Electro rock duo iz Pančeva Buč Kesidi okupirao je krajem prošle godine pažnju regionalne kritike i publike svojim drugim albumom “Euforija” (Kontra, 2019.).
Njihov spoj indie rocka, disca i synth popa funkcionira kao svojevrsna društvena kronika ljubavnog života mlađih i starijih adolescenata. Ogoljena, direktna priroda tekstova isporučenih preko efektne, ali svjesno simplificirane glazbe čini se izravno usmjerena na identifikaciju s publikom oba spola.
Glazbeno gledano album uspijeva postati monoton unutar svojih vrlo skromnih 28 minuta trajanja jer se oslanja na istu paletu simpatičnih synth melodija, rudimentarnih, ali prodornih beatova i indie rock gitara. To ipak igra u njegovu korist u smislu da naglašava efekt tekstova. Upravo zahvaljujući navedenim manama, “Euforija” dobro prenosi svoj koncept kronike vikend izlaska. Repetitivna priroda glazbe oslikava ponavljajuće uzorke ponašanja iz tekstova – pijanstva, one night standove, psihološke igre, možda i uvjerljivije nego što bi to napravilo neko glazbeno dotjeranije, promišljenije ostvarenje.
Album se otvara “Subotom”, komadom opsesivno- kompulzivnog indie popa, a zatvara “Nedjeljom ujutro”, najboljom pjesmom na albumu koja sa sobom nosi i dašak Darkwood duba iz razdoblja “Elektro PIonira”. Takva konceptualna zaokruženost podsjeća na film “Kids” ili TV-seriju “Subotom uvečer, nedjeljom ujutro” i zapravo predstavlja najbolji dio albuma. Mana “Euforije” je pak što osim tog uvjerljivog oslikavanja generacijske atmosfere nudi malo toga za bilo koga izvan tog kruga slušatelja. Možda će sljedeći put trebati i malo više od uvjerljivog bilježenja površinske prirode ljubavnih života potencijalne publike.