RECENZIJA: Valentino Bošković: “Velika Praska” – svemirski harlekin ponovo nam šalje glazbene meteore
23. listopada 2020.
Boris Abramović (158 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Valentino Bošković: “Velika Praska” – svemirski harlekin ponovo nam šalje glazbene meteore

Valentino Bošković, svemirski harlekin ili “arlecchino dello cosmo” kako ga zovedu u puku, oglasio nam se iz dubine svemira treći put.

Ovaj put dva splitska genijalca Josip Radić i Branko Dragičević osamili su se na dvije rijeke, na Mrežnici i na Kupi, odakle se valjda signal iz svemira bolje hvata, i skupili na jedan album sve ono što Valentino šalje iz daleka. A šalje nam kao i do sada puno lijepih stvari. Šalje nam deset novih pjesama ili bolje rečeno deset novih bisera. Josip i Branko lagano su nam pjesme s ovoga albuma krenuli predstavljati još prošle godine, a sada su na albumu Velika Praska” izašle sve, i one koje smo kao singlove mogli čuti do sada i nekolicinu potpuno novih.

Nakon albuma VSSR” iz 2014. godine i Marsovske Listine” iz 2016., dobili smo 2018. kompilaciju Vodič kroz galaksiju za redikule”, a evo nas danas uz Veliku Prasku”. Najavni singl novoga albuma je još jedan Valentinov biser, Blojska Rapsodija”, čudna priča o teleskopu iz opšervatorija samostana u bračkoj pustinji Blaca.

Divnu Pippanonnu”, Amorellu” i Bobovišćicu” smo već imali priliku čuti i uživati u njihovim bračkim legendama, a skoro pa i minijatura, pjesma Prilog semantičkoj motivaciji toponima otoka Brača” je nešto novo i apsolutno sasvim posebno.

Brian May”, “Šukadar Bukadar, “Milde Sorte” i “Adio Trafikonte” (gdje je suradnik Saša Antić iz TBF) već su postale ultimativni hitovi, barem na radijima koje ja slušam, a siguran sam da će to postati i nova Mala Praska”.

I dalje Valentino plovi na ritmovima cosmic disco pop rocka u kojima nalazimo i trunke psihodelije i pregršt melankolije, a sve to prožeto je čistim bračkim dijalektom kojega Valentino ne zaboravlja pa makar bio i tako daleko od svoga bračkog doma. Od tužnih i veselih crtica nekog davnog vremena do muzike za tešku čagu. Ovakvom kišom glazbenih meteora u vidu ovih sjajnih deset pjesama kojom nas je svemirski harlekin ponovo zasuo moramo biti sretni i na njoj zahvalni, i nadati se da će ovakvi meteori i dalje često udarati na nas.

Dobili smo ovim albumom još jedan divan trenutak vremena koji će nadam se još dugo trajati jer netko nas od gore gleda i šalje nam lijepe stvari, a na nama je da ih naučimo cijeniti. A osobno se iskreno nadam da će se netko na vrijeme sjetiti da priču ili projekt Valentina Boškovića uvrsti u bračku kulturnu baštinu i zaštiti je jer ako je nešto zaslužilo biti zaštićena kulturna baština jedne možda i mikrolokacije onda je to ova priča.

A i da ne bi jednog dana možda morali na arbitražu s nekim Marsovcima ili tko zna s kim.

Ocjene i zvjezdice za albume Valentina Boškovića mi je možda i malo iluzorno davati jer je Valentino vidio sve zvizde ovoga svemira, ali ako se baš mora onda neka to i ovdje budu sve zvizde.

I na kraju ali ne manje važno, svakako ne treba zaboraviti na koncert koji će se održati na Vidovoj Gori” na Valentinovo 2046. godine. Prva će to biti, a možda i zadnja prilika da vidimo Valentina uživo, zato nabavite ulaznice na vrijeme, nije to ni tako daleko kako se možda čini.

Foto: Nikola Radovani

Ocjena
5 out of 5

5

Izvrsno
5 out of 5