Vjerojatno sam bio u manjini krenuvši na koncert Foo Fightersa kao netko tko nije veliki obožavatelj benda, ali možda je ta činjenica glavni krivac iskrenog osvrta na ludu ljetnu večer u Vespazijanovom hramu.
Zakasnio sam dobrih pola sata na nastup ludog Franka Cartera i njegovih The Rattlesnakesa, ali ono što sam čuo u 15 minuta bilo je sasvim u redu. Poseban trenutak je njegov ulazak među publiku koji je očito bio i najveći highlight nastupa. Ekscentrični glazbenik s bendom je prezentirao zanimljivi i sirovi punk rock zvuk, na trenutke i noise, ali je ipak pobrao najveće uzvike kad je spomenuo Foo Fighterse. To je tako s predgrupama, nažalost, koja god ona bila. Ono što mi je najviše ulazilo u glavu prilikom dolaska u pulsku Arenu jest točnost izlaska izvođača na pozornicu, a na što bi se trebao ugledati veći dio hrvatskih glazbenih zvijezda i onih puno manjih zvijezda koje misle da su puno veće zvijezde. Foo Fightersi su kasnili s izlaskom na pozornicu doslovno dvije minute, a pola sata nakon 45-minutnog nastupa Cartera. Veliki hit “Everlong” je bio dovoljan za “opsadno stanje” među publikom, a čak i oni koji ne vole toliko ovaj bend morali su se naježiti. Znam po sebi!
Foto: Samir Cerić Kovačević
U nešto izmijenjenoj set listi i petnaest minuta kraćem nastupu nego večer prije, Dave Grohl i bend smanjili su doživljaje s relativno novim pjesmama koje se nalaze na još aktualnom albumu “Concrete and Gold” i odsvirali samo “Sunday Rain”, “Run” i “La Dee Da”. No, Dave je više puta istaknuo kako na drugoj večeri moraju biti bolji od prve večeri i zajebati publiku s nečim neočekivanim. Nakon što smo čuli još neke pjesme iz best of repertoara, a koje su i meni obilježile neke mlađe godine piljenja u MTV, poput “Learn to Fly”, “The Pretender” i “My Hero” koja je izmamila bad ass sing-along publike, izveli su i nekoliko obrada, a koje su se i razlikovale od premijernog koncerta u Hrvatskoj i ex-Yu regiji. Učinili su ponovno nešto što nisu dugo radili – gitarist Chris Shiflett otpjevao je “Under My Wheels” Alicea Coopera, a potom je uslijedio i cijeli niz, u Mashup povezanih, obrada. “Another One Bites the Dust”, “Blitzkrieg Bop” koji je izazvao pravu ludnicu, a veliko iznenađenje je bilo što su na instrumentalni dio možda i najveće mirovne pjesme u povijesti, “Imagine” Johna Lennona, otpjevali “Jump” Van Halena. Bubnjar Taylor Hawkins je očito veliki obožavatelj Van Halena pa je prvu večer nosio i njihov dres, a sada je izašao u jednom drugom modnom izričaju i majicom s natpisom “Y’all need Jesus”. Bila je to uvertira za njegovo preuzimanje glavnog mikrofona, dok je Dave Grohl zasjeo za prirodni položaj – bubnjeve. “Under Pressure” bila je dovoljna za još jedan sing-along.
Foto: Dragutin Andrić
Vratili su se uobičajenom dijelu seta vlastitih pjesama pa smo čuli perjanice albuma “One by One”, “All My Life” i “Times Like These”, a koncert nije mogao proći niti bez velikog hita “Walk”. Bilo je još nekoliko iznenađenja, po prvi put nakon listopada 2018. godine izveli su treći veliki singl u njihovoj karijeri i to s debitantskog albuma “Foo Fighters”, “For All the Cows”, a čega su se mogli sjetiti samo oni najveći fanovi benda. Zanimljivo, tijekom koncerta koji je trajao 2 sata i 45 minuta jedino su stari fanovi konstantno bili aktivni, a moglo se osjetiti kako je sve ono izvan best of repertoara izazvalo eventualno geganje kod publike. Uskoro je Grohl, koji je inače pravo progovorio tek nakon prvog sata koncerta i koji je imao svoja standardna dobacivanja u maniri rock zvijezde, pozvao i gosta iz publike da preuzme jedan od instrumenata. Dobrovoljac se zove Richard, došao je iz Manchestera i preuzeo je bubnjeve na pjesmi “Wheels” te na oduševljenje mnogih pa i Davea i Taylora, razvalio. Moglo se vidjeti na video zidu kako mu je u jednom trenutku prišao Dave i rekao – “you’re fucking good”. Težak izazov za Taylora ako želi ostati u bendu, a na što se našalio i frontmen. Osim Richarda bilo je tu i drugih obožavatelja iz Britanije, ali i drugih dijelova svijeta što dovoljno govori o popularnosti, po mnogima, jednog od najvećih rock bendova današnjice.
Foto: Dragutin Andrić
Nažalost po obožavateljima, kraj dvodnevnog boravka Foo Fightersa u Puli prilazio je polako kraju, počele su se paliti bljeskalice na mobitelima, publika je utonula u savršeni san, a bend je završio večer uz još jedan ultimativni hit, dobitnik Grammyja, “Best of You”. I to bez bisa i uz veliko hvala nevjerojatnoj publici koju je Dave više puta htio dobro vidjeti pa je molio tehničare da upale reflektore. A kad smo kod tehnike moram pohvaliti ekipu koja je radila video zid s kojeg sadržaj mogao komotno eksportirati u neki live DVD koliko se pazilo na svaki sitni detalj, kadrove i emocije. Isto vrijedi i za osvjetljenje, ali pogotovo za ton majstore koji su upicanili svaki instrument (posebno bubnjeve) te dodali bočne zvučnike kako bi doslovno svaki posjetitelj imao jedinstven doživljaj. Stoga, biti veliki nije samo do benda i njihovih pjesama, nego i do ljudi koji rade s njima. Dokazao je to primjerice i Roger Waters u Areni Zagreb s tehnički još savršenijim koncertom. Moraš imati i veliko srce, a Dave, Taylor i ekipa ga imaju, kao i njihova publika u čiju sam se zaluđenost za Foo Fightersima tek sada, po prvi put, uvjerio. Teško je takvu fan bazu pronaći, a uostalom ona se i na pronalazi nego stvara i to godinama. I to krvavim radom!
Foto: Samir Cerić Kovačević
Energija koja je protutnjala najljepšom ljetnom pozornicom je zaista ogromna, a tu podcrtavam Davea koji je već na trećoj pjesmi bio u goloj vodi, te Taylora za kojeg ne znam odakle je izvlačio snagu za udaranje po velikom bubnjarskom setu. A da ne govorim o vokalnom dijelu koncerta, koji doduše nije na tragu najvećih svjetskih vokala, ali meni bi osobno ispao grkljan nakon druge pjesme. Bile su tu i četiri prateće pjevačice koje su se u određenom trenutku koncerta pojavile kao anđeli iz samog kuta pozornice. Ne spominjem uzalud anđele, a nisam uzalud spomenuo niti Taylorovu majicu. Jer zaluđenost publike, odnosno opsjednutost Daveom i ekipom može se jedino opisati kao nešto spiritualno. Grohl kao Isus i ostatak benda kao njegovi apostoli. Nadam se da nisam sad uprljao report! Bilo je ovo jedinstveno iskustvo koje je svaki ljubitelj rock glazbe trebao iskusiti, a o tome je li ovo jedan od najvećih rock bendova od devedesetih naovamo ili trenutno, možemo govoriti nekom drugom prilikom. Treba uživati u trenutku!
Set lista:
Everlong
Monkey Wrench
Learn to Fly
The Pretender
Rope
Drum Solo
Sunday Rain
My Hero
La Dee Da
These Days
Under My Wheels
Another One Bites the Dust/Imagine ft. Jump/Blitzkrieg Bop
Under Pressure
All My Life
Times Like These
Walk
For All the Cows
Breakout
Wheels
Run
This is a Call
Best of You
Foto: Dragutin Andrić, Samir Cerić Kovačević, Srečko Zajec
[envira-gallery id=”43717″]