RECENZIJA: Lana Wachowski: “Matrix Uskrsnuća” – …it’s in the game…
4. siječnja 2022.
Nikola Knežević (2594 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Lana Wachowski: “Matrix Uskrsnuća” – …it’s in the game…

Najiščekivaniji film 2021. godine stigao je i u Hrvatsku te ga možete pogledati u svim Cinestar kinima. Smeće od filma? Vjerojatno upravo suprotno, ali tko sam ja da mijenjam tuđa mišljenja. No, zato ovo i jest neka drugačija recenzija.

Ništa više nije kao prije, svijet koji smo nekada poznavali sve je gori, društvo je podijeljeno, a stigao je i novi “Matrix”. U pravo vrijeme, rekao bih, kada zapravo odlučujemo kako ćemo nastaviti naš život, uzeti plavu pilulu i prihvatiti ovaj umjetan u kojem živimo, ili uzeti crvenu pilulu i otvoriti bolje oči te boriti se za vlastitu i opstojnost svojih bližnjih. Novi “Matrix” zapravo je i novi početak i donosi puno simbolike, aludirajući na prvi dio iz 1999. godine. Ali nije kao prvi dio, niti će ikada biti, nego se na temelju prvog iskustva s “Matrixom” postavljaju neka nova pitanja na koja ni tada, a ni sada nemamo prave odgovore. Pitanja su to koja su bila i meni iznad glave nakon te 1999. godine, jesmo li mi zapravo u nekoj vrsti “Matrice”, je li ovo sve jedna videoigra kojom kontrolira nešto nedokučivo za nas, ne misleći, naravno, na Boga, nego na nešto uzvišenije od božanstva kakvo današnje društvo misli da poznaje. Ako ćemo govoriti o religiji, nije li i ona jedna vrsta “Matrice”, do te mjere izmišljenog svijeta kako bi zaista pomislili da je realan?! Nesavršen život u savršenoj iluziji.

Ako ste veliki ljubitelj, ili bolje reći poznavatelj ove franšize, onda ćete shvatiti nekoliko važnih simbolika u vezi ovog filma. Ni ja ih nisam bio svjestan sve do sada. Te simbolike potvrđuju nevjerojatan um sestara Watchowski, odnosno sestre Lane koja stoji iza četvrtog nastavka. Neću ispričati simbolike, jer to nije fer prema vama, ali i prema onome s kojim sam raspravljao oko filma. Publika je očekivala nešto što nije “Matrix”, ali više u smjeru nekakvog DC ili Marvel stvorenja ili ostvarenja, nešto što nema veze s ovom koncepcijom SF filma. Očekivao se film koji će ponuditi publici 2 i pol sata čiste akcije i zabave, CGI od kojeg se diže kosa na glavi, a ne film o kojemu treba razmišljati satima ili danima nakon gledanja. Reći će dežurni dušebrižnici – “vidi ovoga, ne može napisati da je film smeće, nego se brani s time da ga mi ne razumijemo”. Istu rečenicu čuo sam kod mnogih (recenzija) filmova, pogotovo Nolanovih pa se kasnije uvuku u taj magičan svijet i ne mogu izaći iz njega. Nije problem s “Matrixom” što ga niste razumjeli, problem je što niste htjeli o njemu razmišljati. Najlakše je reći da je film smeće ili da je film sjajan. Argumentirati to? Već jedan teži zadatak. Moja teorija. Današnja filmska industrija nudi enorman broj sadržaja i to ne više na mjesečnoj niti dnevnoj bazi, već svakoga sata izlazi nešto novo na svim mogućim video streaming platformama, a prosječni gledatelj više to ne može normalno konzumirati, barem ne razmišljajući jedno vrijeme o tom filmu. Stoga se stvaraju veliki spektakli s banalnim pričama koje ćete ići pogledati u kino ili na streaming platforme i zaboraviti istoga trena jer gle čuda – sutra stiže novi spektakl. Sutra se mora stvoriti nova zarada od filma, koliko on besmislen bio. Isto je i sa serijama, ako niste još to shvatili. Pričalo se mjesec dana o “Kući od papira”, pa nakon toga mjesec dana o “Igri lignje”, pa nakon toga mjesec dana o “Spolnom odgoju”. Pričalo se onoliko koliko se trebalo pričati, jer toliko je potrebno da se uhvatite za njih da bi zarada mogla rasti. Isto je i s filmovima, danas je to “Spiderman”, sutra je to “Matrix”, preksutra je to “Batman vs Superman vs Spiderman vs Ovaj vs Onaj”. No “Matrix” je pokazao kako nije samo još jedan “spektakl”, a nije ni namijenjen za publiku željnu isključivo akcije. “Matrix” nas je zapravo uhvatio sve s prstima u pekmezu. A da nije na njemu radila Lana Watchowski tko zna što bi tamo neki wannabe redatelj napravio za nekoliko godina. Možda neki tipičan “spektakl”?

Neću ništa previše otkrivati oko filma, ali važno je ponovno pitanje – je li ovo svijet u kojem želimo živjeti? Je li u konačnici ovo taj “Matrix” koji želimo gledati? “Matrix” stvoren unutar “Matrixa”. Zašto ne? Jesmo li mi zapravo u jednoj velikoj videoigri, odnosno je li ono što smo gledali 1999. godine videoigra koju je kreirao nagrađivani konstruktor videoigara, Thomas Anderson, koji je u toj istoj videoigri sebe nazvao Neo, a svoju partnericu Trinity? Postoji li taj isti svijet videoigre i u stvarnosti i tko je taj koji sprječava da njegove (Neo) i naše oči vide realan svijet, onaj u kojem ipak želimo živjeti život? Sve su to pitanja koja možemo postaviti gledajući ovaj film, a odgovore nam može ponuditi i sam film, ako ga želimo kao takvoga shvatiti. Ako ipak od ovog filma želimo isključivo zabavu, ali onu vrstu zabave na koju misli današnja prosječna (kino) publika, onda nećete vidjeti niti pitanja, niti odgovore, dat ćete ocjenu između 1 i 5 na IMDB-u (od maksimalnih 10) i javno ćete reći kako je “Matrix 4” najveće razočarenje godine i najgori od svih nastavaka. Ako netko rangira filmove po IMDB-u, odmah mu poručujem da ne mora niti ići u kino. “Matrix 4” nije za njega. Nije bio ni “Matrix”, samo toga još nije svjestan. Ali ako će odgledati  i argumentirano reći zašto ovaj film ne valja, tko sam ja da mu sudim.

“Matrix 4”, osim glavnih likova Nea i Trinity (Keanu Reeves i Carrie Ann Moss), nudi i neke nove likove, odnosno stare poznanike u novom obliku, Morpheusa kojeg glumi Yahya Abdul-Mateen II, Agenta Smitha kojeg glumi Jonathan Groff, dok imamo prilike gledati i Niobe u svojim poznim godinama, ali je svejedno glumi opet Jada Pinkett Smith, te The Merovingiana kojeg je ponovno utjelovio Lambert Wilson. U film se sjajno uklopio Neil Patrick Harris kao The Analyst koji svojim psihološkim analizama i konstantnim, da tako kažem, verbalnim usađivanjem plave pilule u mozak Nea, pokušava svijet ostaviti u onom svjetlu ili onoj tami koja nam je svima nametnuta. Ili možda on samo postavlja prava pitanja? Možda je on Arhitekt? Drugačiji Arhitekt? Sve je drugačije, Morpheus je drugačiji, njegova ekipa, koja pokušava pronaći Nea i Trinity te ih vratiti u stvarni svijet, također je drugačija. Moderno doba postalo je još modernije, a prolazak kroz nove dimenzije ili sobe je puno lakši, ali i kompleksniji. I Zion je drugačiji, i nova Oracle je drugačija. Sada se zove Sati i glumi ju Priyanka Chopra Jonas, vjerojatno najslabija karika ovoga filma. Čudan je i život svakog pojedinca u filmu. Mislim, čudan je bio i u “jedinici”, ali sada je još umjetniji. Obratite pozornost na Trinityjevog ili Tiffanyjevog supruga u filmu. Nije li on previše umjetan u već umjestnom svijetu? Ili je možda on na pravom mjestu u pravo vrijeme. Ponavljam, ako ste veliki poznavatelj filma “Matrix” shvatit ćete. Jedan dobar meme kruži društvenim mrežama ovih dana, a koji nagovještava pravu istinu filma – ako idete gledati “Matrix” u kino, a pokazali ste putovnicu kako bi ušli u kino, onda ste promašili smisao prva tri filma i uzeli plavu pilulu.

I za kraj da parafraziram jednog od najvećih proizvođača videoigara današnjice (EA Games) i njihov moto – “Matrix – it’s in the game”. Sve je u igri, a Lana se upravo poigrala s nama i s drugima. Hoćete igru? E, onda ćemo igrati po njezinim pravilima. Her way or the highway! No, sutra je u kinima novi “spektakl”. Možda će to biti “Moonfall”, pravi film za one koji ne vole “Matrix” ili “Batman” s Robertom Pattinsonom. Ajde dobro, ovaj drugi me donekle i zanima, ali samo zbog novog utjelovljenja Batmana. Ali Spiderman? Eto još jednog “spektakla” u kinima! Sad će i onaj s puno versusa.

Bila su ovo itekako zanimljiva dva i pol sata filma, ispunjena zanimljivom filozofijom života, usputnom ljubavnom pričom (jer ipak, all you need is love), akcijskim scenama koje su i dalje bolje od bilo kojeg DC i Marvel uprizorenja, baš kao što su bile i 1999. godine, a Neo i Trinity su i dalje u „Matrix“ modu. Donekle! Kako film odmiče, tako se klupko odmotava i polako počinjete shvaćati razlog snimanja četvrtog nastavka. Nije ovo savršen film, nije ovo najbolji nastavak franšize, ali je definitivno zanimljiv i zabavan, a čak ću se usuditi reći da je nadmašio moja očekivanja. I nije potreban niti jedan novi nastavak. A remake za nekoliko godina? Molim vas, ne, ako boga znate! Waaaakeeeee uuuuuuup!

Ocjena
3.8 out of 5

3.8

Vrlo dobro
3.8 out of 5