FINALNI #OSMIJEH: Zašto se treba sljedeće godine vratiti na Ferragosto JAM u Orahovicu?
11. kolovoza 2019.
Nikola Knežević (2125 Članci)
Podijeli

FINALNI #OSMIJEH: Zašto se treba sljedeće godine vratiti na Ferragosto JAM u Orahovicu?

Prošlo je točno sedam dana od zadnjeg dana Ferragosto JAM-a 12, festivala smještenog uz prekrasno Orahovačko jezero, a oko njega je i ove godine bilo smješteno prema nekim procjenama 20 tisuća posjetitelja. 

Ovo mi je bila već 5. godina zaredom da posjećujem ovo slavonsko blago i svake godine napravim određenu strategiju što sve posjetiti i u kojem trenutku. Ove godine nisam previše razmišljao. Nažalost, odlučio sam zanemariti programe na svim ostalim pozornicama izuzev Piknik stagea koji sam pratio od prvog do zadnjeg dana. I krenimo nekim redom, odnosno od samog dolaska na festival.

IZVJEŠĆE/FOTO: Ferragosto JAM 12 (2. dan) – od hip-hopa preko psihodelije i world musica do istinskog rocka

S obzirom da nisam kamperski tip svake godine dolazim automobilom i svake večeri se vraćam u sat i pol vremena udaljene Okučane. Veliki je to rizik s obzirom na komplicirani Papuk, pogotovo noći. Ali tako sam odlučio od prvog dolaska na festival i ništa se nije promijenilo. No, ako ste kamper onda je sigurno doživljaj festivala puno bolji, od samog druženja, atmosfere, roštiljanja, bavljenja raznim aktivnostima i glazbe koja je sveprisutna od 0 do 24 sata. Prednost ovog festivala nad drugim jest što je parking osiguran tik uz jezero i nije potrebno puno pješačiti do pozornica. Izlazim iz automobila i u jednom od kafića kraj jezera ori se Pantera i “Walk”. Prvi naježitis u prvoj minuti boravka na festivalu. U kafiće se obično svraća prije nego što se otvori main stage ili ako ste zainteresirani uputite se na Izštekani stage gdje je i ove godine program bio zaista sjajan. Mr. Lee & IvaneSky, Ischariotzcky, Mi Vida, Aklea Neon, MAR i drugi.

Festival je ove godine trajao jedan dan dulje i po meni je to bilo apsolutno nepotrebno, ne zbog produljenja nego zbog glazbenog žanra koji je ubačen taj dan. Imenima kao što su I. Bee, Minea i Ella i nije mjesto na službenim pozornicama takoreći alternativnog ili urbanog festivala. Drugo da je u pitanju neki DJ party posvećen 90-ima. I to je zaista jedina zamjerka ovom festivalu ove godine. Prolaskom kraj jezera osjetite neku posebnu energiju u zraku, prije svega sretneš dosta prijatelja i poznanika, bilo da si iz Slavonije ili iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. I drago mi je što ih sve više susrećem jer se očito dobra riječ prenosi brzim putem, a Ferragosto postaje najpopularniji festival u Hrvatskoj. Ta posebna energija u zraku može se opisati na svakom koraku festivala. Razgovaram s nekim prijateljima drugog dana o tome kako su preživjeli kišovitu noć prije, a oni mi odgovaraju sa smješkom i kažu da je bez obzira na nekoliko centimetara vode u šatoru bilo fenomenalno. Nevjerojatno, ali istinito. Osobno bih izludio kad bi mi u šatoru bilo vode, ali očito da je Ferragosto ekipa najluđa na svijetu.

IZVJEŠĆE/FOTO: Ferragosto JAM (3. dan) – može li bolje od ovoga?

Proteklih godina pisao sam o tome i kako se festival brine o posjetiteljima pa nakon kiše nasipaju dijelove koji su mokri. Bageri rade bez obzira na vikend, a što baš nije vidljivo na nekom drugom festivalu ovakvog tipa. Ljubav je obostrana! Prilikom ulaska u koncertni prostor sve lijepo teče po pitanju preuzimanja narukvica i akreditacije s tim da je moja jedina zamjerka po pitanju plaćanja cuge i hrane na festivalu činjenica da sredstva na festivalsku karticu ne možete uplatiti kreditnom karticom. Takvu opciju imaju brojni festivali. No, nitko se osim mene nije bunio pa shodno tome vjerujem da i nije potrebna ta platna opcija. I kad ste sve obavili ulazite u tu “rupu”, kako popularno zovemo main stage. S brda se spuštate dolje i vrijeme na nekoliko dana staje. Ove godine je bilo više od 50 izvođača, najviše do sada i za odabir bendova organizatorima treba pružiti ruku i čestitati. Svaki dan je bio atraktivan za sebe, a ono što bih posebno mogao istaknuti od izvođača jesu nastupi Helem nejse, Porto Morta, Kriesa i Gorana Bare & Majki drugi dan (M.O.R.T. i Edu Maajku nisam uspio pogledati zbog pljuska), Them Moose Rusha, Josipe Lisac, Urbana&4 i Vojka V treći dan, te Ogenja, Nipplepeoplea, Partibrejkerse i Krankšvestera četvrti dan. Poseban naglasak je na Josipu Lisac koja je imala najviše posjetitelja tijekom cijelog festivala i koja je razbila određene stereotipe. Tko je rekao da na alternativnom festivalu najbolji nastup ne mogu imati nealternativni izvođači?!

A sada i o nekim sitnicama koje su jako bitne za posjetitelja, a koje su mi i ove godine bile na vrhuncu. Rekao bi netko da je banalna stvar stanka između nastupa, ali Ferragosto JAM i taj dio shvaća ozbiljno. Ton majstor je bio ujedno i DJ koji je točno znao koju pjesmu treba pustiti u stankama i prilagodio se izvođačima koji nastupaju, odnosno danima festivala. Veliko hvala Milošu Markoviću iz grupe Six Pack koji je već treću godinu bio tonac na Piknik stageu. Zahvaljujući njemu slušali smo Slipknot, Korn, In Flames, Soliwork, Metallicu, Bon Jovi, Bad Copy, Who See i druge, a ono što je najvažnije publika je pjevala iz sveg glasa svaku od pjesama i ludovala kao da je u pitanju neki nastup. Rijetko iskustvo!

Programi i na drugim pozornicama bili su itekako zanimljivi, pogotovo kada govorimo o elektroničkoj glazbi. Pun pogodak ke kad u jutarnjim satima odlučiš izaći s festivala, ne daj Bože otići, pa te po bubregu lupi lijepi techno. Moraš ostati! Tako je kako je!

Ferragosto je i festival na kojem sklapaš nova poznanstva i prijateljstva. Već drugi dan sprijateljiš se sa zaštitarima koji su sjajan posao odradili, s kolegama novinarima i fotografima iz Hrvatske i izvan nje, a i dobiješ mogućnost za odrađivanje hrpe intervjua. Poseban pozdrav i Ivi Zrnčić koja se o nama svake godine brine. Cura ima itekako debele živce!

IZVJEŠĆE/FOTO: Ferragosto JAM 12 (4. dan) – dogodine opet!

Što se tiče hrane i pića, hrana je svih ovih godina ostala na istoj razini, a i jeftina je pa za hamburgere treba izdvojiti samo 18 kuna (?), dok se kod pića najbolje isplati popiti pivo jer se ono jedino toči u čašama od pola litre, a sokovi i vode su u čašama od tri decilitra. Možda malo i nepravedno prema onima koji ne piju alkohol. Lako za mene koji sam imao vode u press centru, ali žao mi onih koji nemaju tu mogućnost. No, hajde, to se i može nekako progutati. Tri male zamjerke na jednom velikom festivalu su zaista ništa.

I za kraj organizatori! Nema se što previše reći osim čestitati što su festival podigli na ovako visoku razinu. Doveli su i velike sponzore, potporu imaju i od Grada Orahovice i Turističke zajednice. Projekt se širi iz godine u godinu, dodavaju se novi sadržaji, sklapaju se prijateljstva s drugim festivalima poput Graffita na Gradele, a organiziraju i dosta warm up koncerata i partyja na kojima podsjeća što je Ferragosto JAM i zašto svake godine trebate biti na njemu. Odlazili su generatori, oluje su rušile pozornicu, kiša je natapala zemlju godinama, ali sve je ostalo isto. #osmijeh – natpis kojeg smo vidjeli ove godine po prvi put na uzbrdici nasuprot Piknik stagea. Taj osmijeh je najvažniji i najljepši kad dođete na Ferragosto. Što god se dogodilo uvijek će ga biti. Divota. Jest da mnogi posjetitelji konzumiraju previše alkohola i tko ti zna čega još pa ću ih još jednom upozoriti da smire srasti po pitanju toga, ali im čestitati što su ove godine bili dobri i bez posebnih incidenata.

Pet godina sam u Orahovici i bit ću tamo sigurno još pet. Zašto? Zato što je Ferragosto ljubav, prijateljstvo, obitelj, glazba, užitak, zabava, kiša, sunce, jezero, ljudi i – eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

Foto: Nikola Knežević