Dubioza kolektiv, najveće regionalnog glazbeno ime i s najvećim svjetskim dosegom u glazbenom smislu, dolazi ponovno na Pozitivan koncert u Zagreb.
Štoviše, nastupit će dva dana zaredom, a povod je zaista poseban, ali i tužan. Poseban u smislu priče i poruke koju odašilje Pozitivan koncert, a tužan u smislu da je ovo zadnje izdanje ovog glazbeno-edukativnog projekta koji je godinama širio pozitivnu energiju i jedan poseban stav među društvom.
Dubioza kolektiv je kao i uvijek spremna na razgovor, a ovoga puta u Zagrebu smo sreli Vedrana Mujagića i Jerneja Šavela, a pričom smo obišli planet, od Čilea do Maroka, od izbjegličke krize 90-ih do izbjegličke krize novog milenija, ali i od njihovog prvog albuma do danas kad su spremni izbaciti deveti studijski uradak i porinuti ga u svjetsko more.
S obzirom da ove godine nastupate dva dana na Pozitivnom koncertu u Zagrebu reklo bi se da ste dosta pozitivni ljudi ili?
VEDRAN: „Pa jesmo, a jedino što je negativno u cijeloj priči jest što je ovo posljednji Pozitivac.“
JERNEJ: „Minus i minus daju plus, ako se dobro sjećam, tako da su nas vjerojatno zato dva puta zvali (haha).“
Rijetko vas je vidjeti općenito na našim područjima, uvijek odredite nekoliko lokacija koje su posebne, a ovdje su u pitanju dva koncerta dva dana zaredom. Kako je uopće došlo do toga?
VEDRAN: „Trudimo se ne ponavljati. Pokušavamo doći kad imamo nešto novo za predstavit. Ne želimo maltretirati ljude s istim setom više puta i to nam dosta dobro uspijeva. Veće gradove uspijemo jednom u dvije ili tri godine svirati pa te se ljudi požele. Tako je i od zadnjeg koncerta u Zagrebu, odnosno u Areni Zagreb, prošlo dvije godine točno. A što se tiče Pozitivca ovo će nam biti treći nastup i imamo dugu povijest s njim. Svirali smo na 20% Pozitivnih koncerata (haha). Specijalan je povod, nije baš veseo, ali potrudit ćemo se da ga uljepšamo, da ode uz prasak u povijest, što bi se reklo. Uz nadu da će se organizatori u nekom trenutku predomisliti i odlučiti da možda to ipak nije zadnji (haha).“
Pozitivna je i cijela priča oko vas od početka do danas i uvijek je u pitanju uzlazna putanja. Rekao si da ne dolazite na isto mjesto svirati ako nemate nešto novo, a sada imate nešto novo.
VEDRAN: „Pa da, album izlazi krajem siječnja, a objavili smo prvi najavni singl ‘Cross the Line’ koji je nastao u suradnji s Manuom Chaom. Na tim koncertima ćemo svirati i dio tih pjesama s novog albuma tako da će ljudi imati priliku premijerno neke stvari čuti. Budući da sviramo dvije večeri pokušat ćemo napraviti različita dva seta pa da ljudima koji dođu na oba dana ne bude dosadno, a i da nama bude zanimljivije.“
JERNEJ: „Da ne bude negativno.“
S Manuom Chaom surađivali ste ranije na jednoj pjesmi, ali i live ste se susretali.
JERNEJ: „Da, znaju se Sarajlije s njim već dosta dugo, a mi ostali smo se upoznavali tijekom godina. Svirali smo par puta zajedno, 2015., 2016., 2017., sreli se i u nekim neformalnim okolnostima. Sve je to nekako organski.“
Energijom i pjesmama ste slični, dakako.
VEDRAN: „Da, ali najviše aktivističkim stavom. I ova pjesma je na tom tragu priče koja ima težinu i za jedan i drugi bend. Vrlo se dobro razumijemo i nije ništa bilo isforsirano, nego što je rekao Jernej organski.“
Jeste li ga uspjeli vidjeti u Banjoj Luci nedavno?
VEDRAN: „Nismo, bili smo na putu, a on je bio na balkanskoj turneji. Mimoišli smo se, ali ćemo se vidjeti.“
Stalno svirate po cijelom svijetu, stalno ste na putu. Koji su vam ove godine najveći izazovi bili, po čemu ćete je pamtiti?
VEDRAN: „Svirali smo većinom europske festivale. Bilo je i egzotičnih destinacija pa smo svirali nedavno u Maroku.“
JERNEJ: „Počeli smo godinu u Čileu, odnosno u Santiagu.“
Kako je tamo bilo?
VEDRAN: „U tom trenutku je bilo dobro (haha).“
JERNEJ: „Čuli smo puno priča koje su nam sada čak i malo jasnije. Ali su nam i jasnije nego ostalima te smo vidjeli sve na vlastite oči. Imaš par vremenskih portala u gradu, doslovno ideš preko rijeke i kao da si prošao kroz portal. Zaista su razlike ogromne i nikako se ne možemo načuditi kako svi kod nas aplaudiraju takvom razvoju.“
Novi singl se zove „Cross the Line“. Je li i vama bilo važno tijekom karijere preći tu nekakvu crtu, probiti određene zidove kako bi došli do ovog trenutka u kojem ste danas?
VEDRAN: „Ova se pjesma više odnosi na granice u smislu migracije, odnosno prelaženju tih imaginarnih linija. To je ono u čemu se možemo poistovjetiti jer ne tako davno mi smo bili zemlja iz koje se bježalo zbog rata. I sada smo zemlja iz koje se masovno odlazi u potrazi za boljim životom, a sada smo dio te balkanske rute kojom prolaze ljudi koji se također pokušavaju dočepati Zapada i istih tih snova koje imaju svi ovdje. O boljem životu i sređenijem društvu. Tu je prisutno licemjerstvo, koliko država, toliko i medija i pojedinaca koji te ljude gledaju neprijateljski i s nerazumijevanjem, a realno smo u istoj situaciji bili i nismo ni sada daleko. Nitko se ne počeše po glavi i ne zamisli se nad tim što nitko od tih ljudi ne želi ostati kod nas, iako ne radi ništa da učini ove zemlje poželjnijom destinacijom. Zašto nitko ne dolazi, a svi masovno odlaze? To su neka pitanja koja su isprovocirala ljude na napuštaju krajeve.“
Je li Zapad doista raj?
JERNEJ: „Ne bih baš rekao raj. Svi samo prolaze, a tom balkanskom rutom prvi su gazili domaći ljudi.“
VEDRAN: „Nama je balkanska ruta početna.“
JERNEJ: „Netko je prvi zagazio. Balkanac.“
VEDRAN: „To ti je ta priča o Europskoj uniji. Nama je već tako 15 godina, kao pristupni pregovori, pa kandidatski status, sve dalje i dalje, hoće te primiti ili neće. Onda gledaš Hrvatsku i Sloveniju kad su ušle i svi dobro znaju koliko im se život promijenio, odnosno koliko je taj raj i dalje daleko. I dalje se iz europske Hrvatske ide u neku drugu zapadniju europsku državu. Uvijek postoji zapadnije od Zapada.“
Uvijek crpite iz svega toga inspiraciju, životne situacije, pa i izbjegličku krizu. I bez obzira što je takva situacija potrebno je o tome govoriti, pisati pjesme na takve teme.
VEDRAN: „Potrebno je ljude očigledno podsjećati na neki drugi diskurs. Ovo što mediji poprilično nekritično i senzacionalistički prenose je vrlo jednostrano i opasna slika koja vodi u neku ksenofobnu i rasističku priču. Lako je preći tu liniju i vrlo lako je početi vjerovati u priče ako ne postoji druga strana, odnosno ako ne vidiš i ljudsku stranu. Isto tako su nas mnogi vjerojatno gledali 90-ih kao divlja zaraćena plemena s istoka Europe. ‘Uvijek na onom Balkanu neki rat. Uuu zašto oni dolaze kod nas?’ Samo se malo treba izmaknuti i puno je lakše shvatiti analogiju između te dvije priče. Nije to toliko davno bilo da ljudi ne mogu shvatiti. Mađari su bježali od Rusa masovno i sad oni imaju najveći problem, a sve su to iste izbjeglice. Lako se tu zapetljati u tu neku retoriku. Užasno je opasno.“
Krajem siječnja izlazi album i opet je koncentriran na svjetsko tržište.
VEDRAN: „Mi smo već ustalili tu taktiku, uvjetno rečeno. Jedan album je na našem, jedan na stranim jezicima i to nam daje prostora da se odmaknemo od neke tematike i načina tretiranja priče, odnosno da sâm sebi postaviš kreativni izazov pisanja na drugom jeziku i drugačijim temama. Shvatili smo da nam to jako dobro godi kao bendu i da dobro funkcionira, a opet napraviš dovoljan odmak od svega. S druge strane 15 godina rada je iza nas i ovo je deveti album što znači da je to više nego album u dvije godine. Puno radimo i to nam daje motiv da se ne ulijenimo i da uvijek imaš novi izazov.“
http://gpg.92a.mywebsitetransfer.com/2017/11/18/izvjescefoto-dubiozi-kolektiv-svi-postajemo-pozitiv/
Jeste li razmišljali s obzirom na putovanja napisati neke putopise? Prošli ste puno granica i vjerujem da ima puno priča, ali možda i onih koje ne treba (hahaha)?
JERNEJ: „(haha) to sigurno ima, ali je više onih koje ne trebate znati i neka tako i ostane.“
VEDRAN: „Ne treba sada demistificirati sve.“
JERNEJ: „Baš to, zasrali bi sve. Neka ostane tako.“
VEDRAN: „Lijepo je neke priče ispričati, ali bolje je kad okačimo gitare od klin pa ćemo pisati biografije. Možda nekome bude interesantno. Napravili smo taj film prije dvije godine kao mali dokumentarac koji priča dio povijesti benda i dio o nastanku prošlog albuma. Bilo je to više u smislu da i sami sebi zabilježimo taj komad povijesti i života. Poprilično dobro je ispalo, nepretenciozno i dosta konkretno prepričava što se tu dogodilo. Kad budemo pisali autobiografiju u doglednoj budućnosti vjerojatno ćemo imati priliku pogledati ponovno film i podsjetiti se što se događalo.“
Već ste uigrani. Kako je putovati i kako izdržavate taj tempo? Događa se i da svaki dan ili svaki drugi imate koncert. Kako se stisnete u kombiju?
VEDRAN: „Dobro, to sve naučiš s prijeđenim kilometrima. Naučiš se nekoj toleranciji.“
JERNEJ: „Ne može bend opstati bez takve kemije.“
VEDRAN: „Međuljudski odnosi moraju biti na dobroj razini da bi se izdržalo 200 i nešto dana godišnje skupa u istom skučenom prostoru. To je ozbiljan team building stalno.“
JERNEJ: „Timski sport i fino selekcionirana ekipa. I to je to.“
Jeste li osjetili da ste tijekom svih ovih godina napredovali kao ljudi? Krenuli ste s nekakvim tinejdžerskim projektom, a sada nakon 15 godina mislite li da ste učvrstili svoja razmišljanja, stav i sve ono s čime se veže glazba?
VEDRAN: „Nadam se da jesmo (hahah). Bilo bi lijepo da to može neki nezavisni kritičar potvrditi, ali u svakom slučaju se jesmo promijenili. Bilo bi čudno da smo ostali isti.“
JERNEJ: „Biti na turneji je ‘expect the unexpected’ i ako to preživiš fino te iščeliči. Ako si pametan učiš čitavo vrijeme i svako svakome treba biti potpora. Naučiš biti bolji.“
VEDRAN: „Živjeli smo u razdoblju kad se glazbena industrija prevrnula na glavu od CD-a i prodaje plastike preko besplatnih downloada do streaming servisa. Sve se izvrnulo i to vrijeme te prinudilo da budeš u tijeku, pratiš i znaš što se događa i kako se postaviti u novom sistemu. Svaki dan se i dalje mijenja. Klinci razumiju glazbu i glazbenu industriju potpuno drugačije nego mi, a pogotovo ljudi koji su vlasnici izdavačkih kuća i načinu kako oni razumiju biznis. To se u 15 godina toliko prevrnulo i nitko ti ne garantira da će za 5 godina izgledati tak, nego nekako deseto. Već su streaming servisi prije 20 godina bili znanstvena fantastika, a danas svi žive i slušaju glazbu tako.“
Hvala vam i nadam se da će biti i znanstvene fantastike i svega pomalo na ova dva koncerta.
VEDRAN: „Trebalo bi biti. Hvala.“
JERNEJ: „Bit će!“
Fantastičan mjesec započet 5. studenog objavom novog singla Dubioza kolektiv završit će s dva nastupa u Zagrebu, kao headliner oba dana 15. Pozitivnog koncerta u Domu sportova 22. i 23. studenog. Prve večeri pridružit će im se Darko Rundek i Ekipa, Mile Kekin i Manntra, a druge večeri Tram 11, Krankšvester i Antenat.
Cijena jednodnevnih ulaznica iznosit će 90 kn do 21. studenog. Ostane li ih na dan koncerta cijena će im biti 100 kn.
Foto: Vedran Levi