Prilagodite postavke pristanka

Koristimo kolačiće kako bismo vam pomogli da se učinkovito krećete i izvodite određene funkcije. U nastavku ćete pronaći detaljne informacije o svim kolačićima u svakoj kategoriji pristanka.

Kolačići koji su kategorizirani kao "Neophodni" pohranjuju se u vašem pregledniku jer su neophodni za omogućavanje osnovnih funkcionalnosti stranice.... 

Uvijek aktivan

Necessary cookies are required to enable the basic features of this site, such as providing secure log-in or adjusting your consent preferences. These cookies do not store any personally identifiable data.

Nema kolačića za prikaz.

Uvijek aktivan

Functional cookies help perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collecting feedback, and other third-party features.

Nema kolačića za prikaz.

Uvijek aktivan

Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics such as the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.

Nema kolačića za prikaz.

Uvijek aktivan

Performance cookies are used to understand and analyse the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.

Nema kolačića za prikaz.

Uvijek aktivan

Advertisement cookies are used to provide visitors with customised advertisements based on the pages you visited previously and to analyse the effectiveness of the ad campaigns.

Nema kolačića za prikaz.

Skip to content Skip to footer

RECENZIJA: Zabranjeno pušenje: “Šok i nevjerica” – svjetla Sarajeva

Zabranjeno pušenje je jedno od glazbenih svjetala Sarajeva, jedan od meni osobno najdražih sastava koji je potekao iz ovog grada s četiri religije, grada koji je puno propatio, ali i  puno toga dao.

Sejo Sexon se kroz godine djelovanja Zabranjenog pušenja, pogotovo nakon odlaska Nele Karajlića, predstavlja glazbenoj javnosti kao tekstopisac vrijedan pažnje, a čiji se stihovi i danas pjevuše i neizostavni su na mnogim okupljanjima djece rock and rolla. Ali s vremenom dolazi do određenog zasićenja što se odrazilo i na novom studijskom albumu „Šok i nevjerica“ (Menart). Osjeti se da Sejo i dalje ima smisao za pisanje i glazbeno stvaralaštvo, a tu bih svakako istaknuo najbolje pjesme albuma „Kupi nas Ali“ feat. Sassja, „Irska“, „Nova godina“ i „Amilina pjesma“. Nažalost, to su i jedine pjesme koje su po meni vrijedne nekog posebnog spomena, iako je recimo i „Irska“ došla nekako prekasno u trenutku kad je ta zelena zemlja postala nešto normalno, a ne tema koja je udarala u naše srce zbog sve većeg postotka Hrvata u njoj i sve većeg odlaska istih iz Hrvatske.

Za pjesme kao što su „Trener“, „Bosman – prvi bosanski superjunak“ ili „Klupa na kojoj piše Kenan“ zaista ne znam što bih rekao i koja je njihova svrha. „Ja sam Bosman, ja sam Superman, heroj, legenda, voljeno biće“, tekst je koji uopće ne dolazi do mene i od kojeg Sejo i ekipa trebaju odmaknuti malo. Znao je on raditi pjesme sa zajebantskim predznakom i prije, uostalom kod Pušenja svaka pjesma i ima humoristični touch, ali i angažiranost, riječi koje je netko teško mogao izgovoriti javno, a našle su se u njihovim pjesmama. No, ovdje mi nedostaje onog što su imali albumi „Agent tajne sile“ ili meni najdraži „Sejin“, „Bog vozi Mercedes“.

Jedino pravo osvježenje na ovom albumu je povratak saksofona i flaute u njihov zvuk, a zahvaljujući novoj članici benda Lani Škrgatić. Čak je na jednoj pjesmi u potpunosti zamijenila Seju („Amilina pjesma“) i zaista me oduševila. A tko je bio na njihovim live nastupima uvjerio se koju količinu energije ostavlja na pozornici. A i jedina gošća na albumu, bosanska reperica Sassja, jako se dobro uklopila u pjesmu „Kupi nas Ali“ i „natjerala“ Seju da pokaže svoje „repersko umijeće“. Ovo su pozitivne strane albuma i bez obzira što nije u pitanju reprezentativan primjer karijere Zabranjenog pušenja, daje naslutiti da kreativnost u njima i dalje negdje čuči i samo je spremna izaći na svjetlo. Glazbeno nemam neke posebne zamjerke, tipičan zvuk njihove novije karijere, mala doza folka, sada i onog irskog, ali opet u dovoljnoj mjeri da osjetimo miris Sarajeva.

Ruku na srce, Pušenje više ne mora niti jedan album objaviti jer ono što su do sada napravili i ostavili publici je neizmjerno te će zauvijek biti bend za raju, koncerte i festivale. A ovaj uradak neka samo bude zabilježen u njihovoj diskografiji jer je teško moguće da će zaživjeti i na pozornicama, izuzev par navedenih pjesama. No, dugo oni nama poživjeli!

Foto: Saša Midžor Sučić