MOJ +1: Željka Veverec (Mangroove) od Novih fosila do Nine Simone
9. svibnja 2020.
Nina Rašidović (32 Članci)
Podijeli

MOJ +1: Željka Veverec (Mangroove) od Novih fosila do Nine Simone

”Glazba je priča” i Željka nam svakom svojom pjesmom i izvedbom priča svoju jedinstvenu priču.

Jeste li primjetili da kada dođete na njezin koncert sve utihne kada ona počinje pjevati? Čujete samo njezin glas i emociju koja proizlazi iz njezine same biti. Njezin senzibiitet je jedinstven, a različitost je ono zbog čega je jedva čekamo čuti svaki put iznova.

Željka Veverec je ono nešto što želimo na našoj glazbenoj sceni. Tolika kreativnost, individualnost i karizmatičnost u jednoj osobi, a uz odlične glazbenike kojima je godinama okružena, sve je nekako sjelo na svoje mjesto. Uz svog ”partnera u zločinu” napravila je iznmne stvari i podigla ljestvicu jako visoko za one koji će doći. Toni i Željka čine vam se kao savršen tim? Hm…njihova playlista se u mnogočemu razlikuje, ali samo jedan album je na oba popisa. Provjerite koji:

1. Novi fosili – Nedovršene priče (1980)

Mama je radila na pločama i ovu smo ploču slušali doma, plesali na mnoge hitove i dugo, dugo poslije postala je soundtrack za obiteljska okupljanja. I danas kad čujem “Ja nisam taj” ili “Šuti moj dječače plavi” sjetim se svojih roditelja. Prekrasna pop glazba koja me vraća u djetinjstvo, ali i totalno rastopi u svakom smislu te riječi.

2. The Beatles – Beatles for Sale (1964)

Prvi album koji sam sama slušala u tišini svoje sobe, negdje u osnovnoj školi gledala sam slikice Beatlesa i zaljubila se u McCartneya. Iako je glazbeno moj najdraži album Beatlesa “Abbey Road”, ipak, ovo je početak, ovo je onaj trenutak kada sam biraš, pjevušiš pjesme koje voliš i sanjariš da si na koncertu.

3. Eric Clapton – Unplugged (1992)

Brat je od nekog dobio kasetu i bacio je negdje jer nije bila njegov tip glazbe. Uzela sam je i počela slušati na svom walkmanu i izlizala je. To je negdje tamo malo kasnija osnovna škola, sjećam se da bih uz svako spremanje za školu pustila sebi ovaj album.

4. Alanis Morissette – Jagged Little Pill (1995)

Njen treći album, frendica mi je posudila CD i odjednom sam postala prava buntovna tinejdžerica, zaljubila se u ovu ženu s gitarom koja je svima rekla ono što ih ide. Danima sam se u sobi znala derati “You Oughta Know” ili “Right Through You” i prve ljubavne brodolome prebolijevala sam uz “Mary Jane”. Jako važan album za sazrijevanje jedne emotivne djevojčice koja se onda nije više osjećala tako sama i tako drugačija.

5. Mayales – Svima želim raj za sve (1999)

Naše, a svjetsko, prva neka domaća glazba koja je podsjećala na sve ono strano što sam slušala, a opet bila je tako svoja. Fantastične stvari i fantastična ekipa, a samo ću izdvojiti Valeriju Nikolovsku kao pjevačicu koja postaje neki uzor kako zapravo biti svoj, a biti svačiji. Danas kad se osvrnem baš sam sretna da smo prijateljice kao i činjenica da je Zvonimir Dusper Dus jedan iz fantastične “Lagano, lagano” ekipe producent Mangroovea već godinama.

6. Stevie Wonder – Talking Book (1972)

Kad sam otkrila da ovaj čovjek nije napisao samo “I Just Call to Say I Love You” nego i druge fantastične pjesme, tu je bio neki početak otkrivanja njegovog svijeta i ljubavi prema njemu koja traje još i danas.

7. Whitney Houston – I Am Your Baby Tonight (1990)

Kao dijete najdraža pjevačica jer tada to možeš tako jednostavno i reći, a za neki 13. rođendan bratova frendica mi je poklonila ploču s njenim stvarima. “I Am Your Baby Tonight” tada je postala moja glavna ploča za ples. Još je imam doma i ne, to nije ploča na kojoj je “Dance With Somebody” nego “My Name Is Not Susan” i “Anymore” na koje sam čagala k’o luda i još mogu. Kasnije će to biti odličan album “My Love Is Your Love” (1998). Mislim da će općenito upravo ona otvoriti prostor za Lauryn Hill i njen “Miseducation of Lauryn Hill” kao bitna pjevačica svog naraštaja koja je neprestano plesala između bijelačke publike, ali nikada se nije odvojila od svojih korijena. Zapravo od Whitney sam skužila da više naginjem tom crnom zvuku i da ću uvijek više posegnuti za nekim blues soulom nego rockom.

8. Erykah Badu – Live (1997)

Ovu sam kasetu dobila 1999. od frendice koja je studirala u Americi i mislila je da bi mi se ova žena s turbanom mogla svidjeti. Apsolutno je pogodila – krenula sam na faks i stalno slušala Erykah Badu. Bilo je to nešto sasvim novo, a opet tako poznato, tako pitko. Ona je imala svoj osebujan stil i cijelu filozofiju oko koje se vrtila njena mjuza i obožavala sam je. Eto, opet jedan početak dugog glazbenog prijateljstva. U tom sam razdoblju osim na faks krenula i raditi nešto s jednom ekipom dečkiju kao bend i naravno svi smo skidali “Tyrone”. Nismo daleko dogurali, ali ipak jedno prekrasno iskustvo koje je zapravo kumovalo svemu onome što će doći kasnije mom bendu Mangroove i Toniju.

9. Miles Davis – Kind of Blue (1959)

Preskočit ću dosta stvari između jer radi se o albumima koji su na nas utjecali i koji su nas pomaknuli negdje pa ću odmah ovdje staviti Milesa Davisa. Negdje s Tonijem sam otkrila i tog Milesa koji je naravno ogromnog opusa i genijalnih stvari, ali eto meni je “Kind of Blue” bila neka početnica koju još i danas rado slušam jer ja sam zapravo još uvijek na početku. 

10. Nina Simone – Black Gold (1970)

Kad počinje jedna nova ljubav i jedno novo poimanje glazbe i istraživanje. Iako danas imam skoro sve njene albume mislim da je ovaj bio neka prekretnica da je prestanem gledati kroz prizmu jazz pjevačice i počnem istraživati njen opus i bogatstvo glazbe.

Foto: Vladimira Spindler