NA “PRAGU” EUROPE: 15 manje poznatih pjesama Beatlesa

Bez sumnje o Beatlesima se zna sve. Mnoge su knjige napisane, mnogi filmovi snimljeni, mnoga reizdanja puštena u prodaju. Iz toga naravno proizlazi da se ništa novo više niti ne može napisati.

Ipak, nekako sam se opet našla u razdoblju intenzivnog slušanja velike četvorke. Povedena razgovorom s cimericom koja ne sluša Beatlese u istoj mjeri kao ja, donosim vam petnaest pjesama koje su (prema mome mišljenju) nešto nepoznatije i podcijenjene, iako svakako vrijedne pažnje i često u istom rangu kvalitete (ili bar emocije) s onima najboljima. Pjesme su poredane kronološki, a ne po kvaliteti.

IN SPITE OF ALL THE DANGER (1958.)

Ovo je jedna od prvih pjesama koje su Beatlesi, tada znani kao The Quarrymen, snimili. Bilo je to 1958. u jednom kućnom studiju u Liverpoolu. Pjesmu je većinski napisao Paul McCartney, ali je zajedno potpisuju McCartney i Harrison, koji je za pjesmu napisao gitarski solo. Ringo Starr tada još nije bio član Beatlesa. Iako postoji tek snimka koja je vrlo nekvalitetna, pjesma je testament ranijih country i doo-wop utjecaja te zanimljiv dio povijesti benda koji će nekoliko godina kasnije postati najveći na svijetu. McCartney je i dan-danas povremeno svira uživo.

THERE’S A PLACE (1963.)

Ovo je pjesma koja se našla na prvijencu „Please Please Me“. Iako traje kraće od dvije minute, ona je puna lijepih harmonija i više lirski filozofska no ijedna druga koju su Beatlesi stvorili u tom periodu. Pomalo nekonvencionalna melodijska struktura popraćena usnom harmonikom dokaz je glazbene briljantnosti koju je bend imao već na samom početku. Uistinu, „There’s a Place“ je pjesma koja je nepravedno ostala izgubljena u moru drugih hitova.

NOT A SECOND TIME (1963.)

„Not a Second Time“ pjesma je s albuma „With the Beatles“, drugog LP-ja benda. Pjesmu je napisao John Lennon. Ona je posebna zbog svoje neobične glazbene strukture i progresije akorda koja nije toliko tipična za pop glazbu onoga vremena. Ipak, kada su ga kritičari upitali jeli ovu pjesmu namjerno stvorio nekonvencionalnom, Lennon je odgovorio kako ne zna o čemu oni točno pričaju. To je pak čvrst dokaz njegovog izvrsnog glazbenog instinkta. Ovo je dinamična i kvalitetna kompozicija koja ostaje zasjenjena hitovima kao što su „All My Loving“ i „I Want to Hold Your Hand“.

THIS BOY (1963.)

„This Boy“ je pjesma koja je bila B strana singlu „I Want to Hold Your Hand“. Ona je posebna zbog svojih harmonija, potencijalno jednih od najboljih koje su Beatlesi ikada snimili. Pjesmu je napisao John Lennon inspiriran Smokey Robinsonom. Troglasne harmonije pjevaju Lennon, McCartney i Harrison, ali se posebno ističe Lennonov vodeći vokal. Iako su riječi tipično jednostavne za rani opus Beatlesa, sama je melodija istinski lijepa, a glazbena struktura također kompleksna i neobična za vrijeme u kojemu je stvorena.

THINGS WE SAID TODAY (1964.)

Pjesma koju je Paul McCartney napisao za album „A Hard Day’s Night“ te za istoimeni film (iako se u filmu pjesma na kraju nije našla), „Things We Said Today“ pjeva o budućoj nostalgiji za riječima koje su rečene danas. Naime, McCartney je tada bio u vezi s Jane Asher, glumicom koja je (kao i sam McCartney) bila vrlo okrenuta karijeri. To je polako dovodilo do raskola između njih dvoje te je ova pjesma proizašla iz frustracije koju je McCartney osjećao oko situacije. Osobno, pjesma mi je jedna od najdražih s albuma, zasjenjena klasicima kao što su „A Hard Day’s Night“ i „And I Love Her“.

YOU CAN’T DO THAT (1964.)

Prva pjesma u kojoj se Lennon otvoreno okrenuo tematici ljubomore (koju će kasnije ispjevati u nekoliko drugih pjesama, uključujući i samostalni klasik „Jealous Guy“), „You Can’t Do That“, također dolazi s albuma „A Hard Day’s Night“. Fantastičan gitarski riff, rijedak primjer Lennona kako svira gitarski solo i lako pamtljiva melodija. Treba li jedna pjesma išta više?

NO REPLY (1964.)

Ovo je pjesma koja otvara četvrti studijski album Beatlesa, „Beatles for Sale“. Cijeli je ovaj album odmak od prijašnjeg „upbeat“ tona „A Hard Day’s Night“. Naime, Beatlesi su tijekom snimanja bili iscrpljeni konstantnim svirkama i novostečenom slavom. To je pak rezultiralo nešto mračnijim tekstovima i glazbenom atmosferom. „No Reply“ je (zajedno s „I’m a Loser“) jedna od dvije najbolje koje je Lennon stvorio za album. Ona je autobiografska te se opet poigrava s temom ljubomore. Ipak, ono što ovu pjesmu čini posebnom je melodija koja je prekrasna te Lennonovo glas koji dostiže jednu posebnu emotivnu moć. Zaista, „No Reply“ je jedna od najpodcjenjenijih pjesama Beatlesa općenito.

THE NIGHT BEFORE (1965.)

Jedan od McCartneyev doprinosa za album „Help“ i istoimeni film je pjesma „The Night Before“. Ona objektivno nije iznimna ni po čemu posebnome. Ipak, dinamičan ritam i melodija koja je bazirana na dvoglasnim harmonijama koje odgovaraju prvom glasu čine ovu pjesmu izrazito zabavnom.

RAIN (1966.)

Ovo je pjesma koja dosad već ima status podosta poznate, prije svega zbog svoje eksperimentalnosti. Ipak, kada ju se usporedi s najvećim klasicima, i dalje je mali broj ljudi koji su svjesni značaja koju „Rain“ nosi. Ona je snimljena tijekom snimanja albuma „Revolver“, velike prekretnice za Beatlese te i njihovog najboljeg albuma (subjektivno mišljenje). Ovo je pjesma koja je među prvima koji nemaju nikakve veze s temom ljubavi i zaljubljivanja, već pjeva o ljudima koji se žale na vremenske nepogode – slika uzeta iz stvarnoga života. Pjesma završava vokalima koji pjevaju unazad, inovativnom tehnikom za to vrijeme, a koju je Lennon otkrio slučajno i na podosta velikim količinama marihuane. Iako jednostavna u glazbenoj strukturi, „Rain“ je također pjesma s objektivno najboljom bubnjarskom dionicom koju je Ringo Starr odsvirao tijekom svoga vremena s Beatlesima te prva prava psihodelična pjesma benda.

FOR NO ONE (1966.)

Iako je Paul McCartney stvorio nebrojeno mnogo melodijske ljepote u svome pjesništvu, osobno smatram da postoje tri pjesme koje predstavljaju vrhunac njegove glazbene intuicije za nježnije tonove (bar tijekom vremena u Beatlesima). Te su tri pjesma „And I Love Her“, „Here, There and Everywhere“ i „For No One“. Prve su dvije vrlo poznate i smatrane klasicima. Potonja je, s druge strane, zasjenjena i često zaboravljena. „For No One“ se nalazi na albumu „Revolver“. Pjesma pjeva o prekidu veze te predstavlja prekretnicu u McCartneyevu pjesničkom sazrijevanju. Ona je i lirski i melodijski zrelija, savršen primjer njegove zaljubljenosti u svijet baroque popa i elemenata klasične glazbe. Tako pjesma također ima i solo na limenom rogu. Uistinu, ovo je možda i najpodcjenjenija pjesma ove liste, često zaboravljeni dijamant glazbe Beatlesa.

TOMORROW NEVER KNOWS (1966.)

Slično kao i „Rain“, dosta je ljudi koji su svjesni postojanja ove pjesme, također uzete s albuma „Revolver“. S druge strane, ona nije prva koja prva pada na pamet kada se čuje ime „Beatlesi“. Ipak, „Tomorrow Never Knows“ je možda i najznačajnija pjesma ove liste, ako ne i jedna od najznačajnijih koje su Beatlesi ikada stvorili. Ona je među prvima u pop glazbi koja je koristila tada-eksperimentalne-a-danas-uobičajene tehnike sempliranja, umjetne manipulacije zvuka i neuobičajenih produkcijskih tehnika. Jedna je od prvih pjesama koje se mogu nazvati avangardnim pop-rockom te direktan utjecaj na tadašnje psihodelične bendove i kasnije elektroničke grupe. Tekst je inspiriran Lennonovim korištenjem LSD-a i knjigom „The Psychedelic Experience“ Timothy Learyja, a glazbena je struktura bazirana oko jednog jedinog akorda – prva tako zamišljena u pop glazbi. Uistinu, „Tomorrow Never Knows“ predstavlja vrhunac eksperimentacije te naznaku psihodeličnoga svijeta koji će Beatlesi stvoriti na albumu „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“.

BLUE JAY WAY (1967.)

„Blue Jay Way“ je napisao George Harrison 1967. godine. Pjesma je nastala dok je Harrison iščekivao dolazak publicista Dereka Taylora u kući u Los Angelesu, trudeći se da ne zaspi (Blue Jay Way je ime ulice u Hollywoodu). Iako su je neki kritičari nazvali monotonom, upravo je repetitivnost to što čini ovu pjesmu posebnom. “Blue Jay Way” je u svojoj srži jeziva, bazirana na utjecajima indijske glazbe koju je Harrison volio te vrlo vjerojatno i posljednja psihodelična koju je napisao.

HAPPINESS IS A WARM GUN (1968.)

Ovo je pjesma koja dolazi s popularnog „Bijelog albuma“. Ona je kolaž stvoren od sekcija tri različite pjesme. Sam je Lennon rekao kako je ovo zapravo minijaturna povijest rock n’ rolla skupljena u jednoj pjesmi. Riječi su slikovite te pune dvostrukog značenja. Tako je „warm gun“ ovdje u isto vrijeme simbol za pištolj kao oružje i seksualnu požudu. Iako su tenzije u bendu tijekom snimanja albuma bile izrazito velike, „Happiness is a Warm Gun“ predstavlja trenutak kada su svi članovi radili zajedno kako bi usavršili vrlo kompleksnu strukturu pjesme. Uistinu, ona ostaje jedna od najboljih iz kasnije karijere Beatlesa.

I WILL (1968.)

Za razliku od „Happiness is a Warm Gun“, ova pjesma uopće nije kompleksna ili čak inovativna. Ipak, McCartneyeva se melodijska snaga opet ocrtava u kratkoj, akustičnoj „I Will“, također uzetoj s „Bijelog albuma“. Pjesma je kraća od dvije minute, a opet prekrasna u svojoj jednostavnosti i savršen kontrast agresiji pjesama kao što su „Helter Skelter“ i „Birthday“ ili pak kakofoniji „Revolution 9“. Osobno mi je jedan od najdražih trenutaka albuma.

TWO OF US (1970.)

Iako izdana 1970. godine, „Two of Us“ je snimljena početkom 1969. Pjesmu je većinski napisao Paul McCartney, a ona je kasnije postala uvodna za „Let It Be“, posljednji izdani album Beatlesa. Pjesma je tipičan primjer folk-rocka, podosta jednostavna akustika, ali s kvalitetnim tekstom i pamtljivom melodijom. Još jedan od zaboravljenih dragulja u karijeri Beatlesa.