IZVJEŠĆE/FOTO: Zajedničkom izvedbom pjesme “Stand by Me” završio Exposure Music Festival
Sedmo izdanje Exposure Music Festivala, odnosno treće održano na ranču Kurilovec u Velikoj Gorici, stiglo je do svojeg kraja.
U dva dana druženja po pasjoj vrućini, ali i u prekrasnom ambijentu ranča, predstavio se veliki broj kantautora iz cijele Europe, od Finske i Škotske preko Španjolske i Italije do Hrvatske i Srbije. “Glazbeni Stonehenge” postavljen na sred prekrasne ledine bio je prava prilika da se kantautori međusobno upoznaju, ali i predstave publici. Ovakvi nastupi su jedinstveni, prije svega iz razloga što se izvodi po jedna pjesma i tako u krug, stoga nema previše vremena za naštimavanje. I tu se prepoznaju veliki kantautori i njihova interpretacija. Drugog dana nastupili su Aklea Neon i Bojan Petovari iz Hrvatske, Daniel Artiček – Dane iz Slovenije, Milan Kosanović iz Srbije, Chris Pookah iz Škotske, Laura Hoo iz Finske, Vicky Halo iz Austrije i Viki Rácz iz Mađarske. Neki samo s akustičnom gitare, neki s električnom, neki s looperom, a neki su imali pratećeg glazbenika u vidu svirača na pili.
Nakon što su obišli standardnih pet krugova, a kako to i priliči zadnjem danu Exposure Music Festivala, bez uvježbavanja i u maniri freestylea svi su glazbenici zajedno izveli veliki hit “Stand by Me”, neslužbenu himnu festivala.
Program se prebacio na Night stage gdje su nastupili Stuart Neville, Zelisko iz Španjolske u pratnji Anne Marie, ali i svirača na pili, dok je savršeni kraj večeri i festivala protekao uz stalnog gosta Shanea Ó Fearghaila iz Irske i njegovog benda The Host.
Sedmo izdanje Exposurea je završeno, a u zraku je nekoliko pitanja, hoće li sljedeće godine festival uopće biti održan u Velikoj Gorici zbog svakogodišnjih problema na relaciji organizatori – gradske ustanove ili bolje rečeno nezainteresiranosti Velike Gorice za ovakav jedinstveni događaj, ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijeloj Europi. Ne treba dopustiti da ovakav veliki potencijal ode u krivom smjeru. I ove godine je bilo tek između 200 i 300 posjetitelja, a siguran sam kad bi se festival održavao u središtu Zagreba da bi imao puno više posjetitelja ili onih prolaznika koji će zastati i upitati se što se to dobro čuje iz zvučnika. Bilo bi šteta da se ova priča ne nastavi. Organizatorima treba čestitati na volji i trudu, na ustrajnosti da uz minimalne troškove, zbog slabog budžeta, dovedu sjajna imena i da cijela ova koncepcija potraje čak sedam godina. Bravo!
Foto: Nikola Knežević
