RECENZIJA: Spike Lee: “BlacKkKlansman” – još jedan film o rasnoj diskriminaciji i tmurnoj američkoj “povijesti”
3. ožujka 2019.
Nikola Knežević (2045 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Spike Lee: “BlacKkKlansman” – još jedan film o rasnoj diskriminaciji i tmurnoj američkoj “povijesti”

Nisam neki preveliki ljubitelj stvaralaštva i općenito Spikea Leeja, ali njegovi filmovi govorili su, a i danas govore o temama koje nisu prečesto (no, ima ih) zastupljene u kinematografiji. A i ako su zastupljene često su teme obrađene površno ili nedovoljno široko.

Oscarovski “BlacKkKlansman” govori o rasnim problemima, odnosno diskriminaciji Afroamerikanaca, okupljanju i svladavanju ozloglašenog Ku Klux Klana. I nije prvi put da provlači ove teme kroz svoje filmove, ako se sjetimo genijalnog filma “Malcolm X”. Ovoga puta film prati priču prvog tamnoputog policajca u Coloradu, zatim okupljanje afroameričkih studenata u Black Power pokret i djelovanje KKK-a. Nije bilo lako u to vrijeme biti Afroamerikanac, hodati slobodno ulicama, a kamoli biti prvi tamnoputi policajac, pogotovo u postaji gdje postoji određena netrpeljivost prema crncima. Silom prilika Ron Stallworth, kojeg glumi John David Washington, počinje se baviti aktivnostima Black Power pokreta iza kojeg stoji Kwame Ture, a ujedno i istraživanjem oko lokalnog Ku Klux Klan koji planira razne aktivnosti protiv spomenutog crnačkog pokreta. Na početku obična istraga kasnije se pretvara u sve gori zaplet koji dovodi mladog istražitelja do velikog čarobnjaka KKK-a Davida Dukea.

Kako Stallworth proživljava neugodnosti zbog svojih afroameričkih korijena, tako i njegov kolega Philip “Flip” Zimmerman (Adam Driver; “J. Edgar”, “Lincoln”, “Hungy Hurts”,”The Force Awakens”, “The Last Jedi”) koji se kao Židov mora infiltrirati u KKK. Time želja za kažnjavanjem i iskorjenjivanjem rasista postaje sve veća, a redatelj Spike Lee svemu daje i jednu zabavnu notu. Članove KKK-a prikazuje kao dosta nespretne, u najgoru ruku primitivne, pogotovo činjenicom kako cijelo vrijeme tamnoputi inspektor razgovara telefonom s vođom klana Davidom Dukeom (Topher Grace), a da ovaj toga nije niti svjestan, iako često ističe kako i preko telefona može, citiram, “nanjušiti prljave crnce” zbog njihovog načina izgovora određenih riječi. A tek “Jew lie detector test”.

Kako se priča zapetljava, tako film postaje sve neizvjesniji i napetiji, a i jedna i druga strana počinju sumnjati u infiltrirane detektive i njihovu iskrenost. Jako osjetljiva tema zahvaljujući Spikeu Leeju nije toliko teška za gledanje pa će ovaj film doći i do šireg broja publike, ali i osvojiti kritiku koja će filmu dodijeliti nedavno Oscara za najbolji adaptirani scenarij. Film je rađen po istinitoj priči Rona Stallwortha prema čijim memoarima je napisana i knjiga. U filmu se pojavljuju mlada glumica i model Laura Harrier koja glumi mladu studenticu blisku samom vrhu crnačkog pokreta, izvrsni Jasper Pääkkönen kao najluđi član KKK-a, te veliki Harry Belafonte koji iznosi Black Power pokretu svjedočenja o nasilju nad Afroamerikancima, što je i jedan od najbrutalnijih dijelova ovog filma. Svakako treba spomenuti i uvod filma u kojem se pojavljuje Alec Baldwin, a koji utjelovljuje bijelog supremista, pretka vođe Davida Dukea. Opako podsjeća na Donalda Trumpa i njegov primitivizam. Simbolika, ali i Spikeov smisao da zabavi gledatelja.

Osim spomenutog i glazba u filmu je za svaku pohvalu te je zaslužila i zlatni kipić, ali ga nažalost nije dobila. A što se tiče samog filma, jedno od boljih ostvarenja 2018. godine, ne i najbolje, ne i među najboljima, jer su svakako ovu temu puno bolje obrađivali i na suroviji način prikazivali drugi redatelji i to puno prije njega, a i sâm Spike Lee je bolje odradio posao u “Malcolm X”. Sjetimo se samo “Mississippi Burning” ili “A Time to Kill” ili pak filmova slične tematike (rasna diskriminacija) “The Color Puprle”, “American History X”, “12 Years a Slave” itd. Tako da Spike Lee nije izmislio toplu vodu, niti nadmašio spomenute svojim redateljskim sposobnostima, ali svakako spada među one kojima treba čestitati na tome što se uopće posvećuju ovim temama. Zašto? Zato što bez obzira na sve promjene u društvu, civilizaciji, ustavno-pravnom poretku država, KKK i dalje živi, rasna diskriminacija je i dalje ključan problem ovog društva. Štoviše, Amerika polako tone prema dnu njihovog najcrnjeg razdoblja nacionalizma i rasizma, a zahvaljujući javnim istupima Donalda Trumpa i njegove administracije. Ljudska glupost može daleko dosegnuti, ne samo po pitanju Trumpa, nego i po pitanju izbora njega za predsjednika SAD-a. Ipak su ga izabrali građani, zar ne? Ali o tome neki drugi put i na nekom drugom mjestu.

Foto: David Lee/Focus Features

Ocjena
3.8 out of 5

3.8

Vrlo dobro
3.8 out of 5