IZVJEŠĆE/FOTO: Chui nije jazz, Chui je budućnost!
“Iz kapetanovog dnevnika” izašao je prije nekoliko mjeseci i već sam tada na ovim stranicama rekao da će to vjerojatno biti album godine i to ne samo što se tiče jazz glazbe nego općenito rock glazbe u Hrvata, a to se uveliko pokazalo točnim.
Album je pokupio hvalospjeve ne samo moje nego i svih koji su si dali truda nakon slušanja napisati i koju riječ o njemu. Svaka riječ o ovome albumu bila je lijepa riječ, a što vrijeme više odmiče i što se album više sluša dojmovi su još i bolji. A evo napokon je došlo i vrijeme da se album dostojno predstavi i uživo, a odluka je pala da se to dogodi u Boogaloo klubu u subotu 25. siječnja. Klub baš po mjeri za predstavljanje ovoga albuma, dovoljno velik da primi i veći broj ljudi nego neki od klubova u kojima smo ih do sada mogli čuti, a ipak mjesto koje će svi ti ljudi popuniti tako da nema nekih praznina. Jednom rječju – taman.
Hype koji se stvorio oko ovog događaja samo je dodatno dao podstreka onima koji su dvojili, ili koji možda i nisu toliko upoznati s radom benda, da dođu, a oni koji ih znaju i prate ionako nisu imali dilema – ovo je bio koncert koji se ne propušta.
Otprilike po rasporedu na pozornicu izlaze ZMaJ, ekipa koja se sastoji od klasičnog rockerskog trija (gitara, bubanj, bas) pojačana u pozadini čovjekom na elektrončnim uređajima, a i ova tri spomenuta instrumenta su u velikoj mjeri bila provučena kroz razne modulatore zvuka. Svojim su 45-minutnim setom, u kojemu su predstavili zanimljivu verziju elektronočkog rocka protkanog jazz/prog/ elementima, dobro pripremili publiku na ipak glavnu stvar večeri.
ZMaJ
A nedugo nakon njih na pozornicu i izlazi glavna stvar večeri. Dosta puta sam do sada pisao o ovome bendu i poprilično bi se to moglo sažeti u jednu kratku rečenicu – Chui je svjetski bend. U ovakvom stanju i u ovakvoj kondiciji u kojoj smo ih čuli i vidjeli može bez problema stati i na najveće svjetske pozornice i biti ne samo jedan od najboljih hrvatskih bendova nego postati jedan od najboljih hrvatskih izvoznih brendova.
Lagano su izašli i bez neke velike pompe krenuli, a otvorili su s “Terminator Theme”, jednim, sada već i Chui klasikom. Odmah nakon uvoda kreće predstavljanje novog albuma i za sâm početak dobivamo “Eternautovu Temu”, uvodnu temu albuma u kojima im se (kao i na albumu) kao gosti na pridružuju Ink Experiment Duo (vibrafonistica Ivana Kuljerić Bilić i vokalist Nikola Krbanjević). Ubitačna stvar i fantastična međuigra Ivane i Vojkana na saksofonu. Nakon nje nastavljaju u žestokom tempu i dobivamo jedan punk jazz, kako bi Reporti rekli, ali ovaj puta stvarni i to u obliku u zadnje vrijeme već hita, stvari “Sila mi je”.
Slijedi daljnje predstavljanje albuma i “Malj”, a nakon nje malo izlaze iz albuma i vraćaju se u prošlost s “Punch” i filmskom temom. Vraćaju se ponovno na album i donekle smiruju s “Azarchovim letom” u kome im se opet kao i na albumu pridružuju Druyd, bend koji unosi dašak world musica u cijelu priču, pogotovo upotrebom didgeridooa kojega stvarno nemamo priliku često čuti i vidjeti u našim krajevima, a kojega je majstor Dubravko Lapaine maestralno predstavio.
Opet mali povratak u prošlost uz “Chui’s Waltz”, a onda je uslijedila naslovna pjesma albuma “Iz kapetanovog dnevnika” u kojem se Chuiju pridružio kompletan bratski bend Mangroove predvođen izuzetno atraktivno opremljenom pjevačicom i kapetanicom zvjezdane flote Željkom Veverec koja je prenijela poruku s putovanja kroz tajne galaksije u nepoznate svjetove besmrtnosti.
I na samom kraju partijanerski “Tekno”.
Science fiction i svemirska putovanja u nepoznato su osnovna potka i tema ovoga odličnog albuma koji je Chui predstavljao u Boogaloou, a svakako i njihova verzija neke vrste space rocka je nešto po čemu su posebni. Chui nije jazz, bar ne u onome što smo sinoć čuli. Naravno da se na jazz fusion poprilično naslanja, ali tu ima puno elemenata i prog rocka, i math rocka, i krautam i world musicam tako da svrstavati Chui u samo neke jazz okvire možda i nije najbolja ideja. Space rock kakav smo čuli bila bi primjerenija forma ili stvarno možda samo jednostavno Chuizam.
Toni Starešinić, Vojkan Jocić, Konrad Lovrenčić i Ivan Levačić su svi ponaosob virtuozi i veliki majstori svojih instrumenata, ali u međusobnoj sinergiji daju puno više i ovaj proizvod dižu na jednu vrlo visoku razinu.
U Boogaloou se moglo vidjeti svakojakog svijeta, od starih frikova do vrlo mladih ljudi, što mi je bilo posebno drago, i svakome od njih Chui je imao što za ponuditi. Ako bih morao birati kakva će biti muzika u budućnosti onda bih volio da to bude ovako nešto kao Chui u Boogaloou.
Sat i pol uživanja i bend se povlači, ali naravno da se na oduševljenje publike vraćaju i dobivamo još petnaestak minuta čistog zadovoljstva. “Hermetična garaža” sa zadnjeg albuma pojačana s još ubitačnijom verzijom “Sile” zatvorila je ovu veliku Chuijevsku večer u Boogaloo klubu.
Koji će biti sljedeći potezi Chuija i kamo će ih ovo intergalaktično putovanje odvesti nadam se da ćemo uskoro vidjeti. Bend je to koji se konstantno mijenja i napreduje svakim novim projektom i doslovno u budućnosti možemo očekivati neočekivano. Ali u svakom slučaju nakon ovog koncerta možemo reći da je Chui budućnost.
Foto: Nikola Knežević
