Skip to content Skip to footer

IZVJEŠĆE/FOTO: Fantastično putovanje BRMC-a od alternativne garažne psihodelije do folka!

Nakon napola slučajnog, Močvarnog koncerta prije petnaest godina i nakon blatnog nastupa na INmusic-u prije četiri godine kada su dobili poprilično loš, dnevni termin, američki rockeri iz San Francisca Black Rebel Motorcycle Club napokon su nam sinoć došli u zagrebačku Tvornicu Kulture na jedan pravi “cjelovečernji“ koncert.

U sklopu turneje, kojom promoviraju svoj zadnji album “Wrong Creatures” koji je izašao prošle godine, put ih je na sreću naveo i u naše krajeve pa su napokon brojni fanovi došli na svoje. Bend je nastao krajem devedesetih godina prošloga stoljeća i već od samih početaka, a bila su to vremena kada je rock glazba bila na aparatima i na nekoj vrsti kreativnog izdisaja, uz The Strokes, The White Stripes i još možda ponekoga, Black Rebel Motorcycle Club proglašavani su nekom vrstom spasitelja i u svakom slučaju pokazalo se da su to i bili, a to su i danas.

Sinoć smo u Tvornici kulture mogli svjedočiti magiji koju donose na svojim nastupima i koju već dvadesetak godina šire svijetom glazbe. Svakako treba krenuti od početka i spomenuti i sinoćnju predgrupu, duo Vacant Lots, Amerikance koji su točno po rasporedu u minutu otvorili koncert.

Jared Artaud i Brian MacFadyen čine ovaj glasni i žestoki garažni elektropsihodelični bend koji je u svom polusatnom setu u Tvornici predstavio svoj vrlo zanimljivi rad i svi koji su na vrijeme stigli na njihov nastup pogledali su ih sa pažnjom. Utjecaji Suicida su vidljivi, a to nije čudno budući da su surađivali s Alanom Vegom i svakako ću se u budućnosti potruditi da popratim ovaj zanimljivi bend, a lijepo bi ih bilo vidjeti i na nekom samostalnom nastupu kod nas jer glazba ovakvoga tipa uvijek je bila cijenjena na našim prostorima. Na zadnjoj stvari pridružio im se i Peter iz Black Rebela na harmonici i vokalu.

Nakon pauze na pozornicu izlaze Black Rebel Motorcycle Club i odmah kreću žestoko i izdistorzirano, upravo onako kako smo i očekivali. Velike vrućine po zemlji zadnjih dana obećavale su i veliku vrućinu u Tvornici, ali za vrijeme nastupa predgrupe bilo je vrlo ugodno da bi se nakon što su glavne zvijezde izašle temperatura u dvorani dizala iz minute u minutu. Osam albuma do sada objavljeno je u njihovoj osamnaestogodišnjoj diskografskoj karijeri od kojih su neki pravi biseri, neki više nego dobri, a neki tek sasvim solidni. Loših nema.

Kao što sam već rekao u Zagreb su došli prvenstveno na predstavljanje zadnjeg uratka koji je čak i bolji album nego što su to neke kritike napisale, treba mu samo dati više prilike, a publika očigledno još nije ušla u album do kraja, pjesme su im i dalje poprilično nepoznate, no to nije značilo da i pjesme s Wrong Creatures nisu primljene dobro. No, ipak su, naravno, na najbolji odjek među publikom došli stari i provjereni hitovi.

Koncert je koncipiran tako da se krenulo žestoko, nakon toga uletjelo se u psihodeliju (koja je nekima bila i monotona) da bi se nakon toga došlo do akustičnog folk dijela nastupa koji je smirio loptu, a potom se tenzije ponovno dižu da bi kraj regularnog dijela bio u žestoko frenetičnom ritmu na veliko oduševljenje svih.

Red Eyes and Tears s odličnog prvijenca B.R.M.C. moćno je otvorio sinoćnji nastup, a nakon toga u istom stilu se i nastavilo. King of Bones i Little Thing Gone Wild s novoga albuma su stvarno odlične pjesme i dobro su se uklopile u nastup, a isto tako nove Spook i Carried From the Start donijele su taj dašak psihodelije koji nekima i nije sjeo najbolje.

Nakon toga slijedi akustični folky dio koncerta na koji prvi izlazi Robert s akustičnom gitarom i znamo da je došlo vrijeme za prestavljanje Howl albuma, meni možda i najdražeg iako je u ono vrijeme kad je objavljen (2005. godine) bio predstvaljen kao neka vrsta “crnog labuda“ njihove karijere. Nakon Roberta s akustičnom gitarom izlazi i Peter i nastavljamo s folkom pa smo do kraja čuli Devil’s Waitin, Shuffle Your Feet i Ain’ No Easy Way, sve s Howla.

Kraj regularnog dijela ostavljen je za fantastičnu žestoku verziju Spread Your Love s prvijenca nakon koje se bend povukao, a publika je i više nego glasnim odobravanjem tražila još. Vraća se prvo Robert s akustičnom gitarom i sjedeći na monitoru prisjeća se tog davnašnjeg “slučajnog“ koncerta u Močvari koji bend još uvijek ima u sjećanju, a kojega su se prisjetili i neki u publici koji su mu i prisustvovali prije petnaest godina. Potom zajedno s Peterom u jednom predivnom vokalnom dvoglasju akustično izvode Echo sa zadnjeg albuma.

Sam kraj koncerta ostavljen je naravno za najpoznatiju stvar Whatever Happened to My Rock’n’ Roll (Punk Song) i to jednu ubitačnu verziju kojom Black Rebel Motorcycle Club dokazuju još jednom da su više nego veliki bend.

Peter Hayes i Robert Levon Been iskusni su već igrači i tijekom cijelog koncerta drže sve konce u svojim rukama izmjenjujući se na vokalima i na gitarama, a sve to s visine kontrolira i svemu daje ritam atraktivna bubnjarka Leah Shapiro (iako, samo jedna je Milena), a svi zajedno cine jednu skladnu cjelinu i kao da zajedno dišu.

Ponovo smo dobili jedan odličan koncert u Zagrebu koji je trajao više od dva vruća sata i za koji  se nadam da će se dugo pamtiti i da će se jednog dana i ponoviti. Bio je to dobar kraj jednog Black & Black (Black Lips i Black Rebel Motorcycle Club) dvodnevlja u Zagrebu, kada su paklene vrućine u dvoranama čak i nadmašile paklene vrućine vani na asfaltu.

Foto: Karla Matulina