RECENZIJA: Seed Holden – “The Fall Of My Youth” – melankolični žal za mladošću
Seed Holden, projekt Ljudevita Ivića iz Valpova, prvi put sam vidio prošle godine u sklopu CMC festivala kada su nastupili kao bend i odmah mi se to učinilo simpatično.
Zanimljiv spoj americane, countrya i popa me ponukao da ih malo i popratim pa sam nakon nastupnog albuma “Script“ došao i do ovoga koji je pred nama i koji je posvemašnje različit od prethodnika. Naime, “The Fall Of My Youth“ je u principu čisti solo, akustičarski Ljudevitov album i predstavlja po svemu ono što on radi i čemu teži. Zadnjih godina kantautorska scena u Hrvatskoj je u velikom usponu, pogotovo njeno tzv. “girl power“ krilo s nizom vrlo uspješnih kantautorica kao Irena Žilić, Sara Renar, Billie Joan, Lovely Quinces i da ih sve ne nabrajam, ali Seed Holden je dokaz da i muška strana ove scene itekako ima zanimljivih stvari za predstaviti.
“The Fall Of My Youth“ je kako sâm autor kaže iskren, nostalgičan, melankoličan, miran, a i lascivan album i moram reći da bih se u potpunosti s njim složio, osim možda te lascivnosti. Naravno već na prvo slušanje mi se odmah nameću nekakve usporedbe, a prvo što mi je palo na pamet je, ne toliko zbog sličnosti već više možda zbog atmosfere, Springsteenova “Nebraska“, album koji je “Boss“ snimio potpuno akustično, nakon čega ih je trebao snimiti s bendom, ali i on i na sreću svi oko njega zaključili su da je postignuta nevjerojatna atmosfera i da bi dodavanje bilo čega bilo nepotrebno, i tako smo dobili jedno akustično kantautorsko remek djelo, meni osobno njegovo i ponajbolje. Isto tako zaključuje i Ljudevit Ivić a.k.a Seed Holden, riječi mogu otvoriti bilo koja vrata, a ako se dogode u kombinaciji s gitarom onda mogu otvoriti i bilo koje srce.
Kako i sâm naziv albuma govori, autor se na neki svoj melankolični način oprašta sa svojom mladošću, iskazuje žal za djetinjstvom, ali i okreće se za novim izazovima u životu i vjerom u bolje sutra.
“I miss all those days,
I miss all those dreams,
Although they were naive …
I wanna be kid again”
Ove riječi pjeva u “ Back In The Days“, a u “Hibernia“ priziva slike iz prošlosti: “Sometimes I recall the white window and the planes in the distance flying far away…”.
Nešto brža i veselija, s usnom harmonikom, “Miss Fortune“, odmah me vraća u sjećanje na zlatne dane kantautorske scene ovih prostora, i velikih bardova poput naših Drage Mlinareca i Ivice Percla, i Slovenaca Tomaža Domicelja i Tomaža Pengova, čiji radovi i danas imaju veličinu i svježinu kao u danima kada su izdavani, a prošlo je već više od četrdesetak godina od tad.
Iako većinom prevladavaju tužna i melankolična raspoloženja, ne možemo reći da je ovo baš u potpunosti hermetičan album, a produkcija je više nego dobro obavljena i materijačl je više nego slušljiv.
Sa “The Fall Of My Youth“ smo dobili još jedan dokaz da naša kantautorska scena itekako još ima šta reći i da se skoro na dnevnoj bazi pojavljuju autori koje svakako trebamo popratiti. Pogotovo ako znamo da iza Seeda Holdena stoji netko tko je iz Slavonije, tko je iz Valpova, a tko nije otišao, u recimo Dublin. Tako bih ovdje dao Ljudevitu prijedlog da svakako svim svojim prijateljima, a vjerujem da ih ima, koji su u Dublinu pošalje ovaj album i vjerujem da neće proći puno vremena dok poziv ne stigne, a onda ne treba čekati, treba ga predstaviti svima.
“It’s time to cut this crap,
It’s time to forget the lost chances,
Somehow they’ll return in a different shape,
In a different shape.”
A ovako dobar i iskren album može proći svugdje, od Valpova do Dublina, i puno dalje, a i puno bliže. A kada se vrati čekamo nastavak, ima života i nakon mladosti. Album možete preslušati i kupiti na platformi Bandcamp, pa odite, čujte, uzmite i podržite Ljudevita Ivića a.k.a Seeda Holdean da u Irsku ode na turneju, a ne da bi konobario ili radio u nekom skladištu. Pola boda je za Valpovo.
Foto: Bojan Molnar (Efekt Media)
