IZVJEŠĆE/FOTO: Bajaga i Instruktori u Osijeku – zvuk koji još uvijek obara
12. prosinca 2017.
Željko Mirković Miki (101 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Bajaga i Instruktori u Osijeku – zvuk koji još uvijek obara

Vrlo dobar nastup pop rock veterana u slavonskoj prijestolnici i potvrda da dobri autori i izvođači (kao i dobro vino) ne stare, već bivaju i dalje pitki i okus koji ostavljaju jest i više nego pozitivan.

Od “Pozitivne geografije”, pa do današnjih dana Momčilo Bajagić Bajaga sa svojim Instruktorima šalje dobre (ili odlične) vibracije gdje god se pojavi. Bilo da je riječ o većim dvoranama ili nešto manjima (kao što je ova u Osijeku) količina dobrih stvari koje smo mogli čuti u klasičnom “best of” pregledu karijere jednog od najpotentnijih i dugovječnih autora i izvođača s ovih prostora je poprilična. No, krenimo redom. Možda bi headliner ove lijepe ravničarske zimske večeri trebao razmisliti treba li mu predizvođač (ili predgrupa), jer Kit Karson svakako nije opravdao očekivanja. Osječka publika je mlakim pljeskom i nezainteresiranošću “nagradila” njihov (sva sreća relativno) kratak nastup i to je sve što treba reći o ovim (gotovo) imenjacima jednog (također nevažnog) američkoga benda.

Što se tiče Bajage – od samoga početka (otvorio je sa “Sa druge strane jastuka”) do samoga kraja dvosatne pop rock veselice, možemo usvrditi da je majstorski posložen repertoar (u kojem se našlo mjesta i za pjesmu koja će biti objavljena na novom albumu- stvar u balaševićevskoj maniri; estam i easy listening filozofija) ponovno našao rezonancu u dvorani koja je bila i više nego solidno ispunjena publikom. Da, i mlađom, iako je bilo i Momčilove generacije (a i prilično starijih). Pjesme su, dakle, izdržale sud (rock) povijesti, a podsjetio bih da su neke (poput izvanredne “Kad hodaš”) nastale i prije samostalne karijere gitarista koji se kalio još kao sedamnaestogodišnjak u Ribljoj čorbi.

Uz već spomenutu (jednu od najboljih laganica “domaće muzike na struju”) valja istaknuti i još jednu – “Zažmuri”. Pom(ij)ešali smo sivu i zlatnu, DURili se i MOLili uz bezvremenske hitove kao što su “Plavi safir”, “Ti se ljubiš”, “Dobro jutro, džezeri”, “Rimljani”, “Strah od vozova”, te odlična “442 do Beograda”. Ne treba izostaviti niti “Verujem, ne verujem”, “Godine prolaze”, “Ruski voz”, “Tišina”, “Život je nekad siv, nekad žut”. Ovdje svakako treba još jednom apostrofirati i istaknuti dugogodišnje suradnike koji i u brzim hitoidnim stvarima, ali i u legendarnim laganicama odlično sekundiraju, odnosno asistiraju Bajagi, ostavljajući mu dovoljno prostora da pridonese i svojom svirkom (a ne samo vokalom, koji je i dalje vrlo dobar).

U velikoj većini (pratećih) sastava često se basist i bubnjevi ističu kao “kralježnica”, a ovdje dodanu vrijednost čine Žika Milenković (ne samo konferansom, nego i izvrsnim vokalom), te Aleksandar Lokner (synth i klavirske dionice savršeno su podcrtale lijepe melodije koje su ušle u uho i dušu i mlađoj publici).

Prekrasan bis (u kojem su tri skladbe izveli Lokner i Bajagić; bez sudjelovanja ostalih Instruktora) u kojem se izdvojila (opet) laganica “Od kada tebe volim”. Furiozan kraj (i poruka) “Samo nam je ljubav potrebna” idealan su završetak lijepe pop rock večeri u Osijeku. Uz Balaševića (koncert je navodno rasprodan), Bajaga je rado viđen gost na prostorima “s ove strane ravnice”, a i šire. Vrijeme je darivanja, pa ako vam je trebao jedan lijep poklon (duhovni i materijalni) između Svetog Nikole i Božića, ovaj koncert je bio pravi izbor.

Foto: Tatjana Prvulović Mirković