Nakon što je početkom godine trostruko ubojstvo u Splitu potvrdilo da dilersko-osvetničke fantazije Kreše Bengalke nisu bez vraga, biogradsko-zagrebački glazbenik Ivan Grgić poznatiji kao Reper iz Sobe objavljuje svoj prvijenac koji dalmatinski mentalitet ipak predstavlja u nešto pozitivnijem svjetlu, mnogi bi rekli onom pravom.
Lišen delikventskog, kriminalnog ili hvalisavog aspekta hip hopa, Grgić svoje pjesme temelji na tipičnoj letargiji prosječnog milenijalca – nestalni poslovni i privatni odnosi, društvene mreže kao nova paradigma provođenja vremena i teret naslijeđenih, a često neostvarivih konvencija prethodnih generacija. Glazbeno gledano, “Vanka” (Menart, 2019.) također odudara od aktualnih hip hop trendova. Određen efektnom, premda možda aranžmanski povremeno i predvidljivom, opuštenom funk soul podlogom kojom dominira njegova vrlo kompetentna i dominantna jazzy gitara, album ne može biti dalje od nesmiljene minimalističke agresije tuzemnog trapa.
Gledajući album kao cjelinu, lako je čuti hitoidni potencijal opservacija u kojima doista nije teško prepoznati dio sebe ili ljudi oko sebe, no kroz 13 pjesama ipak se javlja glazbeni i tematski zamor. Percepcija ovog tipa glazbe uvelike ovisi i o vlastitoj sklonosti opuštenom, zajebanskom mediteranskom hip hopu, bilo da se radi manje mračnom materijalu TBF-a i ST!llnesa, Geginom hvarskom reggaeu ili pak omiljenom prekojadranskom susjedu Jovanottiju. U tom smislu, nije mi teško čuti glazbenu, tekstualnu i tematsku privlačnost ovakve opuštene, naglašeno svakodnevne poetike, no zbog ustrajnosti na lijenom, “smooth” pristupu jednako lako gubim koncentraciju nakon dva uzastopna preslušavanja.