Klub Sax ovoga četvrtka bio je zamalo ispunjen do zadnjeg mjesta u sklopu serijala “Zvonko Radost predstavlja”. Bilo je i zvonko i radosno jer su u goste stigle beogradsko-pančevačke snage. Prvo mladi bend čije vrijeme tek dolazi – Buč Kesidi (Pančevo), a onda i prvaci srbijanskog i regionalnog noise popa – Artan Lili (Beograd).
Pančevčani su po prvi put nastupili u Zagrebu, ali i općenito u Hrvatskoj, a i meni je bilo prvi put, tako da je ovo bila jedinstvena prigoda čuti nešto novo, prije svega nešto dobro. Buč Kesidi su vrlo dobar indie noise rock bend koji je već poznat na našim područjima. O njima se pričalo već, ali nikako da ih čujemo uživo. Sada smo i to riješili i drago mi je što sam ih uspio uhvatiti. Njihova energija je nevjerojatna, a s obzirom da je riječ o samo dvoje glazbenika (gitara i bubanj), još je nevjerojatnije ono što izlazi iz zvučnika. Izvodili su pjesme koje su već ranije objavili, ali i neke koje će se naći na novom studijskom albumu koji izlazi najesen.
Čuli smo “Draga?”, “Nebitna”, “Đuskanje ne pomaže” i druge, a oproštaj nije mogao proći bez možda i najbolje njihove pjesme – “Nema ljubavi u klubu” na koju je hrvatska publika posebno dobro reagirala. Inače je znala sjajno nagraditi pljeskom i pokojim vriskom ovu mladu ekipu koja proizvodi jedan sirovi, psihodelični disco i rock zvuk o kojem će se još pričati. Naravno da tu ima još prostora za poboljšanja, kako studijski tako i live, ali ima vremena, dečki su mladi.
No, kad su u pitanju Artan Lili kod njih je već sve poznato, hrvatska publika ih voli, regionalna publika ih voli, a što ih je dovelo do toga da se smatraju jednom od najboljih live atrakcija naših prostora. Indie, noise, pop, rock, svašta se može pronaći u njihovom zvuku, ali to nikako ne znači da lutaju žanrovima nego su itekako konkretni. Studijski briljantni, uživo još bolji. Dovoljno je par taktova i publika je već u nekom posebnom svijetu. Sjajne “Šta bi bilo da sam ja”, “Na vodi”, “Ispod kože”, “Salonac”, zatim “autobiografska” “Novi zvuk u gradu”, “Srce”, na koju je publika genijalno reagirala, te brojne druge širile su se ispunjenim Saxom. Bila je tu i meni draga i psihodelična “Džoni”, jedna od dražih “D.E.P.R.A.”, zatim jedan od najvećih hitova “Ako stanemo tu” koji je izazvao pravi sing-along, a kojeg smo često imali prilike čuti na ovom koncertu. Britki tekstovi, melankolija, psihodelija, energična glazba, sve su to epiteti s kojima možemo opisati njihovu glazbu.
Ako ćemo realno gledati i publika bolje reagira na bendove koji dolaze iz “daleka” jer smo često svjedoci jednih te istih line up-ova, jednih te istih bendova koji kruže jednim te istim klubovima po Zagrebu, tako da je netko tko ne dolazi tako često kod nas pravo osvježenje koje će okupiti i veći broj publike. Uvijek se čeka nešto jedinstveno, a Artan Lili jesu jedinstveni i do vraga – ponovno nismo naišli na neku manu. Beograd se još jednom pokazao da ima sjajnu scenu, a bome i Pančevo, često spominjano kao predgrađe Beograda. I ne čudi onda! Zvonka Radost!
Foto: Nikola Knežević