Boško Mijušković (Turisti): “Ljubavne pjesme mogu biti radikalne, ali u tom sistemu ne funkcioniramo”
Boško Mijušković iz beogradske grupe Turisti razgovarao je s kolegom Borisom Abramovićem o prvom dolasku u Zagreb i premijernom nastupu u KSET-u.
Tijekom intervjua prošli su kroz razdoblje nastanka ovog sve popularnijeg sastava, ali i kroz pitanja o politici u ljubavnim pjesmama, bendovima Straight Mickey and the Boyz i Škrtice u kojima se nalazi i Boško, prioritetima, zvuku, utjecajima, srpskoj i hrvatskoj rock sceni, dosadašnjim iskustvima i tome jesu li Turisti samo turisti ili planiraju i ostati. Sve uoči nastupa u KSET-u 28. rujna (petak).
Turisti su u jednu ruku obiteljska manufaktura. Tko je sve u bendu i kako je uopće nastala ideja da se pravi bend?
Turisti su nastali u obiteljskoj atmosferi, prvenstveno oko mlađeg brata Džimija i mene. Ćale ima posebnu ulogu jer s njim dosta pričam o glazbi i tekstovima. Ideja oko benda je postojala dugo i razvijala se s mojim glazbenim sazrijevanjem. Za početak rada na pjesmama za album uzimam moju tada veliku fascinaciju Missisipi Delta Bluesom, najviše Bukkom Whiteom. A pored toga se dogodilo i to da smo Džimi i ja tada napravili kućni studio. Prva stvar koju sam mu rekao je – hajdemo sada napraviti album. Vrlo naivno smo ušli u proces rada, ali punim srcem tako da je bilo tu mnogo pisanja i brisanja, izučavanja softvera i raznih drugih eksperimenata. Ideja da se napravi bend se isto tako gradila spontano, ipak je cilj bio da se završi album, ali onda se događa poziv Ilije Dunija da Turisti sviraju na velikom koncertu u Domu Omladine Beograda s grupom Ti. I tada kreće ozbiljna akcija oko angažiranja članova benda. Generalno, grupu činimo Džimi i ja, a ostali članovi su tu poput turista. Mada su naravno tu ljudi koji su uvijek s nama na pozornici. Anjuta Janković, članica benda Stray Dogg, Andrej Mladenović, bubnjar benda Crvi, Peđa Milutinović je s nama, jedan od najtalentiranijih bubnjara na našim prostorima, pored velikog Krune Levačića. I mnogi drugi glazbenici i kreativni ljudi sudjeluju, zato mislim da se time osvježava pozitivna energija i grade nove ideje.
Jesu li Turisti samo turisti koji dođu, budu kratko i odu ili su Turisti nešto što će dugo trajati?
Turisti su došli i planiraju ostati ovdje. Bitno je da se glazba mijenja pa tako ostaje i dalje otvoreno pitanje kako će se dalje razvijati stvari. Djeluje mi da sam kao glazbenik do sada samo kopao po površini i zato vjerujem da će Turisti opstajati dugo, barem dok se ne prošire nove granice.
Hoće li zbog Turista patiti rad s Mikijima i Škrticama i koji će bend sada biti u glavnom fokusu?
Straight Mickey and the Boyz i Škrtice su bendovi koji su na neki način zacrtali svoj put i njim se vode u tempu koji odgovara svima nama da se možemo relativno dobro organizirati. Za mene jesu Turisti u glavnom fokusu jer predstavljaju moj osobni izraz i glazbenu formu u kojoj se pronalazim. Drugačiji je koncept, samim tim i način razmišljanja. S obzirom da se bavim samo glazbom, tj. da je to moj posao i životni poziv, davno sam osvijestio kod sebe da su bendovi jedna velika obaveza i to na kraju mora dobro funkcionirati.
Gledali smo vas na Tam Tamu na Hvaru i vidjelo se da bend ima svoj zvuk i svoj stav. Koliko često svirate i gdje? Kako ste se uopće proveli u Sućurju budući da ste već bili tamo s Mikijima i budući da je tamo već godinama neka odlična ekipa koja redovito dolazi?
Tam Tam je već nekoliko godina za nas omiljena destinacija kojoj se radujemo uvijek kada se bliži sezona festivala. To je vjerovatno najljepše mjesto okupljanja ovdje u našoj regiji. Prve godine festivala došli smo sasvim slučajno i od tada smo redovni gosti. Ova godina je bila posebno uzbudljiva za mene, zbog Turista. S nestrpljenjem sam želio upoznati publiku festivala sa svojim novim projektom i presretan sam zbog reakcija i podrške koja nam je pružena.
Album je sada već poprilično dugo vani. Kakvi su komentari i koliko ste uspjeli prenijeti na album ideju onoga zbog čega je bend i nastao?
Mislim da smo uradili najbolje što smo u tom periodu mogli. Proces rada na albumu je bio kompleksan i sastojao se iz nekoliko faza, počevši od kućnog snimanja, onda studijskog pa do miksanja u Zagrebu s poznatim glazbenikom i producentom Nikom Potočnjakom. Esencija postoji, kao i koncept. Mislim da smo se uspjeli održati u tome sve do kraja tj. do izlaska albuma i da nismo kompromisno rješavali stvari, već smo se uvijek vodili instiktivnim reakcijama, spremni na rizike koji su se pojavljivali s daljnjim eksperimentiranjem.
Ne svrstavate se ni lijevo ni desno, nego gdje, neki demokratski centar? Koliko danas ima politike u ljubavnim pjesmama?
Mislim da u tom sistemu ne postojimo, tj. ne funkcioniramo. Naravno da imamo stav prema svemu, ali to nisu polja u kojima mi želimo djelovati i pjevati. Mislim da ljubavne pjesme mogu biti radikalne jer su vođene osobnim utiscima, bez tendencije da se bilo tko prepozna u tome. Iako su sve to vrlo jednostavne i proste stvari, sa sličnim principima. Ne postoje mistifikacije o velikim snovima i idejama.
Niko Potočnjak (Seven That Spells, Otrovna Kristina) vam je producirao album. Koliko vam je pomogao svojim idejama, savjetima i iskustvom?
Najviše od svih. To nije zahvalno reći, ali se misli tako. Zato volim reći da je Niko guru Turistima, ili samo meni. Mada je Džimi potpuno poludio na “Omegu”, uhvatio se za taj zvuk. Fanatizam koji je Niko podijelio sa mnom, do tada nikad nisam imao prilike prepoznati. A to je rezultiralo albumom u najmanju ruku govoreći. Također mislim da sam u tom periodu najviše učio, što je od svega najbitnija stvar.
U Srbiji je alternativna scena već godinama vrlo jaka, puno je odličnih bendova, pojavljuje se i puno dobrih mladih (uključujući i Turiste) pa nam reci neke svoje favorite, a isto tako nas zanima pratite li scenu u Hrvatskoj, jeste li tu možda čuli nešto što vam je zanimljivo?
Za mene su, moram priznati, favoriti ipak likovi koji imaju neku kilometražu. Npr. Igralom, Seine, Pridjevi… To su bendovi relativno novi, ali su tu neke face koje razumiju stvari drugačije jer imaju priču iza sebe koja traje. Mislim da je jako bitno opstati, proći razne izazove i barijere. Naravno da pratim glazbenu scenu u Hrvatskoj i to ne samo alternativnu. Mogu reći da se nešto novo događa i izgleda da to može biti zanimljivo. Granice između tzv. žanrova više i ne postoje, a isto tako mislim da su ljudi počeli razmišljati o međusobnom umrežavanju kako bi napravili nešto novo.
Tko su uopće uzori Turistima, ako tako nešto uopće postoji, ili bolje rečeno što Turisti vole slušati unutar svoja četiri zida?
Turisti imaju dosta utjecaja u svojoj glazbi i jedan od osnovnih ciljeva je bio da se to prikaže kroz pjesme. Ali ne u smislu da ako smo recimo svi u bendu die hard fanovi Black Sabatha da onda rokamo riffove poput Wizarda. Slušajući zanimljivu glazbu, pored toga što uživam u njoj, također je istražujem pa tako nastojim da ono što sam naučio prenesem u pjesmama. Redovito imam običaj navoditi odakle i iz kojih utjecaja dolazi inspiracija, ali u posljednje vrijeme vodim se ulaganjem u rad i tako neke misterije i veličine nestaju. Ostaje samo dobra glazba. Za mene je moderna glazba veoma uzbudljiva i trenutno me ona najviše zanima. Pod tim smatram “mutantske” izvođače koji upravo razbijaju ustaljene sheme i paradokse.
Radi li se na nekakvom novom materijalu, kakvi su daljnji planovi i u kojem pravcu planirate ići?
Radimo već neko vrijeme na novom materijalu za drugi album. Uskoro očekujemo izlazak prvog singla s drugog albuma. Imamo planove koje smo zakucali, a to je da reduciramo zvuk, oslobađamo prostor. Drugi album je novi izazov za nas i mislim da ćemo napraviti krupnu promjenu u odnosu na prvi album, u svakom smislu.
Za kraj ću vas pitati što će publika u KSET-u dobiti od vas na nastupu 28.9. jer svojim dosadašnjim radom ste letvicu podigli poprilično visoko pa su i očekivanja poprilično velika?
Radujem se puno našem premijernom nastupu u Zagrebu, a također i premijernom u KSET-u gdje do sada nisam nastupao ni s jednim bendom. Drago mi je ako je tako, da kruži dobar glas o našem koncertnom izvođenju. Siguran sam da ćemo u pravom izdanju predstaviti zagrebačkoj publici ono što su Turisti do sada radili, a time i postati redovni gosti u Zagrebu.
Foto: Matej Čelar
