Skip to content Skip to footer

IZVJEŠĆE: Wardruna pokorila Lisinski!

Jesenas sam čula da Wardruna premijerno dolazi u Zagreb na proljeće, a onda sam sutradan nakon saznanja o koncertu dobila informaciju da je koncert rasprodan. Na sam dan koncerta tražile su se ulaznice preko Fejsa, foruma, Njuškala… Tako da se sve svelo na onu poznatu – tko je jamo, jamio.

Projekt iza kojega stoje multiinstrumentalist Einar “Kvitrafn” Selvik (nekadašnji član Gorgorotha) i Lindy Fay Hella, a do 2015. i Gaahl, napunili su Lisinski do posljednjeg mjesta. Da koncert nije bio sjedeći, rekla bih da su bacili publiku na koljena, no dogodilo se slijedeće. U nešto malo manje od 2 sata, poveli su nas na vanserijski mistični audio vizualni show. Umjetnički i kreativno sinkroniziranje glazbe i svjetla bilo je vrhunski izvedeno, odabir dvorane Lisnski za ovaj (po nekima) koncert godine se pokazao kao genijalan potez.

Dvoranom je doslovno grmjelo, ne znam kako bih drugačije opisala moćan zvuk i vokal Selvika i njegove wing woman Lindy Fay Helle koji se fantastično nadopunjuju uz izmjenu ritma na bubnjevima, ogromnih i na momente zastrašujućh puhačkih instrumenata (rog i lur), sve začinjeno svjetlom, stroboskopima (u jednom trenutku sam zatvorila oči na čas koliko je bilo moćno, intenzivno i opako). Izdvojila bih trenutak koji me se posebno dojmio; pred sam kraj koncerta frontman Selvik nam se obratio vidno ganut, zahvalio publici na toplom prijemu i objasnio da svoje stvaranje usmjeravaju na održavanje odumiruće tradicije u novim pjesmama uz poruku svima: pjevajte, pjevajte što više i  što češće.  Na to je publika uzvratila ovacijama, pa su nakon službenog kraja s albuma ˝Helvegen˝ izveli  ˝Snake Pit Poetry˝ (napisanu za seriju “Vikinzi”).

Jako je teško riječima opisati doživljeno; da se razumijemo, Wardruna nije bend koji bih slušala doma uz kavu ili dok slažem puzzle s klincima, ali je definitivno bend koji bi svatko jednom trebao vidjeti u životu jer imaju sjajnu energiju, poruku i ljubav pregolemu u tome što stvaraju. Vjerujem da ovo nije prvi, ni zadnji put da su nas posjetili, i sami su napomenuli da bi trebali češće doći obzirom na prijem publike.

Mala digresija, možda sam već u ozbiljnim godinama grumpy cat lady, ali pojedinci na koncetru su se mogli i trebali suzdržati od korištenja bliceva na mobitelima i mobitela samih. Neće svijet propasti ako ne završi sve odmah na Instagramu ili gdje već. Uživajte srcem, trebali bi doživljaje nositi u sebi!

Foto: Ester Segarra