IZVJEŠĆE/FOTO: Diana Krall na Ljetnoj pozornici u Opatiji – Zagrljaj.Ruke.Anđeo.
17. srpnja 2019.
Željko Mirković Miki (112 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Diana Krall na Ljetnoj pozornici u Opatiji – Zagrljaj.Ruke.Anđeo.

Jazz plemkinja održala je odličan koncert u našem biseru Jadrana i pokazala nam neke stare i neke nove dubine svoje duše u koju je zaronila s odličnom ekipom glazbenika i publikom koja je to osjetila i nagradila emocijom i pljeskom.

I glas. I duša. I srce. I more emocija kraj mora u odličnom prostoru primjerenijem od onog u kojem smo je vidjeli prije gotovo deset godina u Zagrebu. Drukčiji koncert, a opet tako dobar. I prilika da čujemo još dva vrhunska glazbenika u drugom kontekstu. Dakle, kvintet. Hurst na kontrabasu i Riggins na bubnjevima. Kralježnica i osovina oko koje lebde noćni leptiri (u doslovnom smislu), ali i metaforički (tonovi; zvuk klavira). Saksofon Joea Lovana izlazi iz mraka pozornice na svjetlo da bi nas obdario solo dionicama odlično uklopljenima u ekstenzivne verzije pjesama Dianinog repertoara. Ovakva set lista još mi je više “legla”, ali način na koji su stvari izvedene je nevjerojatan. Oni koji površno slušaju pjesme koje Krall interpretira i te kako su (tako je bilo i na zagrebačkom koncertu) bili ugodno iznenađeni jer ovo je, dame i gospodo, jazz. Do kosti. Pa i pop pjesma(ric)a na njenom koncertu zvuči produbljeno i produhovljeno, što ne znači da te pjesme i same po sebi nisu kvalitetne. Dapače. No, ovo je nekoliko dimenzija više.

Moram priznati da mi je i izbor gitarista za ovu turneju, u najmanju ruku, izvrstan. Uživao sam u svirci Anthonyja Wilsona prije deset godina (imali smo vremena i prijateljski popričati dok smo čekali Krallicu: ma, cijeli je bend bio i u tom smislu vrlo pristupačan), ali Marc Ribot me oduševio. Prljavi gitarski ples (iako je bilo i lirskih trenutaka) poznat nam je još iz vremena Waitsova albuma “Rain Dogs”. Stil koji neće svi rado prigrliti, ali koji je legitiman, originalan i u svakom slučaju funkcionalan. Pjesmama pojačava oporost, kao da ti netko rašpom struže po unutarnjim organima, kao da netko “livorverom” puca u stare (ili nešto novije) rane. Struže i grebe, vrta vrtače kroz koje onda krv bolje kola. A s njom i emocije. To je pravi i jedini način. Marc je pravi gitarski “anarkišta”. A bend. Idu na sve ili ništa. Od samoga početka. “All or Nothing at All” za uvod. A nakon nje “L.O.V.E.”, onako (napisao sam u recenziji albuma na kojoj je snimljena) kako je pjeva Žena, a ne djevojka. Ako niste spremni za ovu vrstu ogoljenosti i glazbene i ljudske iskrenosti, treba se više potruditi. A uz veliki trud trebalo je “izdržati” i “I Have Got You Under My Skin”. Znamo podosta verzija ovoga bezvremenskog klasika, ali opatijska varijanta nam pokazuje koliko ljubav može biti duboka. U te dubine mnogi se ne usude zaroniti. Ne i Diana. Ljubav je sve. Bogvrag. Kotrlja se “Devil May Care” ( tako sam je i upoznao, preko albuma “When I Look in Your Eyes)”. Opet leptiri. I u stomaku i na pozornici. “Just like a butterfly caught in the rain”. Ne zna čovjek bi li sklopio oči i slušao je širom zatvorenih očiju. Bilo je toga još. “East of the Sun and West of the Moon” pa tako logična (jer je divna opatijska večer) “Moonglow”. A onda, znajući za njeno glazbenopoklonstvo i štovanje već spomenutog Toma Waits, jedna njegova. I njegove kraljice . Gospođe Brennan.

Zadovoljstvo je slušati ih i gledati kako uživaju. Milijun osmijeha u opatijskim signalima u noći. Naklon publici, a onda dodatak. “Exactly Like You” i još jedna “ljubavno-umjetnička” poruka “You’re My Thrill”. Kad su se svjetla pozornice ugasila, kad se oprema rastavljala, kad su svi ispunjeni dobrim vibracijama krenuli kućama, imali smo se prilike, kao i prije deset godina, sresti s Njom. Ostala je ista. Lijepa i u ljudskom smislu. Velika. Velik i lijep, glazbeno odličan koncert. Tehnički i organizacijski dobro organiziran (još jedan plus za Star produkciju), ali ono što svakako ostaje u pamćenju je i ležerna atmosfera koja je bila prisutna prije, za vrijeme i nakon nastupa Diane Krall i njenoga benda. I u tom smislu potvrda da smo svjedočili nečemu iznimnom i lijepom. Ona je plemkinja. Ona je, kako i njeno (prez)ime kaže Krall(ica).

Foto: Nikola Knežević