svoj film zakidajući dobar dio publike za istinsko uživanje u ovoj rijetkoj poslastici.
Ako će biti i treća ‘Večer s Cohenom’, onda neka bude negdje kao što je Mala dvorana KD Vatroslav Lisinski, ali gdje god bude, bit će užitak opet poslušati ovo zanimljivo čitanje ostavštine neponovljivog Kanađanina, Židova, Grka, ženoljupca, a nadasve čovjeka, koji doduše nažalost nije dobio ‘Nobela’, iako ga je zaslužio.
Kroz divnu interpretaciju Maje Posavac, dobiva se slika Leonarda Cohena kao prikrivenog optimista i čovjeka koji je vrlo dobro razumio životne radosti. Užitak je uvijek služati Cohena, a u ovoj verziji to je bila posebna poslastica.
Autor: Mislav Miholek