Skip to content Skip to footer

Atheist Rap: “Koncert u Zagrebu je test i za nas – bit će dobro ako se do kraja koncerta ne izvrnemo”

Jedan od najboljih regionalnih punk/punk-rock bendova, Atheist Rap, kao krunu proslave 30 godina karijere najavljuje koncert u zagrebačkom Boogaloo.

Popularni Novosađani vraćaju se ponovno u Zagreb gdje su česti gosti, ali je ovoga puta u pitanju jedna posebna prigoda. O njoj, povijesti benda, širenju ljubavi kad je to bilo najporebnije, spajanju regije i sklapanju prijateljstava razgovarali smo sa Zoranom Lekićem – Lekijem, basistom benda.

Atheist Rap ponovno se vraćaju u Zagreb, česti ste gost ovdje, ali je sada u pitanju jedna posebna prigoda – 30 godina benda, 30 godina punka i širenja ljubavi prema punku u cijeloj regiji. Kako je bilo živjeti 30 godina punka koji je i danas itekako živ iako mnogi znaju koristiti krilaticu – punk je mrtav.

„Punk je naravno živ, a mi smo poluživi u ovim godinama. Tih 30 godina je zaista brzo proletjelo. Nakon što smo svirali u sklopu programa „Sviraj stare“ prošle godine u Vintage Industrial Baru, sada sviramo 30 stvari za 30 godina. To je više od 2 sata programa i proći ćemo kroz cijelu karijeru te izvesti sve hitove. Vrlo se radujemo tom nastupu jer se u Zagrebu uvijek lijepo provedemo. I sad smo nedavno bili tamo i u KSET-u izveli šest pjesama s novog albuma te družili se s fanovima. Veselimo se malo dužem boravku u Zagrebu.“

Kako vam se svidjela ta koncepcija da svirate samo stare albume? Doduše i oni najveći hitovi su i bili u samoj toj prvoj fazi, ali ste diskografski sve do danas te ste iznjedrili još niz pjesama koje su standardni dio repertoara.

„Prva tri albuma nastala su u prošlom mileniju tako da je to specifična situacija. No i kasnije smo imali dosta hitova. To se najbolje pokazalo u Splitu nedavno gdje smo jedne večeri svirali stare albume, a drugu 30 hitova za 30 godina što je velika razlika u repertoaru. Oni koji su bili prije godinu dana neće dobiti isti program sada nego presjek naše karijere.“

Znamo da ste svirali tijekom karijere po raznim državama, čak i u Engleskoj. Planira li se takvo što i sada za 30 godina benda?

„Ne. Trebali smo biti, prema ideji od prije nekoliko mjeseci, na europskoj turneji gdje bi nastupili u Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Francuskoj i drugim zemljama, no iz opravdanih razloga smo to odgodili za sljedeću godinu na proljeće. Polako zatvaramo ovu jubilarnu godinu i najveći koncert će biti u Zagrebu 15.11. Imamo još nekoliko nastupa po regiji. Za sljedeću godinu nam menadžer najavljuje spektakularne nastupe, ali rano je za reći da ne bih urekao. Čut će se o tome kad se bude točno znalo. Ne bih htio da se izjalovi. Ali turneja koju svakih par godina radimo po tim zemljama će se dogoditi.“

Foto: Mikica Andrejić

Nekako je taj vaš glazbeni put počeo u tim prokletim ratnim godinama. Ali vi ste sa svojim stavovima privukli dosta publike bez obzira na zlo koje nas je sve zadesilo. Sjećam se i ja „Wartburg limuzine“ koja je postala himna u moje vrijeme, iako je moje vrijeme bilo nešto kasnije od onoga kad je izašla pjesma. Koliko je za vas značila ta pjesma i koliko je ona postala kao neki sinonim po pitanju punka naših prostora?

„Ona je definitivno naš najveći hit, čak i kad prelazimo granicu. Zaustave nas carinici i kad spomenemo ‘Wartburg limuzinu’ odmah nas prepoznaju. Koliko je sinonim za punk ne znam, ali za naš bend definitivno jest jer je početak naše karijere. Što se tiče nesretnih vremena uvijek smo imali izrazito anti-ratni stav i po tome smo prepoznatljivi bili, prvo u undeground krugovima. Drago mi je što je tako bilo i čisto radi obraza možemo se pojaviti bilo gdje u regiji kako bi širili prijateljstvo.“

Ali nešto vam idu ti automobili, „Wartburg limuzina“, zatim „Blu Trabant“, čini mi se da baš volite limene ljubimce? (haha)

„(haha) to je bilo to razdoblje fascinacije autoindustrije Istočne Njemačke. Bili smo na turnejama i u posjeti Warthburgovog i Trabantovog muzeja. To je fascinantno i preporučujem svima da obiđu. Vratilo nas je sve u mladost pošto su naši očevi i stričevi vozili takve automobile.“

Moj otac je imao jedan sličan, ali ne takve vrste. Imali smo tzv. „Tristać“, što je bila posebna limuzina za to vrijeme. No, dosta o automobilima. Što se tiče grada iz kojeg dolazite, Novog Sada, vjerujem da vam je drago što se događaju lijepe stvari poput Exit festivala koji širi zajedništvo i naslanja se na vašu misiju kada se spajali nespojivo te držali veze između nas.

„Da, meni je drago što postoji Exit. Počeo je u određeno vrijeme kao protivljenje Miloševićevom režimu. Čak smo nastupili na nultom Exitu i imamo jednu posebnu poveznicu, a s vremenom je festival postao vrlo velik te je promijenio cijelu publiku. Ima tu dosta ljudi iz cijelog svijeta, ali i iz regije i drago mi je što takav festival postoji. Podržavamo njegove aktivizme i vidim da se širi te jedva čekam sljedeću godinu kada bi trebali nastupiti na Sea Star Festivalu u Umagu.“

Boogaloo je jedan veliki klub, ali i klub s velikom povijesti te smo svi uzbuđeni oko vašeg dolaska. Iako je u pitanju 30 pjesama, nije to nešto puno jer punk pjesme ne traju dugo.

„Opet je to jedno 2 sata programa što je u ovim godinama sasvim dosta. Ako se do tada ne izvrnemo bit će dobro. To je i test za nas. U Zagrebu smo svirali u par navrata i imali smo sjajnih koncerata. Baš smo se neki dan prilikom povratka iz Splita u kombiju sjetili koncerta u Pauku kad je u jednom trenutku nestalo struje. Bubnjar je nastavio udarati, a publika pjevati na kompoziciji „Dr. Pop“. Čak ima snimka na YouTubeu i fascinantno izgleda. Kako se vratila struja poslije minute nastavili smo svirati i baš je bio jedan poseban trenutak.“

Hvala na razgovoru i vidimo se.

„Hvala vama, vidimo se i jedva čekamo. Ćao!“

Koncert u Boogaloou na rasporedu je 15. studenog, a upravo je otkriveno da će im podršku pružiti dobro znani zagrebački punk rockeri FNC Diverzant. Ulaznice su u pretprodaji po 50 kn, a na ulazu će biti 65 kn.

Foto: Gabriel Radatović