RECENZIJA: “Molly’s Game”/”Velika igra” – ne vjeruj nikome!
6. siječnja 2018.
Nikola Knežević (2787 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: “Molly’s Game”/”Velika igra” – ne vjeruj nikome!

U Cinestar kina diljem Hrvatske stigao je, kako su ga najavljivali, jedan od najboljih filmova godine. Ne vjeruj nikome – uvijek se vodim tim riječima prilikom gledanja trailera filmova, a one za ovaj film imaju jednu još veću težinu.

Kockanje, poker, casino, novac, ovisnosti su koje te mogu dovesti do ruba propasti. Iako se možda obogatiš, uvijek ćeš biti siromašan u onom ljudskom smislu. Kod nas ispred kockarnice često vidiš naslonjene bicikle – sve jasno. Oni koji nemaju nadaju se da će kad tad nešto imati. I uvijek će pogriješiti. Ali postoje one kockarnice koje su izvan očiju javnosti, negdje u podrumu, ili u penthouse sobama u najluksuznijim hotelima, te okupljaju najveće lovatore na svijetu. Njima je pak cilj totalno drugačiji. Pokazati raskošnost, uživati u nesreći drugih i biti moćan.

Upravo se o tome radi u ovom filmu za kojeg sam očekivao da je tipičan američki s dozom humora koja mi već ide polako na živce, ali je ispao ozbiljan. Glavne uloge tumače prelijepa Jessica Chastain (“Interstellar”, “The Help”, “The Martian”, “Miss Sloane”) te sve bolji i bolji Idris Elba (“American Gangster”, “Beasts of No Nation”, “RocknRolla”). Jessica je Molly, princeza pokera, koja je sasvim slučajno stekla znanje o pokeru i pokrenula ilegalnu kockarnicu te postala najtraženija osoba bogataša. Moram prije svega istaknuti kako je ovo biografski film o ženi koja je kao mlada djevojka doživljavala neuspjehe u sportu, da bi potom postala najuspješnija u organiziranju najskupljeg “sporta” – pokera.

Početak filma nas uvodi u život mlade Molly, njezine prve izazove, neuspjehe i uspjehe, ali i iznimnu talentiranost i inteligentnost. Film nas upoznaje i s nekim zanimljivim tajnama zanata, poput uspješnog vođenja kafića i klubova, a pri tome mislim na vrhunsku zaradu.

Nakon poziva života zapošljava se na puno mirnijoj poziciji, što će se kasnije ispostaviti da baš i nije tako. Ako želiš biti uspješan, moraš raditi i biti dostupan 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Kada shvatiš da možeš biti uspješan i sam, zahvaljujući svojoj inteligenciji i snažaljivosti, onda ti je teško slušati nečije naredbe. Upravo je to Molly na vrijeme shvatila, nadmašila “učitelja” i pobijedila. Osamostaljenje je značilo “big bucks”, ali i više posla i manje slobodnog vremena. Mnogi uvijek tu traže pomoć raznih sredstava koja će vas držati budnima više nego što to dopušta prirodni ciklus, te izvlačiti iz depresije kad god vi to želite.

Biti uspješan, znači i preuzeti određenu odgovornost, ali i biti spreman na rizike i nepredviđene okolnosti. A ako si još pri tome pošten, kao Molly, onda ćeš tek upasti u velike probleme. Bogataši često iskorištavaju nečiju dobrotu i žele kontrolirati njome, ali im to s Molly nije baš pošlo za rukom. Imaš onih lovatora koji samo imaju love, a imaš i onih koji imaju i moć, takvu da prelazi granice zakonitosti. Sjetim se tu pjesme Pipsa – “Mafija”, gdje riječi “daleko je ruska mafija” u ovom filmu ne urode plodom. Uvijek je negdje ruska mafija i nikad nije daleko pa tako i u ovoj priči. A kada oni upletu svoje prste – stiže nevolja. Ne samo nevolja, nego neke stvari počnu isplivavati na površinu, a snage zakona sve više stezati obruč oko vas.

Spasitelj, princ na bijelom konju, je ovoga puta Idris, odnosno odvjetnik Charlie, šarmantan kao i uvijek, ali i jak i brz na jeziku. Baš kao i Molly. I ti dijalozi su mi bili genijalni u filmu, baš kao i način odgoja njegove kćeri koja riječ “uzor” vidi u očima očeve klijentice.

FBI kao FBI, uvijek nešto uvjetuje i ucjenjuje pa tako i u ovom slučaju, ali su naišli na tvrde osobe, najuzornijeg odvjetnika bez mrlje u karijeri te Molly, vještu i inteligentnu osobu koja živote svojih klijenata drži na hard disku, ali i osobu koja nije ništa protuzakonito napravila, osim činjenice da je riječ o ilegalnoj kockarnici koja se nalazila, baš kao što sam rekao na početku, u penthouse sobama najluskuznijih hotela.

Igra živaca, igra života, igra pokera – sve su to velike igre, a tko će pobijediti u njoj, tko izgubiti i ima li uopće pobjednika i gubitnika, neću vam otkrivati nego pozvati vas da pogledate film. Malu ali vrlo važnu ulogu ima i Kevin Costner koji glumi Larryja, Mollynog oca. Njegovo umijeće u filmskim ulogama je puno puta pokazano i dokazano, te je i ovdje bio na visini zadatka. Osim što je njezin otac, Larry je i vrhunski klinički psiholog, iako Molly nikada nije tražila njegovu pomoć. Ali njegovo trogodišnje savjetovanje stavljeno u tri minute i to u najvažnijem trenutku kćerinog života, bit će prijelomno u filmu.

Vraćam se na naslov “ne vjeruj nikome”. Ovo nije jedan od najboljih filmova godine, ali je vrlo dobar film pogotovo zbog činjenice kako je riječ o pokeru koji se često provlačio po američkim filmovima ali ne na ovaj način. Ključno je i što je riječ o redateljskom debiju Aarona Sorkina, vlasnika Oscara i vrhunskog scenariste filmova poput “Malo dobrih ljudi”, “Igra pobjednika, “Društvene mreže”, “Steve Jobs”, ali i genijalnih serija poput “Zapadno krilo” i “Uredništvo”.

Ocjena
3.8 out of 5

3.8

Vrlo dobro
3.8 out of 5