RECENZIJA: Denis Villeneuve: “Dina” – ništa ne može spasiti gorak okus “Dine”, pa ni majstor Villeneuve
12. studenoga 2021.
Nikola Knežević (2542 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Denis Villeneuve: “Dina” – ništa ne može spasiti gorak okus “Dine”, pa ni majstor Villeneuve

Upozorili su me prije nego što sam sve pogledao, originalna “Dina” je vjerojatno najgori SF film ikada, ali su me i upozorili – originalna “Dina” zapravo nije originalna “Dina”, ako ćemo govoriti o filmskoj adaptaciji ili pokušaju filmske adaptacije SF romana kultnog Franka Herberta.

Denis Villeneuve, redatelj najnovije adaptacije “Dine” koju imamo prilike gledati u Cinestar kinima diljem Hravtske, ispred sebe je imao i lak i težak zadatak, lak u smislu da treba nadmašiti David Lynchovu verziju filma o pješčanom planetu, a težak u smislu da pravi ljubitelji SF-a očekuju da se novo uprizorenje barem malo dotakne svijeta maestralnog Alejandra Jodorowoskog koji je od “Dine” trebao napraviti najveći SF film koji je ikada snimljen. Villeneuve je najbolji odabir, ako znamo što je učinio s “Blade Runnerom” i “Dolaskom”, te je vjerojatno jedan od rijetkih koji bi svojim SF filmom privukao i publiku koja nije dio SF svijeta. I odmah na početku je dao do znanja da publiku želi polako uvesti u središte događanja, pojasniti što se to događa u našoj dalekoj budućnosti i što je potrebno da se spasi jedna cijela civilizacija. Pratimo priču Paula Atreidesa kojega glumi sjajni Timothée Chalamet, a koji će se naći u pustinjskom ratu za planet Arrakis. Upravo je taj planet jedini izvor “začina”, supstance koja je neophodna za budućnost ljudi te međuplanetarna putovanja. Paulu je rečeno da će biti Taj, vrhovno biće koje bi trebalo nadjačati kuću Harkonnena i vođu Vladimira te dovesti do toga da svjetlost pobijedi tamu, odnosno da život pobijedi smrt.

S obzirom da ta informacija više i nije spoil alert jer je objavljena u svim svjetskim medijima, ovo je prvi od ukupno tri dijela nove adaptacije “Dine”, što znači kako se Denis Villeneuve doista potrudio da se dostojno posveti jednom od najvažnijih SF romana u povijesti ovog žanra te nevjerojatnom svijetu Franka Herberta da vizualnu priču koju je itekako zaslužio. U pravo je taj vizualni dio najimpresivniji dio Denisove ekranizacije. Kamera je nevjerojatna, široki kadrovi oduzimaju dah, a sve nekako podsjeća na sliku koju nam je u glavu usadila njegova adaptacija “Blade Runnera”, iako je Denis ovoga puta uzeo drugog direktora fotografije, Greiga Frasera (Rogue One, Lion, Vice, The Batman). Svemu tome pridonosi i nevjerojatan soundtrack Hansa Zimmera, koji je radio i na “Blade Runneru”. Uspoređujem namjerno ova dva filma, jer je zapravo vizija “Dine” legendarnog Jodorowskog utjecala uvelike na izgled svijeta originalnog “Blade Runnera”.

Glumačka postava ima svoje sjajne trenutke, ali i one manje sjajne. Osim glavnog glumca u isti koš bih stavio Rebeccu Ferguson koja glumi Lady Jessicu, uvijek nevjerojatnog Stellana Skarsgårda u ulozi Barona Vladimira Harkonnena, te isto tako uvijek zanimljivog Javiera Bardema koji glumi Stilgara. Razočarali su me Oscar Isaac koji se i nije nešto pretjerano snašao u ulozi Leta Atreidesa, Jason Momoa kao Duncan Idaho (iako se tu nije ništa posebno niti očekivalo) te Josh Brolin kao Gurney Halleck. Cijeli svijet govori o Zendayi koja glumi Chani koja se Paulu konstantno javlja u snovima, a kasnije je i upoznaje na Arrakisu. Ali Zendaya se baš i nije iskazala u svojoj, za sada vrlo maloj ulozi.

Teško se oteti dojmu da film predugo traje i da je zbog toga često i dosadnjikav pa u kinu zapravo i nema nekih velikih uzbuđenja, a najavljivan je kao kino spektakl. Gledatelja će zainteresirati tek povremene akcijske scene, odnosno borbe, ili više iščekivanje da se nešto takvoga tipa uopće dogodi. Film i nema završetka jer se čeka drugi nastavak, ali se definitivno može reći da me nije previše zaintrigirao prvi dio da bi uopće gledao drugi dio. Početak jedne franšize nije niti sličan nekim drugim popularnim franšizama kao što su recimo “Gospodar prestenova” ili “Harry Potter”, a čiji nastavci su se s nestrpljenjem očekivali, čak i do granice neizdržljivosti. Moguće da je za to krivo i prokletstvo “Dine” čiji gorak okus nakon Davida Lyncha nije mogao spasiti niti veliki Denis Villeneuve. I to dok god postoji u našim glavama, ali prije svega glavi Alejandra Jodorowskog, činjenica da je “Dina” trebao biti najbolji SF film svih vremena. Ovako je ostao najbolji SF film svih vremena koji nikada nije snimljen. Ali je ostavio toliko duboki trag jer je utjecao na veliki broj SF filmova koji su kasnije snimljeni, sve zahvaljujući viziji Jodorowskog i njegovih ilustratora koji su bili desetljećima ispred svoje generacije.

Možda i ne treba biti snimljena bolja “Dina”, možda je to sudbina, možda je to mjesto rezervirano samo za Jodorowskog, ali tko zna, možda nas Denis iznenadi nastavcima. U dokumentarnom filmu “Jodorowski’s Dune” ovaj kultni redatelj govori kako se nada da će netko kada on umre uspjeti njegov scenarij pretvoriti u film. Ako se to ikada dogodi. Do tada, ostaje nam dojam da postoji samo jedna “Dina”, ona koja nikada nije snimljena, a sve ostale su samo pokušaji. Denis je otišao najdalje do sada iako, kao što sam već rekao, nije imao neki težak zadatak. Ipak, dat ću mu još jednu šansu. Pardon, dvije.

Ocjena
3 out of 5

3

Dobro
3 out of 5