Rasprodati bilo koji klub u Zagrebu nekoliko dana unaprijed nije baš tako lako pa makar klub i nije baš nešto velik.
Sax klub je u četvrtak organizirao nastup trenutno jedne od ponajvećih regionalnih atrakcija, pančevačkog dua Buč Kesidi (po Vuku) i karata je nestalo dva tri dana prije koncerta. Nije to ni toliko čudno jer ipak ovaj bend rasprodaje nastupe gdje god da se pojavo, od Amerikane u Beogradu koju su rasprodali dva dana zaredom pa do svih nastupa u regiji koje su održali u zadnje vrijeme. Mogu se oni pohvaliti i svirkama na velikim binama, recimo na Exit Mainu i još ponekim, ali mislim da su svirke u klubovima ipak ono gdje mogu dati najviše. Ovoga puta su oni sretnici koji su na vrijeme nabavili ulaznicu za nastup imali prilike vidjeti bend koji je sigurno trenutno na vrhuncu svojega djelovanja, a kamo će ih to odvesti dalje to ćemo nadam se vidjeti.
Počelo je dosta traljavo s kašnjenjem već prve predgrupe Mokri Nenad, a nakon njih na binu su izašli (ili izašle?) Ljubičice, koji su uz neke poteškoće sa zvukom, što je uzrokovalo daljnje kašnjenje, ipak uspjeli odsvirati svoj set kako treba. Kao Buč Kesidi i Ljubičice su pančevački duo koji čine dva brata potpuno različitih fizionomija, a u svojih četrdesetak minuta predstavili su electro funk koji se dotiče tematike borbe čovjeka i mašina. Na trenutke vrlo zanimljivo, ali kad smire tenziju glazbe i kada gitarist (a la Stevie Ray Vughan) pređe na trubu i bend se utiša publika je lagano gubila fokus. Uglavnom su dobro pripremili ljude na ono što slijedi, ali na ono što slijedi smo ipak još morali čekati. Dosta duge stanke između nastupa poremetili su ritam večeri pa je to na samom kraju i utjecalo na sveukupni dojam.
I onda glavne zvijezde večeri. Sa skoro sat vremena zakašnjenja izlaze Buč Kesidi uz ovacije publike u kojoj su po mojoj procjeni tri četvrtine djevojke (devojke po Vuku). Obučeni u crno bijele košulje tigrastog uzorka i hlače sa šljokicama kao vrhunac nekoga treša, Luka Racić i Zoran Zarubica su se očigledno već navikli na vrištanje cura i na ovakav doček pa su u maniri već iskusnih zvijezda pozdravili obožavatelje i krenuli. Nekada davno je u poprilično istom outfitu što se tiče obleke, a nešto manje glazbe, isti takav delirij radio i Dejvid Kesidi (po Vuku), ali to su ipak bila neka druga vremena.
Luka i Zoran su u Zagreb došli prvenstveno predstaviti svoj novi album Euforija koji je poharao sve top liste širom regije, a usput i podsjetiti na svoj prvijenac Posesivno-ospulsivni hospul koji ih je izbacio u orbitu popularnosti.
Otvaraju s Tiho s novog albuma i odmah kako i stihovi kažu “budi se strast”. Četiri od pet cura u publici pjeva sve tekstove s njima, štoviše vrište sve tekstove, a ona peta samo ih zaljubljeno gleda. Atmosfera kipi, bend navikao na ovo suvereno vozi dalje. Slijedi Euforija (iz drugog pokušaja) koji sve baca u trans. Veliki hit koji će dugo držati ovaj bend. Prebacuju se na neke starije stvari s prvog albuma, Draga koja je Luki bila i prva pjesma i Stani, a onda do kraja šaraju repertoarom kroz oba albuma koja su dostojno predstavili.
Iako smo se uz kašnjenje i preduge stanke malo i načekali na kraju je ipak u klubu nastupila euforija i đuskanje. Podsjetilo me to malo na davne dane kada su u vrijeme početnoga vrhunca novoga vala iz Beograda u Zagreb dolazili bendovi, rasprodavali nekada Kulušić i ispisivali nešto veliko što je danas davna prošlost. Hoće li se netko za dvadesetak i više godina sjetiti ovakvih nastupa koje smo gledali, ne znam. Netko od onih oduševljenih djevojaka iz Saxa sigurno hoće.
Za sami kraj dobili smo Đuskanje ne pomaže, trenutno glavni i najveći regionalni hit, ali đuskanje je pomoglo svima, a ne samo njima. Nadam se da će Buč Kesidi nastaviti u ovakvom tempu i dalje jer s ovim drugim albumom su napravili veliku stvar i veliki pomak, a kada budu imali nešto novo nadam se da će nam ponovo doći i predstaviti se.
Sax klub nam u zadnje vrijeme predstavlja i donosi neke odlične koncerte, ali ovoga puta je (s obzirom da je bio radni dan sutrada, a isto tako i škola) možda bila jedna predgrupa previše. Stanke su na neki način ubijale atmosferu dok su ljudi čekali na ono najvažnije zbog čega su došli.
Ipak sve u svemu bilo je odlično, klub se ne rasprodaje baš svaku večer tako da je ipak ova bila posebna.