I nakon Tvornice kulture mora se reći – ManGroove je među hrvatskom glazbenom elitom, najboljim sastavima koji svojom energijom i inteligentnom glazbom osvajaju, i osvajaju, i osvajaju. Lijepo je gledati kako ljudi pjevaju, imaju osmijeh na licima i barem na dva sata ne misle o lošim životnim trenucima.
Ali moramo se pitati, zašto tek sada kad su ManGroove ovu titulu zaslužili već nakon drugog studijskog albuma. Četvrti, naziva “Srce”, samo je nastavak one baze koju su prije dosta godina učvrstili i tada predstavili javnosti najbolji urbani pop zvuk. Kad za klavijature zasjedne Toni Starešinić, u dvorani nastane “moog”. Da, Moog klavijature su sastavni dio njegovog seta, a kad krene okretati potenciometre na njima, stvarajući pri tome uvrnuti psihodelični zvuk, ali u isto vrijeme i jako pitak, onda shvatite da je riječ o vanserijskom glazbeniku. Kako je nekada bio Tihomir Pop Asanović, tako je danas Starešinić sâm vrh hrvatske i regionalne crno-bijele tipkalačke elite. S druge strane njegova životna suputnica, draga Željka Veverec, vokal koji pročisti sve klijetke srca i pripremi ih za nepatvorenu i iskrenu ljubav. Upravo o njoj pjeva Željka i ono što je najfascinantnije – razbaca se po pozornici i izbaci iz sebe i zadnji atom energije, tako da unosi dosta svježine u većinom sjedalački koncert njezinih pratećih glazbenika. Ništa bez Silvija Bočića na bubnjevima i Lea Beslaća na flauti i klavijaturama (Hammond, Hohner, ma sve živo i neživo) koji su sami po sebi fenomen. I kad sve ove komponente stavite na jedno mjesto dobijete jedan od najboljih hrvatskih bendova, ManGroove.
S obzirom da je u pitanju svojevrsna prva prava promocija jednog od najboljih albuma 2018. godine, “Srce” (Aquarius Records), većinom su i svirali “nove pjesme”, iako je tu bilo i izleta u ranije faze. Čuli smo hitoidne “Laka sam”, “Sami”, “Ljubavna”, “Ljubavi ni za lijek” na kojoj se pridružila Remi iz Elementala, zatim “Ljeto bez nas”, “Sanjala sam ljubav” i brojne druge. Na pozornici su im se pridružile i Čipkice, ali i cijela brass sekcija među kojom su bili i Mak Murtić, Mario Bočić, Miron Hauser, Luka Žužić i drugi. Bilo je tu i instrumentala i remixa, a za kraj “Nada”, “Srce” i na bisu “To se smije” s albuma “Put na mjesec” iz 2012. godine.
ManGroove sve smiju, njima je sve oprošteno, ali odraditi ovakvu svirku uz koju će svi napustiti prostor nasmijani, ne može baš svatko. Bilo je nekih sitnih poteškoća na početku koncerta s razglasom, jedna manja mikrofonija, ali zaista ništa pretjerano važno i ništa što može naškoditi finalnoj ocjeni. A kada bih ovo ocjenjivao, pet od pet bi bila najmanja ocjena. Drugi put slušam ManGroove uživo i sad su mi po drugi put jedan od najdražih bendova, pogotovo zbog svojih live svirki koje nadmašuju studijske snimke. Po tome se prepoznaju oni najbolji. Čak je i Tvornica kulture, a u kojoj nije bilo sjedećih mjesta, bila dosta lijepo popunjena. Pobjeda urbane glazbe i dokaz da i ovi nešto alternativniji mogu uspjeti u Hrvatskoj. A zaslužuju i puno više!ž
Set lista:
Instrumentalni medley – Introvenozni rollercoaster & Atrium
Tvoja
Sami
Ljubavna
Ljubavi ni za lijek
Laka sam
Ljeto bez nas
Sanjala sam ljubav
Nije da me ne voliš
Dvoje
Nešto veće od nas
Pokušaj
Medley Next Stop Mars – Preludij remix
Nada
Srce
Bis
To se smije
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”38795″]