RECENZIJA: “Thank You for Your Service” – heroji (ne) plaču!
21. prosinca 2017.
Nikola Knežević (2787 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: “Thank You for Your Service” – heroji (ne) plaču!

Da je rat ili da su ratovi najveća pošast ovoga svijeta, bilo da su u pitanju gospodarski, civilni, vojni, ovi popularni hibridni, to je već jasno svakome.

Iz njih proizlaze sve druge pošasti, siromaštvo, glad, bolest, uništavanje prirode i prirodnih bogatstava, da ne nabrajam dalje. Budale su one koje su izmislile takve sukobe, ali čini mi se kako na kraju prave naivne budale ispadnu oni koji su na krilima takvih, odnosno na temeljima njihovih ideologija koje u najvećem dijelu budu samo lažne zbog nečeg većeg ili nekog višeg cilja/interesa pojedinca/aca, uopće išli u rat.
Upravo bih ovako mogao opisati i glavnu temu ili temu oko glavnog protanogiste filma “Thank You for Your Service/Hvala vam na službi” koji se odnedavno prikazuje u Cinestar kinima diljem Hrvatske pa i u Kaptol Boutiqe Cinema u kojem sam ovoga puta bio i to u vrijeme kada su svi navalili na Ratove zvijezda, a kojeg će ipak drugi recenzent gledati  i ocjenjivati.

Al’ ga znaju braća Amerikanci navaliti na ratne filmove, baš kao i mi Hrvati ili Balkanci. Kao da s time žele po tisućiti put pokazati svoj patriotizam, herojstvo, pobjedničke ratove i slično, a uopće im ne ulazi u glavu činjenica kako su ti ratovi zapravo stvorili jedan kontra efekt. Stvorili su heroje koji plaču, heroje koji se zbog tih ratova ne mogu vratiti u realnost i život, ako se to više može nazvati životom. Jer strahote rata su najveće i pamte se do kraja života. Patnja ovisi i o njihovoj težini, a američka vojska teško da ima lagane bitke. Većinom se one vode na Bliskom Istoku, gdje je kao dio postrojbe u Iraku bio i glavni protagonist ovog filma s jednom vrlo važnom ulogom – prepoznati čudne situacije na terenu u smislu mina i ostalih eksplozivnih naprava. Nakon što njegovim neizravnim utjecajem i odlukama stradavaju kolege oko njega, vraća se u svoju domovinu, onu koju toliko voli i kojega je ta ljubav zaslijepila.

PTSP je vrlo čest u braniteljskoj populaciji, te samo u Americi stotine tisuća onih koji su se borili za svoju zastavu i na tom putu skrenuli u krivu stranu, čekaju u redu na pomoć. A prave pomoći, odnosno lijeka – nema. PTSP je neizlječiv, ali se njegov intenzitet može znatno smanjiti raznim terapijama, pogotovo radnim. To zna i Miles Teller koji glumi Adama Schumanna, ratnog heroja. Da, onog heroja koji plače jer psihički ne može podnijeti pritisak normalnog života. Jer zbog prisjećanja na svoje mrtve i ranjene kolege ne može razlučiti tko je u cijeloj priči negativac, a tko pozitivac i pri tome nesvjesno “diže ruku” na one koje voli.

Još jedna tipična američka/herojska/patriotska priča koju smo puno puta gledali na ekranu/velikom platnu. Rat, ratna stradavanja, PTSP, samoubojstva, (ne)život, prokletstvo života etc. Ali emocije su vrlo dobro prezentirane, suze, strah, nasilje, odsutnost. Sve je odlično odglumio Miles Teller koji se vrlo brzo i vrlo dobro pozicionirao u već gužvatoj holywoodskoj sceni. I druge kolege okupljene oko glumačke ekipe uklopile su se vrlo dobro u ovu sivu, tmurnu i realnu ratnu dramu. A i redatelj filma, Jason Hill, zna što radi. Već ima nominaciju za Oscara za film “Američki snajper”, priču koja je identična ovoj. Ali postoji jedna velika razlika, “snajpera” je režirao Clint Eastwood, veliki patriot, veliki glumac, ali još veći redatelj. Hill je ipak radio na scenariju i tek je novajlija.

“Prokleta je Amerika…”, davno je još pjevao Šaban Bajramović, ali dodajem – “prokleta je ona zemlja koja bez razmišljanja vodi svoje žitelje u smrt”. Bila ta smrt izravna i brza ili ona još bolnija – spora. Prokleti bili oni koji su izmislili rat kao sredstvo rješavanja bilo kakvih sukoba.

A film bi trebali pogledati, ako vam još nije jasno što se događa u ratnoj zoni i nakon nje, ne samo u ovom američkom slučaju jer ova priča se komotno može precrtati i na našu nedavnu prošlost. Što se tiče naslova filma “Thank You for Your Service”, ne bih ga preveo “Hvala vam na službi” nego “Hvala vam na usluzi” jer su vojnici i ovoga puta bili naivni i radili po naredbi svojih nadobudnih vladara koji su najdalje od svoje fotelje otišli do WC-a. Zgodno je to redatelj naglasio u filmu prilikom susreta Adama i njegovog narednika koji nije ni vidio pakao Iraka, ali je jasno i glasno rekao pred svima u ustanovi gdje bolesni vojnici traže pomoć – “zašto si ovdje došao? Ti si heroj! Nemoj pokazivati svojoj braći da si slabić i da ne možeš podnijeti pritisak. Budi im uzor”. U prijevodu – “PTSP je za pi****e”. Strašno!

Ocjena
3.3 out of 5

3.3

Dobro
3.3 out of 5