INTERVJU: Filmski kritičar Boško Picula ususret Oscaru izdvojio 5 najboljih filmova 2017. godine
Boško Picula, osim što je politolog i suradnik Fakulteta političkih znanosti i Filozofskog fakulteta u Zagrebu te auro više znanstvenih i stručnih radova, ima veliku strast prema filmu i filmskoj industriji, a često ga svrstavamo i među najbolje filmske kritičare u Hrvatskoj.
Ove nedjelje 4. ožujka gledat ćemo novu dodjelu najvažnijih filmskih nagrada Oscar, a s obzirom da smo prošle godine s tim u vezi razgovarali s Nenadom Korkutom, također filmskim stručnjakom, ovoga puta smo se odlučili razmijeniti par riječi s Boškom Piculom koji će sudjelovati kao komentator HRT-ovog prijenosa Oscara.
Otkud ljubav prema filmu, zašto sedma umjetnost i kako uopće stignete pratiti sve s obzirom na Vaše obveze?
Film je, s jedne strane, spoj umjetnosti, zabave, industrije i medija, a s druge jedan od najprivlačnijih načina da se sve ono što nas okružuje i zanima prikaže u najširem rasponu, tematskom, žanrovskom, estetskom i društvenom. Ta me slojevitost filma oduvijek zanimala, zabavljala i inspirirala, neovisno o godinama. Pritom mi je jedan od najintrigantnijih aspekata filma njegov društveni i politički utjecaj te upravo taj aspekt koristim i u svom predavačkom i kritičarskom poslu. Kada radite nešto što volite, onda to i nije obveza, i stignete to obaviti.
Kako po Vama izgleda filmska 2017. godina, prije svega mislim na američko, a onda i na neameričko područje te na domaću kinematografiju?
Prošla godina nastavlja trend nečega što bismo mogli nazvati „demokratizacijom“ filmskog stvaralaštva jer danas gotovo svi koje zanima film pomoću suvremene tehnologije mogu sami snimiti što žele, od najranijih školskih dana do iskusnih filmaša. Ta se raznolikost osjeća i u profesionalnom i u amaterskom filmu. Što se tiče filmova koje smo lani gledali u kinima i na festivalima, svakako je bilo naslova koji su odskočili od prosjeka. Te filmove vidimo i kroz ovogodišnje nominacije za Oscara (Oblik vode, Tri plakata izvan grada) ili primjerice kroz Europske filmske nagrade te laureate najprestižnijih filmskih festivala u svijetu u Cannesu (Kvadrat), Veneciji (Oblik vode) i Berlinu (Tijelo i duša). Svakako je zanimljivo da je jedan takav rad – drukčiji i naglašeno autorski – trijumfirao i na prošlogodišnjem Pulskom filmskom festivalu. To je Kratki izlet u režiji mladoga hrvatskog filmaša Igora Bezinovića.
Nekako mi se čini da je Hrvatska zakinuta po pitanju projekcija određenih filmova, odnosno da se bolje izrazim dosta kasne neke projekcije. Znamo da se vrhunski filmovi, za koje se kasnije ispostavi da često budu nominirani za Oscara, prikažu već u prvom kvartalu godine, na festivalima poput Sundancea, a kod nas se ti isti filmovi mogu gledati čak i godinu dana kasnije na Oscar revijama i slično. Što je tomu razlog i ima li naznaka da će se to promijeniti?
Hrvatska je malo kinotržište te je razumljivo da u domaća kina uglavnom stižu naslovi s komercijalnim potencijalom. No, prava je šteta što barem u većim gradovima ne postoje specijalizirana kina za filmove izvan te sfere koja bi uz odgovarajuću repertoarnu politiku sigurno bila itekako popunjena. Publiku treba stvarati od školskih dana, i to nam nedostaje.
Kakva su očekivanja za Oscara, tko bi po Vama mogao profitirati, tko je zaslužio od nominiranih Oscara, a tko bi mogao izvisiti? Mislim na glavne kategorije.
Ne bude li iznenađenja kao protekle dvije godine, najboljim će filmom biti proglašen Tri plakata izvan grada ili Oblik vode čiji je redatelj Guillermo del Toro favorit za Oscara za najbolju režiju iako je prava nepravda što Martin McDonagh nije niti nominiran u ovoj kategoriji za Tri plakata izvan grada. Glumačkim priznanjima najbliži su Frances McDormand (Tri plakata izvan grada), Gary Oldman (Prijelomni čas), Allison Janney (Ja, Tonya) i Sam Rockwell (Tri plakata izvan grada). Martin McDonagh mogao bi dobiti Oscara za najbolji izvorni scenarij, a legendarni britanski filmaš James Ivory za najbolji scenarij prema predlošku za film Skrivena ljubav. Najviše je neizvjesnosti u kategoriji filma izvan engleskoga govornog područja u kojoj gotovo svi predloženi naslovi imaju određene izglede. Osobno mi se jako svidio film Projekt Florida s doista senzacionalnim glumačkim nastupima.
Ako mogu primijetiti već drugu godinu zaredom nominiran je film koji opisuje odnos dvije homoseksualne osobe, prošle godine je to bila “Mjesečina”, a sada je “Skrivena ljubav”. Mislite li da se ove teme sve češće koriste u kinematografiji kako bi se skrenula pozornost na život, prava i probleme LGBT osoba ili možda kako bi se što više zaradilo? Iako nije naravno prvi slučaj i ne u ovom desetljeću da filmove s ovakvom temom gledamo u kinima, čak i kao nominirane, ali i dobitnike Oscara.
Točno. Pri čemu prije deset-petnaest godina filmovi ove tematike, koliko god bili umjetnički iznadprosječni, nisu niti stizali do glavnih priznanja na dodjelama Oscara. Sjetimo se samo Planine Brokeback koju je u utrci za Oscara za najbolji film pretekla Fatalna nesreća. Filmovi su uvijek bili iznimno moćan način da se ukazuje na prava čovjeka te na njihova kršenja. Danas je to uočljivije nego li ikad ranije te samim time postaje i uobičajen način filmskog stvaralaštva. Naravno, pristupi su uvijek različiti, i umjetnički, i komercijalni.
USUSRET OSCARIMA: 5 najboljih filmova 2016. godine po izboru Nenada Korkuta
U proteklih godinu dana smo izgubili neke velike ljude iz filmske industrije, zadnji slučajevi su Nebojša Glogovac, vrhunski skladatelj filmske glazbe Jóhann Jóhannsson, potom Harry Dean Stanton, Mirjana Rogina, Ljubiša Samardžić, Sam Shepard, da ne nabrajam dalje. Veliki je to gubitak za kinematografiju, a kakva je po Vama situacija s novim mladim nadama glumišta, tko Vam je posebno zapeo za oko ovih godina?
I ove će godine Američka filmska akademija odati počast svim američkim i svjetskim filmskim umjetnicima koji su nas napustili u proteklih godinu dana ostajući trajnim nadahnućem ne samo svojim kolegicama i kolegama nego svim poštovateljima. Njihovi su odlasci nenadoknadivi gubici jer je svaki čovjek i umjetnik neprocjenjiva vrijednost za sebe. Nove, mlade i darovite naraštaje filmaša čekaju zahtjevni, ali i poticajni izazovi te njihove rezultate možemo pratiti svakodnevno. Hrvatska također ima niz sjajnih filmskih umjetnica i umjetnika koji i u domovini i u inozemstvu mogu napraviti jako puno. Naravno, uz podršku.
Kakve su Vaše pripreme za dodjelu Oscara, prošle godine smo pričali s Vašim kolegom Nenadom Korkutom pa nam je lijepo pojasnio svoj način, a baš me zanima kako teku Vaše “visinske” pripreme? 🙂
S kolegom Nenadom Korkutom, uistinu izvanrednim poznavateljem i filma, i mode, i dodjele Oscara, surađujem od 2005. kada smo, uz kolegicu Alemku Lisinski, prvi put odradili izravni prijenos svečane dodjele Oscara na Hrvatskoj radioteleviziji koja filmskoj umjetnosti pristupa na najbolji način te je danas u Hrvatskoj bez HRT-a nemoguće zamisliti bitan doprinos predstavljanju filmskog stvaralaštva. Sljedećih smo godina prijenose komentirali uz redatelja Petra Krelju, zatim uz filmskog kritičara Marija Kozinu te ove godine uz povjesničara filma i ravnatelja HAVC-a Daniela Rafaelića. Za dodjelu se zapravo pripremamo cijelu godinu gledajući filmove te ih analizirajući i u kontekstu Oscara, i u kontekstu godišnje produkcije. U izravnom prijenosu najvažniji su televizijski gledatelji i slika iz Los Angelesa, dok su naši komentari putokaz kroz prijenos. I – sinergija koju uvijek nastojimo postići u studiju.
I za kraj razgovora Vaših top 5 filmova u 2017. godini, nevezano za Oscara i zašto?
Iako ih je bilo puno više, izdvojio bih sljedeće naslove: Bez ljubavi (r. Andrej Zvjagnicev), Mjesečina (r. Barry Jenkins), Ubojstvo svetog jelena (r. Yorgos Lanthimos), Logan (James Mangold), Blade Runner 2049 (r. Denis Villeneuve), Crvena kornjača (r. Michaël Dudok de Wit) te film Igora Bezinovića Kratki izlet jer svaki od njih kroz različite teme, rodove i žanrove govori o onom ključnom – čovjekovoj potrebi da uz druge ljude osmisli i potvrdi vlastitu ljudskost, ljubav, pripadanje i brigu za druge. Taj je put redovito težak, ponekad teško ostvariv, ali daje i jedini pravi smisao u životu. Filmovi su briljantan način da se to dočara.
Foto: Krasnodar Peršun za HRT
