Te tri, za ljubitelje umjetnosti slatke riječi – Royal Opera House, dvoje (be)smrtnih junaka i jedan izniman kulturni događaj kojemu su mogli nazočiti i ljubitelji baleta putem Cinestara.
U veljači se već nekoliko godina u Slavonskom Brodu održavaju Dani Mije Čorak Slavenske koji slave lik i djelo naše primabalerine, plesačice i koreografkinje svjetskoga značaja i reputacije koja je rođena u Slavoniji ali ju je njen talent odveo u neslućene visine i na daleke zemljopisne širine. Slavi se, dakle, Slavenska ali i baletna umjetnost uopće nizom programa u kojima se prvenstveno brodskoj publici predstavlja ono najbolje iz domene klasičnoga i modernoga plesa. Nažalost, ove godine zbog pandemije je manifestacija odgođena za listopad pa će se poklonici baleta morati strpiti do jeseni. No, Cinestar je svojim programima odlučio ispuniti ovu prazninu. I to kako!
Glazba genijalnog Sergeja Prokofjeva i balet Romeo i Julija iz jedne od najprestižnijih kuća odnosno hramova umjetnosti, londonskog Royal Opera Housea, događaj je koji će ostaviti traga u srcu svakoga ljubitelja klasike. Motiv koji su, na ovaj ili onaj način, obrađivali mnogi; tragična ljubav veća od života koja ide i preko ruba života privlačila je publiku ali i umjetnike raznih nagnuća i vidova. Tako je širem auditoriju najpoznatije djelo Williama Shakespearea, ljubiteljima sedme umjetnosti radovi Zeffirellija ili Buzza Luhrmana, a poklonicima baletne umjetnosti obrada već spomenute tragedije u koreografiji (be)smrtnoga Kennetha MacMillana. Balet u tri čina priča priču o obiteljima Capuletti i Montecchi čiji sukob i mržnju svojim činom ljubavi i tragičnoga kraja nadvisuju mladi Romeo i još mlađa Julija. Koreograf je Kevin O’Hare a u naslovnim ulogama briljirali su Anna Rose O’Sullivan kao Julija i Marcelino Sambe kao Romeo. Ne manje dobri su i Tibaldo (Thomas Whitehead), James Hay kao Mercuzio ali i cijeli ansambl Royal Balleta. Scenografiju potpisuje Laura Morera, a orkestrom Opere dirigirao je Jonathan Lo.
Raskoš i zahtjevnost komada došla je do izražaja u prvom i najduljem činu, dinamika izvedbe istaknuta je u drugom, a tragika u trećem, završnom. Ono na čemu je inzistirao pokojni MacMillan bila je, naravno, čistoća elemenata klasičnoga izričaja ali i prirodnost ostalih tzv. glumačkih i dramatskih elemenata. I po tome je njegov rad ne samo prepoznatljiv nego i uvijek aktualan. On je jedan od umjetnika koji je krčio nove staze u ovom vidu umjetnosti. I ono što smo mogli vidjeti uz glavnu radnju, a tu u prvom redu valja istaknuti uloge Triju bludnica, te Ples mandolina, bilo je odlično. Dugotrajan pljesak na kraju izvedbe to i potvrđuje. Pljesak ne samo iz Londona već i iz nekoliko stotina dvorana diljem svijeta gdje su gledatelji mogli pratiti ovo amblematsko djelo. Naravno, ne smijemo zaboraviti niti izvanredne razgovore s protagonistima predstave koji su vođeni između pojedinih činova u pauzi, a koji su svojom stručnošću i profesionalnošću doprinijeli dodatnom informiranju i educiranju publike. Ova izvedba posvećena je nedavno preminulom Lordu Sainsburyju, velikom meceni i znalcu baletne umjetnosti. Sljedeći događaj koji nam priprema Cinestar bit će 10. ožujka, a riječ je o operi Rigoletto velikoga Giuseppea Verdija.