RECENZIJA: “Kus Njega” – mirisi naivne umjetnosti na vinilu
3. kolovoza 2021.
Zvonko Slišurić (18 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: “Kus Njega” – mirisi naivne umjetnosti na vinilu

„Kus Njega“ (Greenwood Studio, 2021.) je dobila svoj vinil, najavljen prije par mjeseci, a riječ je kompilaciji do sada neobjavljenih pjesama, većinom glazbenika s područja Makarske Rivijere uz nešto poznatije goste poput Tonija Jankovića (Divlje jagode), Borisa Hrepića Hrepe (Daleka obala), Nikole Čelana (Libar), Damira Halilića Hala itd…

Da malo pojasnimo, „Kus Njega“ je utočište lokalnih umjetnika, pjesnika, glazbenika, pa kako je lijepo spomenuto u pjesmi „Petak“ Vladimira Pehara, mjesto gdje se skupljaju čudaci, oni drugačiji, bilo da se bave nekim od oblika umjetničkog izražavanja ili su tek statisti cijele priče.

„Kus Njega“, galerija i konoba u Tučepima, jedino je mjesto na tom meridijanu koje daje znakove zimskog života na hladnom burom propuhanom Jadranu. Kada sve zamre i turisti ispare, bude se ljudi iz svoga ljetnog sna i kroče u zimsku idilu kamenih zidova s kojih se bljeskaju boje naivnih umjetnika i odzvanjaju zvuci samoukih (a možda i ne) glazbenika. Sada su se okupili na krasnoj kompilaciji istog naziva „Kus Njega“.

Legendarni glazbeni urednik Siniša Škarica u predgovoru je napisao: Ploča koju imaš u rukama predstavlja ti neka bliska i neka nepoznata imena. Ali u glazbi, u kojoj se redom ćuti trubadurska romanca i neposrednost šansonijerskog narativa, takve granice se brišu.Slušaš nepoznate naslove, ali lirska riječ i treptaj žice, duhoviti krokiji i melankolični versi probudit će u tebi Dedića i Ujevića, Marijana Bana i Ibricu Jusića, suvremeni sevdah i modernu serenadu; mali glazbeni kanconijer ovog našeg jadranskog Mediterana i njegova zaleđa što tako jedinstven i poznat struji tvojim venama.

Ima tu raznih šarenih glazbenih vinjeta, više ili manje ozbiljnih, melankoličnih, žestokih, ali nadasve iskrenih. Bez ikakve ambicije da postane tržišni hit. Cilj je potpuno jednostavan. Zadržati trenutak, pa makar samo za svjedoke i aktere događanja kojem nikada nisam prisustvovao. Ali možda i jesam. Sjećate li se zagrebačkog „Grand Slam“ kavane u Vlaškoj? Tamo se krajem osamdesetih skupljala (pseudo)intelektualna ekipa i bilo je zabavno u svako doba dana. Čak su i Braća Justin (gitaristički duo i stalni postav kavane vikendom) snimili ploču „Jedne noći bijaše Petak“ (Jugoton 1988.). Također, u svakom pa i najmanjem gradiću postoji mjesto gdje se razmjenjuju ideje o umjetnosti, gdje dolaze izopćenici neskloni paradama sportskih navijanja i nabrajanju uspjeha hrvatskih sportaša iako smo mala zemlja. Oni svoju ljubav prema umjetnosti, makar to osobno često i nisu, pretočit će u boje i note. I svoj svijet načiniti najvećim, pa makar to bilo samo u Petak.

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5