RECENZIJA: Manntra: “Oyka” – tresla se brda, rodio se miš!
19. rujna 2019.
Nikola Knežević (2169 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Manntra: “Oyka” – tresla se brda, rodio se miš!

Hrvatska, mora se priznati, nije zemlja folk metal bendova, iako se s dosta velikim oduševljenjem dočekuje svaki strani bend takvog žanra. Stoga, valjalo bi zaključiti, Manntra ima i lak, ali i težak zadatak. Biti jedinstven na tržištu i zadovoljiti publiku koja se naslušala svega.

“Oyka” (Menart/Beton Music) se najavljivala kao album koji će Manntru baciti na veliko europsko tržište metal glazbe, a preslušavajući album dobio sam dojam da se nije previše kompliciralo u kreativnom smislu, čisto kako bi se zadovoljila prosječna metal publika. Jer kada je u pitanju europsko tržište i prosječna publika je velika publika. Shodno tome ovaj album ima više šanse vani nego li kod nas. Ne zato što smo mi komplicirani i zato što tražimo samo najbolje, već iz tog razloga što je Hrvatska mala država, a otuda i činjenica da smo i mala publika, pogotovo kad su u pitanju jedinstveni žanrovi. Možda je ovaj dio recenzije trebao ići na kraju, ali ovo je nešto prvo što je ostalo zabilježeno u mojoj glavi nakon upijanja “Oyke”.

Jasno je da otvaranje albuma mora biti najjače i ostaviti najbolji dojam, a koji će vas natjerati da s pravom energijom dočekate ostatak albuma. Stoga, otvarajuća “Oyka!”, kombinacija akustike, mandoline (čini mi se; ili tamburice), puhačkog instrumenta, ženskog i muškog vokala, hrvatskog i engleskog jezika – jako lijepo. A “Yelena” je idealni nastavak, a ruku na srce – ovo su rijetki bljeskovi albuma pa čak i suradnja s Michaelom Rorbertom Rheinom koja ima dosta banalan tekst. Nije to slučajnost, igranka se ponavlja i u pjesmi “Rhakia” koja zvuči kao brojalica pa me podsjetila na hit 90-ih projekta En 10 tini koji je zvučao ozbiljnije od ovoga. Žao mi je što moram tako reći i ovako uspoređivati, ali i jedno i drugo zvuči besmlisleno i bez ideje.

“For five six, the room is full of dicks
Hey little girl show me your little tricks
You’re my only choice, just listen to my voice”

Nije bilo previše ideja očito i u glazbi Manntre. Dosta bazični bubnjarski ritmovi, ali gitaristički riffovi, dok mi Markov vokal ni danas nije sjeo izuzev u refrenskim dijelovima kad mu se pridružuju drugi i kad diže glas na oktavu više. Premalo uzbuđenja za neku vrlo dobru ocjenu. Eventualno se “In the Shadows” ističe među ostalima, a tu je i “Nevera” koja me podsjeća na neke celtic punk bendove, no opet nedostaje nešto što će me zakovati za slušalice.

Hrabro su ušli u ovaj projekt s obzirom da imaju neke dijelove na hrvatskom jeziku i da postoji čak i verzija suradnje s Rheinom (“Murter”) na hrvatskom jeziku, što im možda i nije trebalo. Jer tek tada shvaćam riječi pjesme.

“U Splitu sam sagriješio
U Zadru kontrolu izgubio
Dubrovnik, ti stara dobra dušo
Zagreb, tih noći sam se zakleo”

Vraćam se na početak recenzije. Ovo je jedan prosječan folk metal album, što bi rekli Zagorci nit sim’ nit tam’, ali koji će naći svoju publiku. Pogotovo zbog tih folk elemenata koji mogu u vama izazvati jedan poseban doživlja. No, album i bend mogu maksimalno zaživjeti sključivo na europskom tržištu koje je dosta veliko i gdje jedva čekaju čuti folk metal, bio on kvalitetan ili ne, bio on prosječan ili ne. Važno je da se sastoji od folka i od metala. Njima dovoljno! Produkcijski materijal zvuči impresivno, a ono što krasi Manntru je i vizualni dio. On je, za razliku od albuma, za čistu peticu i da se bar drugi hrvatski bendovi toliko potrude kao oni. Od spotova do grafičkih vizuala!

I dok ispisujem zadnje riječi ove recenzije idem se baciti na još jedno slušanje pjesme “Oyka” koja mi je ušla u uho kao Pippo Inzaghi u zaleđe!

Foto: Sonicyut

Ocjena
3 out of 5

3

Dobro
3 out of 5