Iako me uvijek vuče nostalgija kad čujem da je glazba ponovno počela izlaziti na kazetama, ujedno postavljam pitanje – ima li smisla u svemu tome?
Najnovije informacije govore kako je u Americi porasla prodaja albuma na kazetama za 35% posto i to samo u 2017. godini iako je njihov udio u ukupnoj prodaji glazbe među svim medijima tek 0,17%. U redu je prisjetiti se kazeta kopajući po nekim starim arhivama, tavanima ili podrumima, ali ima li smisla uopće objavljivati glazbu na ovakvom dosta lošem mediju. Ako usporedimo razne medije, kazete, CD-ove, mp3-ce i vinile, možemo zaključiti kako su digitalni mediji (CD, mp3) najpopularniji, ali i možda i najmanje kvalitetniji, dok će uvijek ispred svih biti vinilna ploča koja ima tzv. lossless format, odnosno zvuči onako kako je producent i zamislio. Ne gubi na kvaliteti jer je riječ o analognom mediju, dok ostali digitalni mediji prilikom kompresiranja u digitalni format gube onu toplinu i svježinu koju ima originalna snimka.
Što se tiče kazete, ona je bila lako prenosiva, dosta lako se mogla kopirati, mogli ste iznimno lako snimati i presnimavati sadržaje na nju, naravno u realnom vremenu, a da se ne gubi previše na kvaliteti. Svi smo imali walkmane na kojima smo slušali najdražu glazbu preko kazeta, ali dolaskom CD-a i discmana kazete su prebačene na tavane, u podrume ili u kutije koje više nećemo otvarati. Jasno mi je da određene izdavačke kuće objavljuju najpopularnije albume i na kazetama jer uvijek treba nešto izmisliti kako bi se dodatno zaradilo, pa makar to bilo i 0,17% što je više od 0%. Vjerujem da većina njih kupe kazetu iz određene nostalgije, čak je možda i ne puste na kazetofonu i samo spreme za uspomenu i dugo sjećanje. A ima li smisla u svemu tome? Apsolutno ne. I kvalitativno i kvantitativno. Ako usporedimo podatke, 1990. godine isporučeno je više od 442 milijuna kazeta u Americi, a 20 godina kasnije samo 15 tisuća. Za razliku od vinila koji će uvijek biti nešto posebno, ne samo zbog nostalgije nego i zbog zvuka koji je doista bolji od bilo kojeg digitalnog formata.
Velika je neizvjesnost i kod drugih fizičkih medija. Digitalni streaming servisi polako preuzimaju primat kod slušanja glazbe, čak je u Velikoj Britaniji prodaja CD-a i vinila pala ispod streamanja glazbe. Stoga, budućnost je jasna i neizbježna pa i vraćanje na kazete doista nema nikakvog smisla. Ostajem kod mp3-ca i flac-ova, zbog lakšeg načina korištenja, a kada se zaželim pravog zvuka uvijek ću prvo posegnuti za pločom.