Nakon višemjesečne stanke vraćamo se rubrici #nedjeljnikomentar u kojoj dajemo malo više pozornosti novim pjesmama na hrvatskoj i regionalnoj glazbenoj sceni.
Kako se popuštaju mjere izazvane globalnom pandemijom koronavirusa tako sve više novih pjesama izlazi u javnost, stoga smo uvjereni kako će u sljedećim tjednima biti dosta materijala za pisanje i raspravljanje.
Aklea Neon – Riba iz kade (Aquarius Records)
Osječka kantautorica nastavlja tamo gdje je stala pjesmom “Zovi ju mama”, otkrivajući tako novi uradak koji je po meni identično nezanimljiv kao i ovaj prvotno spomenuti s Dore. U oči upada prije svega tekst koji je sve samo ne ozbiljan tekst za jednu ozbiljnu kantautoricu. Morat će se odlučiti hoće li nastaviti u tom smjeru ili se vratiti onome zbog čega nas je prvotno zainteresirala. “Ostani do dna, riba ribi vozdra” i “u garsonjeri od tri’est kvadra pucam balončiće bra bra bra braaa” dovoljan su dokaz kako je ovo daleko od nečega konkretnog. Gore i od balkanskog trapa. Glazba je još donekle dobra baza za nešto više, ali nažalost to nije uspjela. Ostaje bljutav okus u ustima, pogotovo nakon što sam gledao uživo neke zaista jako dobre nastupe. Šteta. No, dajem joj još jednu ili dvije prilike jer je riječ o osobi koja ima strašne potencijale. Valjda će ih i iskoristiti. Nategnuta dvojka.
Ocjena: 2/5
Benston – Oni su tu (Spona)
Iako je ovaj projekt tajanstven malo Googleanja otkrilo nam je kako je ovo Damir Trkulja iz grupe Gatuzo, a koji se odvažio na jedno novo glazbeno putovanje. Benston je zapravo skraćenica od John Benston And Jungle Disco Gang, a u pitanju je jedna fuzija popa, rocka, funkyja i još kojekakvih žanrova. Konačan proizvod je solidan, ne sadrži ništa za što bi se mogli uhvatiti i reći – e, ovo je nešto što još nisam čuo. Ili – e, ovo mi je u glavi već danima. Vokalno prepoznatljiv kao i u Gatuzu, projektu koji također nije u potpunosti zaživio da bi rekli kako je bio iznimno uspješan. Možda nije imao sreće ili se jednostavno nije kreativno povezao s pravim ljudima. Isto šteta. Ali za probijanje leda itekako solidno. Najviše mi se sviđa saksofon koji stvara jednu posebnu progresivnost.
Ocjena: 3/5
Lado Electro – Dolinom se… (Aquarius Records)
Pjesma je posvećena legendarnoj teta Lizi, a još jednom spaja tradicionalno i moderno. Nažalost, Lado Electro ne čiti to uspješno kao neki drugi etno projekti u Hrvatskoj, poput Kriesa, Cinkuša i ostalih koji sjajno stapaju tradicionalno i moderno. Iako Lado Electro to čini nešto drugačije, u smjeru elektroničke glazbe, i dalje mi to ne ide jedno uz drugo, barem ne na ovakav način. Iako nemam ništa protiv, niti je naporno za slušanje, niti je samo za jedno slušanje. Na vokal ću se uvijek naježiti, a što se tiče elektroničkog aranžmana moglo je to i bolje. Produkcijski je sve ok, iako mi je vokal trunčicu u pozadini, a trebao bi vladati pjesmom.
Ocjena: 3/5
Sacher – Nedji (Dallas Records)
Ne znam kako za druge, ali nova glazba Sachera nije mi previše legla. Ne znam je li to zbog činjenice što je Filip Riđički na čelu koji se po meni ne uklapa u ovu priču ili zbog nečeg drugog. Glazbeno me podsjeća ne neke hrvatske glazbene projekte, što znači da ni tu nije nešto posebno inovativno, odnosno nije nešto što već nismo imali prilike čuti. Bacaju me malo na Vještice, u isto vrijeme i na Šo!Mazgoon i slične. Neke sitnice su me na to podsjetile. Iako je teško uopće napraviti nešto što se do sada nije čulo, sve su to kombinacije onog što se slušalo zadnjih godina ili desetljeća. Gitarski dio je dosta dobro posložen, bubnjevi su također dominantni, ali vokal Filipa mi nikako ne paše u ovo sve. Možda je samo do mene, ali Filip mi je više za neku mladenačku spiku poput svojeg projekta Lika Kolorado, iako i tamo ima još posla po pitanju nadogradnje.
Ocjena: 3.5/5
Sun U – 2020 (Aquarius Records)
Još jedna sjajna umjetnica ovih proteklih tjedana bila je kreativna, a riječ je o pjesmi koja je nastala kao inspiracija na nedavni potres u Zagrebu i ljudske osjećaje nakon potresa. Nakon prvog albuma otpjevanog u potpunosti na engleskom jeziku bacila se na interpretaciju na hrvatskom jeziku. I nije mi tu ništa posebno napeto, pogotovo što se prilikom hrvatskog izgovora otkrivaju neke mane koje se lako mogu zakamuflirati u engleskom jeziku. Tako da sam ipak za onu prvu opciju. Poruka je dobra, ali vokalno nije dobro prenesena. Glazba je ovdje puno zanimljivija i konkretnija, a Sun U je već ranije pokazala da se tu sve više i više izgrađuje. Drum pad i midi synthovi i dalje su dosta dobra kombinacija i već možemo reći da je to njezin prepoznatljivi stil. Još da u sve ukomponira malo bolju vokalnu liniju rezultat bi bio bolji. Melodijski i harmonijski i više nego solidno, šteta što se ostale stvari nisu uklopile jer bi onda mogli imati ozbiljan singl.
Ocjena: 3.2/5