IZVJEŠĆE/FOTO: Što se krije iza prekidača Brucea Dickinsona?
28. listopada 2019.
Helena Ernoić (44 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Što se krije iza prekidača Brucea Dickinsona?

Iako je na samom početku rekao kako ovo nije još jedno “life-coaching” predavanje, Dvorana Vatroslava Lisinskog je dobila upravo to. Kroz tri sata frontmen legendarnog benda Iron Maiden, Bruce Dickinson,  proveo nas je kroz svoj život i otkrio mnoštvo detalja koji nisu zapisani u njegovoj autobiografiji “What Does This Button Do?”.

Samom pojavom na pozornici, Bruce je zaradio veliki pljesak, a onda se vratio u svoje djetinjstvo krenuo s pričom o svom životu. Osim kao pjevača velikog heavy metal benda, znamo ga kao pilota, pivara, povjesničara, mačevalca… Pa su se mnogi opravdano pitali kako je uspio sve to. Bruce se potrudio odgovoriti na to pitanje kroz mnoge anegdote iz života, koje na kraju dovode do odgovora da se radi o pukoj sreći, ali da je najvažnije ne gubiti nadu. Svakako je dobro bavit se s nekoliko stvari, jer ćeš na taj način ostati «na tračnicama», što se dogodilo i s njim nakon “The Number of The Beast”, kada je shvatio da su se njegovi snovi ostvarili.

Jedan od zanimljivijih trenutaka večeri je bio dok je Bruce pričao o svom periodu u školi i vječnoj borbi s autoritetom. Dotaknuo se politike i izjavio: “Politics is Rock’n’roll for Ugly Faces”. Vjerujem da će ga mnogi još dugo citirati.

Prošavši kroz njegov doticaj s pjevanjem i prve želje da bude bubnjar, ludog poglavlja s grupom Samson, zaključuje da je važno u svakom trenutku biti priseban i na zemlji, što je kasnije bila ključna stvar za vrijeme zračenja i kemoterapije. Najveći pljesak se definitivno zalomio kada je pričao o odlasku u ratno Sarajevo. Te ovacije nisu bile kao svaki drugi pljesak, već se među publikom osjetilo poštovanje, zahvalnost i iskrenost. Bruce je naglasio da tada nije bio svjestan opasnosti u kojoj su se nalazili, no spomenuo je i dokumentarni film koji je snimljen (Scream for me Sarajevo) te da je ponosan što je dio toga.

Kroz prva dva sata je, osim kroz djetinjstvo i život uz Iron Maiden, pričao o njihovom pivu, periodu solo karijere, kako je postao pilot i mnogim drugim dogodovštinama. Iako ga znamo kao karizmatičnog frontmena, nedostatak nevidljivog “zida” koji stoji između publike i pozornice ga nije učinio ništa drugačijim. I dalje odličan motivator publike i veliki brbljavac, koji je svo vrijeme izbacivao britanski humor. Nadam se da ga je većina shvatila.

Nakon kratke pauze, posljednji sat druženja je bio rezerviran za pitanja koja je postavila publika. Veliki broj njih je zanimalo planira li novi solo album. Odgovorio je potvrdno, no to će na red doći tek kada prođu obaveze i ideje koje ima s Maidenima. Jedno od pitanja je bilo i žele li doći svirati u pulsku Arenu, na što je Bruce odgovorio da rado, samo je problem produkcija koja je jako velika za takvu pozornicu. No, njegovo razmišljanje na glas je odmah otišlo u smjeru pronalaska rješenja, pa je spomenuo da se možda dogodi i akustična verzija za takve lokacije ili možda kombinacija sa simfonijskim orkestrom.

Nastavno na priču o Areni, posljednje pitanje je odgovorio bez mikrofona, govoreći o ljubavi prema srednjovjekovnoj glazbi i odnosu glasa i akustike dvorane. Zapjevao je “Revelations”, ostavio dvoranu bez daha i zaključio večer.

Jedan osebujan čovjek, koji je unatoč uspješnoj i velikoj karijeri uspio ostati priseban, osvojio je publiku koja je došla ne samo iz drugih gradova, već i država. Još jednom je potvrdio da je veliki karizmatik i sjajan motivator koji ni minute nije bio miran na pozornici.

Foto: Buga Cvjetanović