RECENZIJA: Deftones: “Ohms” – jako dobro komprimiranje sjajne karijere
25. rujna 2020.
Karlo Rafaneli (60 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Deftones: “Ohms” – jako dobro komprimiranje sjajne karijere

Deveti studijski album veterana alternativnog metala iz Sacramenta zvuči kao svjesno komprimiranje i definiranje vlastitog nasljeđa.

Već u uvodnoj “Genesis” Chino Moreno uzvikuje “I finally found balance” istim fraziranjem koje je koristio za “Show it, Show it, Show it” refren u “My Own Summer”. Autoplagiranje ili auto posveta? Rekao bih ovo drugo, jer je “Ohms” album pun energije, no to nije energija dvadesetogodišnjaka, to je energija ljudi na pragu pedesetih koji su toliko dobro definirali svoj zvuk, a da pritom ne zvuče dosadno već samouvjereno i potpuno sigurno u svaku i najmanju komponentu svog izričaja. Stvar je u tome da Deftones ni ne trebaju  previše eksperimentirati kad su već našli savršenu formulu. Mnogi su se bendovi iz njihove generacije okušali u sličnim elementima, dubokim rifovima, velikim refrenima, suptilnim elektronskim zahvatima, no nikome nije pošlo za rukom ono što i njima, da u isti mah zvuče agresivno i nježno.

Premda u svom katalogu imaju i otvoreno agresivne pjesme i balade, većina njihovih pjesama predstavlja neki srednji put, svojevrsnu “tešku melankoliju”. Nepojmljivo glasni rifovi Stephena Carpentera i dalje zvuče kao da neprekidno pokušava naći nevidljivu poveznicu između Meshuggah i My Bloody Valentine. Chino Moreno stalno oscilira između ljepljivih refrena i vriska iz petnih žila. Frank Delegado boji pjesme synth teksturama koje bi samostalno mogle biti dijelovi nekih soundtracka, a ritam sekcija Vega – Carpenter djeluje kao da može pomaknuti planine. Kad imate takav arsenal, sve što ostaje jest napraviti dojmljivu pjesmu, a “Ohms” takvih ima na pretek.

“Genesis” i naslovna pjesma uokviruju album kao dva suprotna, ali sukladna pola, no i ostatak nudi bisere. “Radiant City” je stadionska himna koja to nikad neće biti, “The Spells of Mathematics” i “Pompeji” posjeduje toliko slojevit i intrigantan zvučni dizajn da postaje integralnim dijelom pjesme, a cijeli album u opetovanim slušanjima postaje jedna predivna hipnotička zvučna slika.

Uz sve nabrojane pohvale treba istaknuti da je ovo svjesno album za “staru” publiku koja će cijeniti sve male detalje i suptilnosti benda koji je i dalje tvrdoglav i jedinstven kao i prije dvadeset godina. Danas se to malo manje cijeni, ako ništa onda zato što su već tri desetljeća s nama, no svjesni su toga i sami Deftones. Ne poručuje bezveze Chino Moreno“ We’re surrounded by debris of the past” na “Ohms”. Od svoje slušalačke, sviračke ili bilo koje prošlosti ne možemo pobjeći koliko god se trudili.

Foto: Frank Maddocks

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5