Afion uoči Saxa: “Godine su tu. Više ne podnosimo tešku hranu i alkohol, a i kasno lijeganje je prije iznimka nego pravilo”
25. travnja 2019.
Nikola Knežević (2090 Članci)
Podijeli

Afion uoči Saxa: “Godine su tu. Više ne podnosimo tešku hranu i alkohol, a i kasno lijeganje je prije iznimka nego pravilo”

Dva koncerta u Saxu i što je još zanimljivije dva rana koncerta u Saxu. Tako bi se mogao opisati vikend za grupu Afion.

Afion njeguju tradiciju, ali joj daju i dašak svježine. U petak i subotu dolaze u zagrebački Sax, a uoči koncerata razgovarali smo s Lidijom Dokuzović.

Nakon prošlogodišnjeg ponovnog okupljanja dolazite u Sax i to na dva koncerta zaredom i to u ranim terminima. U pitanju su satnice u 17 i 18 sati. Nije valjda da su vas stigle godine pa treba ranije u krevet? Zašto ste se odlučili na ovakav potez?

“Čuj godine su tu, ne može se poreći. Više ne podnosimo tešku hranu i alkohol, a i kasno lijeganje je prije iznimka nego pravilo 🙂 Šalu na stranu. Imali smo prekrasan koncert prošle jeseni u Vintageu. Bilo je dupkom puno, ljudi svih generacija pjevali su uglas naše pjesme. Pola koncerta je otpjevala publika, a ja sam većinom stajala poput Miše s rukama u zraku i uživala. Kako se tada tražila karta više odlučili smo ponovo zasvirati u Zagrebu, za one koji nisu uspjeli ući u klub. Ali nam je želja bila da napravimo nešto drukčije. Odlučili smo se za rane koncerte kako bi mogli doći i oni koji su spriječeni dolaziti na koncerte koji traju do kasno. Ovako se stigne poslušati koncert i ranije vratiti kući (ili zaružiti dalje, kako kome po volji). Mnogi od naših starih fanova sad su obiteljski ljudi, neki i s djecom, a s obzirom da se neće pušiti ambijent je pogodan i za male ljude. Ipak treba publiku odgajati od malih nogu. Plus toga ranije vrijeme, manji prostor i koncert polusjedećeg tipa daju intimnu, prijateljsku atmosferu koja kad se zahukta može završiti dobrim tulumom. Osim toga ovaj puta smo htjeli imati i goste, pa će nam u petak gostovati Tomislav Pletenac sa svojim prepjevom Cavea na osebujni krležijanski kajkavski, čemu se jako veselim. Zatim su tu i moje drage Čipkice koje nas vjerno prate na koncertima.”

Zbog čega je došlo do čak 6 godina stanke u bendu? Znam da radite u više projekata pa je možda to jedan od razloga?

“Rad u više projekata je neminovan za svakog freelance muzičara. Svima u bendu je bila potrebna stanka nakon 9 godina svirke i mnoštva koncerata, poželjeli smo dati više vremena drugim muzičkim projektima i posvetiti se privatnim životima… Presudno je bilo i što sam se odselila u Švedsku pa je nerealno bilo očekivati ikakav nastavak. Sad je situacija sazrela, djeca su nam malo veća, pronašli smo način kako funkcionirati s obzirom da živimo u trima različitim državama. Nakon povratničkog koncerta, osjetili smo da i dalje postoji kemije među nama i da nam je gušt svirati zajedno. Osim toga zreliji smo i kao ljudi i kao muzičari pa se i lakše dogovaramo oko stvari. Nema presinga, radimo polako i s guštom. Situacija je zdrava i na dobrim temeljima. Stvaralačka energija je tu i velika želja za svirkom. S nekoliko godina odmaka lakše je sagledati i sažeti stvari, vidjeti isplati li se u nešto ulagati svoje vrijeme i trud ili prepustiti sjećanjima i zaboravu, a ispalo je da svi smatramo da se u Afion isplat ulagatii energiju. Ima se tu još štošta za ispričati, odnosno ispjevati.”

Ne samo da ste se vratili nego pripremate i novi materijal. Naglašeno je da je materijal nastao na relaciji Zagreb-Malmö-Skopje, znači li to i da će zvuk biti mješavina tih podneblja? Što nam pripremate za album?

“Kako se uživo ne viđamo tako često, pred nama je novi izazov-kako preživjeti vezu na daljinu 🙂 Ovaj novi način funkcioniranja kod stvaranja pjesama pokazao se do sada dosta plodan. Šaljemo si međusobno materijale, snimamo svako u svom kutku svijeta, nadosnimavamo, komentiramo. Mjesto boravka definitivno utječe na život i na nas ponaosob pa tako i na glazbu koju radimo. Ti će se utjecaji čuti i u našim pjesmama koje pripremamo za treći album koji veći ima svoje tajno radno ime :)”

“Urodile žute kruške” prvi je singl s albuma, a u pitanju je prva pjesma nakon 10 godina. Je li zbog ove podulje stanke ovo ujedno i veliki izazov za vas?

“Jest, bio je izazov. Zapravo je to prva pjesma nakon 11 godina, I ja sam se iznenadila kako je vrijeme prohujalo. Ali čim smo krenuli raditi pjesme, sve je krenulo svojim tokom. Međusobno se inspiriramo, nadopunjujemo i tako radimo na pjesmama. Ideje damo dolaze tako da me ne bi začudilo da treći album bude dupli.”

Koliko su hrvatska i regionalna tradicionalna glazba veliko neistraženo područje?

“Glazba našeg podneblja je veoma zanimljiva i raznolika. Samo iz jednog prilično malog područja kao što je Hrvtatske imamo toliko različite glazbe, počevši od Istre i dvoglasja tijesnih intervala pa preko ojkanja, bećaraca, zatim međimurske pentatonike…da ne nabrajam dalje. Stvarno imamo bogato i raznoliko glazbeno kulturno nasljeđe koje se s jedne strane preko KUD-ova prenosi dalje, ali rijetko dopire izvan tih krugova. No, pomalo se naziru i pomaci u tom smjeru. Već sada pjevaju i sviraju neki novi klinci zaraženi etno virusom i među njima će sigurno isplivati nekoliko sjajnih izvođača. Vjerujem da je tu veoma važnu ulogu odigrao odlazak na različite Ethno kampove u Europi i kod nas u Grožnjanu. A što se israživanja tiče. Nije baš lako doći do pjesama i informacija osim ako se ne baviš kopanjem po notama i starim zbirkama. Ono što je meni sjajno u Švedskoj i npr. Estoniji je što postoji cijeli onlajn arhiv s tradicijskim pjesmama. Tradicijska glazba za mene je kulturno dobro koje pripada svima nama i trebala bi biti dostupna svima kako bi se pjesama dalje širile i popularizirale.”

Dio ste i još jednog zanimljivog projekta – Ethno Croatia koji okuplja glazbenike iz različitih strana svijeta, a koji u glazbu unose i duh svoje tradicije. Kako stranci reagiraju na našu tradicijsku glazbu?

“Jako sam sretna što sam bila koordinatorica Ethno Croatie od samog početka pa punih osam godina, sve do 2014. To mogu zahvaliti Hrvatskoj glazbenoj mladeži što je prepoznala vrijednost projekta i odlučila tako nešto pokrenuti u Hrvatskoj. Koncept Ethno nastao je prije četvrt stoljeća u Švedskoj u svrhu širenja tradicijske glazbe među mladima. Kod nas se održava već 12 godina pod okriljem HGM-a u Grožnjanu. Strancima je uvijek zanimljivo čuti glazbu iz ovih područja. Većina njih Balkan doživljava kroz bregovićevske stereotipove: egzotično, brzo, neparni ritmovi, trube i trubači, teško da će se percepcije balkanske glazbe moći tako lako promijeniti, ali samim time iznenađenje bude veće kad ljudi vide da tu ima svašta još lijepoga i drukčijeg.”

Što za vas znači etno glazba, kako ste se odlučili na ovu važnu misiju – očuvanja našeg velikog bogatstva?

“Tradicijska glazba me jako zanima u izvedbenom i sadržajnom smislu: volim čuti različite stilove tradicijskog pjevanja. Učim pjesme preko snimki, na radionicama, na terenu…Osim toga sadržaj pjesama često je izrečen tako jednostavno da izravno u srce dira, a ponekad opet moraš odgonetati i provlačiti se kroz šumu simbolike. Ali ono što radimo s Afionom su zapravo neki daleke odjeci tih pjesama. Temelj nam je tradicijska pjesma, ali cijela nadogradnja je akustični pop s energijom rokenrola i prstohvatom post rocka 🙂 Na našim prostorima je nerijetko trad. glazba služila za potvrđivanje lokalnog ili nacionalnog identiteta pa se često naglašavala ono što nas odjeljuje od drugih. Mene zanimaju ove svačije ”lutajuće” pjesme i motivi koji se prevode i nastanjuju uokolo ne mareći za granice koje smo mi ljudi iscrtali. “

Foto: Doringo