Da je hrvatska glazbena scena iznimno bogata i raznovrsna to smo već odavno znali, kao i da može parirati i zvučnijim imenima na europskoj glazbenoj sceni, ali ista ta hrvatska glazbena scena, sudeći prema onome što HRT kao nacionalna medijska kuća emitira, spala je na šačicu autora koji su tamo samo zato što su jaki igrači te iste scene i drže financijski i bilo koji drugi primat.
A isti ti autori stvaraju, čast izuzecima, nešto najgore što je ova ista scena mogla proizvesti. Stoga se mnogi pitaju, prostim riječnikom rečeno – tko tu koga jebe i za koje pare. Želi li hrvatska publika šrot ili kvalitetu?
U pravo vrijeme stiglo je otvoreno pismo HRT-u od strane hrvatske kantautorske scene koje prenosimo u cijelosti.
“Kantautorska glazbena scena u Hrvatskoj “vozi” uglavnom na entuzijazam i strast. Pritom, ovdje nije riječ isključivo o entuzijazmu i posvećenosti autora i izvođača – glazbeni zanesenjaci često se maskiraju u koncertne organizatore, redatelje video spotova i fotografe uvijek spremne na dodatni popust, ton majstore koji će betonsku garažu pretvoriti u Royal Albert Hall, te medije koji će novoj pjesmi dati njenih pet minuta između izvještaja o stanju na cestama i vremenske prognoze.
U eri formatiranih radijskih postaja, nezavisna glazba u domaćem je eteru svedena na male oaze i rijetke prostore slobode kojima ne upravljaju statistika i uzorci, već glazbeni urednici od krvi i mesa, ukusa i stava. S obzirom na nedostatak sustavne podrške autorskim emisijama na Hrvatskom radiju i neizvjesnu sudbinu njihovih glazbenih urednika, mi, kantautorice i kantautori hrvatske glazbene scene, odlučili smo poslati poruku podrške onima koji tu istu scenu neumorno podržavaju i pridržavaju!
To su lica koja redovito viđamo na našim koncertima, često nakon što njihovi kolege završe svoje radno vrijeme. Kupuju naše CD-ove, plaćaju za našu glazbu na Bandcampu, naručuju naše majice i merch. Njihove lajkove i komentare zapažamo na našim društvenim mrežama, cijenimo njihove iskrene poruke i kritike u inboxu, veseli nas kada netko sustavno prati razvoj našeg stvaralaštva.
Konačno, radijska gostovanja u njihovim emisijama i dalje su male svečanosti koje najavljujemo obitelji, rodbini i prijateljima – bez obzira na streaming i digitalne servise, “danas sam čuo tvoju pjesmu na radiju” i dalje ima posebno značenje i težinu!
Oni su, baš kao i mi, zaljubljenici u glazbu, njihove reference nisu samo akademske i profesionalne. Oni su tu da zabave, educiraju i odgoje. Da skrenu pažnju na nešto novo, dobro, uzbudljivo, važno, značajno i poticajno. No, možda i najvažnije od svega, oni su prvi koji će otvoriti vrata i nekim novim glazbenim imenima poželjeti dobrodošlicu u radijski eter. Eter koji je nagužvan, prepunjen i zaglušujuć, no istovremeno nedostupan i zatvoren velikom broju glazbenika.
U (post)pandemijskim i za glazbenike još uvijek kriznim vremenima, potrebni su nam entuzijazam i strast koje prepoznajemo u radijskim urednicima i njihovim emisijama. Ono su za što se često hvatamo, što nas katkad nosi i što nas nerijetko drži.
Autorske emisije na HRT-u dio su nas i naše male, ali žilave scene. Njihovi urednici su kulturni djelatnici bitni za naš rad i za promociju glazbe “izvan okvira” stoga smatramo da je važno podržati njihov trud koji je za nas nemjerljiv!”
Aljoša Šerić
Andrej Babić
Anita Andreis
Anna Moor
Branko Dragičević
Damir Urban
Darko Rundek
Doringo
Ectratis
Edi Maružin
Elis Lovrić
Fire in Cairo
Garage in July
Irena Žilić
Ischariotzcky
Ivan Pešut
JeVeux
Josip Radić
JR August
Justin’s Johnson
Kozmodrum
Lika Kolorado
Lovorka Sršen
Lucija Ćustić
Mario Grdošić
Mary May
Matej Milošev
Mind Zoo
Mirela Priselac Remi
Mirko Burazer
Mišo Komenda
Mnogi Drugi
MORT
My Buddy Moose
Nemanja
Nina Romić
Nipplepeople
Nola
Ogenj
One Possible Option
Petar Beluhan
Pocket Palma
Porto Morto
Punčke
Robert Hudulin
Sara Renar
Saša Antić
Sun U
Sunnysiders
The Splitters
Them Moose Rush
Toni Starešinić
Toni Tkalec
Turisti
Valdet Luboteni
Vinko Ergotić”