Skip to content Skip to footer

#nedjeljnikomentar: Kevlar Bikini, Malady Lane, Mixed Up Mary, Mooncage, Nika Turković

Kevlar Bikini – Quench (Geenger)

Ovo je koncertna stvar i jedva ju čekam čuti live da osjetim još bolje energiju Kevlar Bikinija. Ovi noiseri snimili su pjesmu o socijalnom distanciranju puno prije koronavirusa, stoga ova pjesma nema niti veze s aktualnom situacijom. No, s druge strane tema je vrlo zanimljiva i aktualna. Najveća mana njihove glazbe je loš engleski jezik pa bi se možda trebali prebaciti na hrvatski. Dosta se to osjeti i mogu reći da me dekoncentrira. A što se tiče glazbe i produkcije, oni su dosta na visokoj razini i vjerujem da se sve mane ne osjete uopće uživo na pozornici. A i ovo je kombinacija više glazbenih stilova pa bi mogla privući i veći broj publike, prvenstveno one koja voli glasno i žestoko.

Ocjena: 3.5/5

Malady Lane – All of My Blood (Dostava zvuka)

Za razliku od kolega iznad, Malady Lane imaju i taj vrhunski izgovor engleskog jezika, vokalnu jačinu, što je dosta logično s obzirom da je na čelu Chris Ian (Kristijan Štrbac), osobno meni jedan od najdražih hrvatskih rock ili alternativnih rock vokala. I ovo je bend koji bi mogao zainteresirati mlađu i srednju populaciju, jer je riječ o zvuku koji je dosta popularan vani, ali i zvuku koji nije generičan nego ima određenu inteligenciju u sebi. Na produkciji je tu bio i Leonard Klaić iz She Loves Pablo, koji već ima debelog iskustva u ovakvoj vrsti glazbi, pa je sve leglo savršeno. Ovaj bend bi mogao napraviti puno toga na našoj glazbenoj sceni, konkretni su, nisu generični, ne rade samo zato što eto treba nešto raditi, imaju sjajan vokal, odličnu produkciju, vladaju pozornicom (ako je suditi po spotu) – što još poželjeti.

Ocjena: 5/5

Mooncage – Down (DIY)

Ovi alternativni rockeri dolaze iz Beograda, neki od utjecaja su im Soungdarden i Pearl Jam što se osjeti pogotovo na vokalnom dijelu, ali i snažnim gitarskim dionicama. Nije u pitanju neko instrumentalno izdrkavanje gdje će u jednoj pjesmi dokazati sve ono što su naučili tijekom svojeg života. Ne, oni su bacili sigurne karte, ali su te karte odlične. Full house, da se izrazim kartaškim rječnikom. Čak mi se i produkcija sviđa, dobro su posloženi i instrumenti, nitko nije ispred, niti iza nekoga. Iza sebe imaju i album pa ću morati malo više istražiti. Ali za početak Beograđani su i više nego vrlo dobri, impresionirali su me i nadam se da ću ih više početi slušati. Da ne znam, ne bih rekao da su iz naše regije jer im je i engleski dosta dobar. Jedina zamjerka su mi možda premutni bubnjevi, iako kod ovakve vrste glazbe i pogotovo kod stoner rocka oni znaju biti prigušeni. Ali slab sam na bubnjeve pa volim glasnoću.

Ocjena: 4.5/5

Mixed Up Mary – Mjesto (Universal Music Hrvatska)

Pjesma je tek izašla na radijske postaje, još nije dostupna online, ali srećom dobili smo je na preslušavanje i nismo požalili. Ispunjena elektronikom, melankolijom, snažnim bass lineom, pjesma ima jako lijepe i melodične trenutke, pogotovo na vokalnoj liniji. Može joj se komotno dati i art pristup, a s obzirom da znam kako zvuče uživo vjerujem da će izvedba dosta utjecati na publiku. Pozitivno. Stvarno su obogatili svoj zvuk, iako je “Mjesto” minimalistička pjesma koja ne bi trebala biti ništa grandiozna. I nije, vrlo je jednostavna i nije teška za konzumaciju. Izgleda da je ovo bio dobar tjedan za novu glazbu.

Ocjena: 4.5/5

Nika Turković – Gledaj me (Aquarius Records)

Najbolje dolazi na kraju, a Nika Turković doista jest među najboljim mladim imenima u Hrvatskoj. Svojom karizmom, vokalom koji baca na moderan pop u smjeru Billie Eilish i ostalih pripadnika nove generacije glazbenika, stvarno je posebna. Rijetko se tko usudi ići ovoliko daleko s pop zvukom i produkcijom, većinom je to kopija stranih hitova, ali loša kopija, no po pitanju Nike Turković to ne mogu reći. Ima tu od početka nekih usporedbi, poput prve pjesme, ali to opet u konačnici zvuči savršeno. Mnogi su pokušavali biti moderni, ali su se “ugušili” u kopiranju. A i nemaju to što ima Nika – karizmu, stav, no i nevjerojatnu ekipu ljudi oko sebe. To su Ivan Pešut, Matija Cvek koji se isto tako probija na hrvatskoj sceni, ali mi je manje konkretan od svoje djevojke Nike, te ovoga puta dvojac iz pocket palme koji je radio produkciju. Nika pazi i na estetiku pjesme pa su i spotovi na razini svjetske produkcije iako mi dimne bombe idu na živce i nisu više u modi. Ali to mogu oprostiti. Spot je dijelom u širokom formatu, dijelom u old school 4:3. Ni to ne volim, ali ajde, sada je to ponovno IN u svijetu, iako meni to nikada neće biti IN. Moderno treba iskoristiti maksimalno pa i u tom smislu. No, jasno mi je – retro danas prolazi. Dakle, moje kritike su više upućene na neke vizualne sitnice, ali pjesma kao pjesma komotno može zasjesti na vrh – zaslužuje.

Ocjena: 5/5