IZVJEŠĆE/FOTO: Dead Can Dance u Lisinskom – ples egzotike i transa
12. svibnja 2022.
Helena Ernoić (65 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Dead Can Dance u Lisinskom – ples egzotike i transa

Nakon više od 40 godina postojanja, jedinstveni glazbeni fenomen Dead Can Dance konačno je došao u Hrvatsku i ostavio u transu rasprodanu Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog.

Podršku, po mnogima najznačajnijoj world music grupi, dala je Astrid Williamson, škotska kantautorica čiji stil uspoređuju s Carole King i Joni Mitchell. Točno prema rasporedu ugasila su se svjetla u dvorani, a na pozornici se pojavila Astrid koja je na hrvatskom pozdravila publiku i predstavila se. Već nakon prve pjesme je imala manje tehničke probleme s in-earom, pa dok su to tehničari popravljali, našalila se i pitala kakav joj je hrvatski na što je publika spremno odgovorila pljeskom.

Njezina set lista se sastojala od starijih pjesama poput „Underwater“ i „If You See the Man“, ali i nešto s aktualnog albuma. Požalila se kako su joj zbog Brexita CD-i završili u Poljskoj i Njemačkoj te ih publika večeras nije mogla kupiti, no ono što imamo je glazba i to je ono što je došla dati. Kroz šest pjesama izmjenjivala je akustičnu gitaru i klavijature, a publika je svaku korektno popratila pljeskom. Astrid ima zanimljiv vokal i osjeti se utjecaj Dead Can Dance, no daleko bolje i „veće“ bi zvučala kada bi ju popratio bend, jer bi tada ideje u proširenim aranžmanima došle do izražaja. Ono što je zasmetalo je ulazak publike koji nije prestajao skoro kroz njezin cijeli nastup. Za ulazak u dvoranu je bilo dovoljno vremena i svi koji nisu došli na vrijeme mogli su pričekati kraj njezinog nastupa. Jer, draga publiko, poštujmo one koji su na pozornici.

Foto: Vedran Metelko / Ravno do dna

Nakon nastupa Astrid uslijedilo je 20 minuta stanke za brze izmjene na pozornici i novu cirkulaciju publike po dvorani, koja se sada već napunila do kraja. Jednako točno, Dead Can Dance je počeo ulaziti na pozornicu na što je publika odmah odreagirala pljeskom. Lisa je, kao i na svakom koncertu, imala zanimljiv outfit koji je ovoga puta bio u crnim i zlatnim bojama uz prepoznatljivu punđu.

Koncert su otvorili s „Yulunga“ koja nas je uvela u mističnost i spiritualnost ovog benda, a nastavilo se uz „Amnesia“, čije prve taktove je publika odmah prepoznala uz uzvike. Nije ni čudo, jer je dvorana bila puna obožavatelja koji itekako poznaju repertoar Lise i Brendana, a lijepo je bilo vidjeti da su se u publici našli i najmlađi.

Svoj dolazak su najavili u skupinu od njih 20, no na pozornici ih je bilo sedmero, među kojima je i klavijaturist Jules Maxwell koji je dolazak u Zagreb iskoristio i za promociju svog novog albuma Cycles. Njegova suradnja s ovim kolektivom je čvrsto vezana uz Lisu Gerrard s kojom radi na raznim projektima, između ostalog i na projektu Le Mystére des Voix Bulgares, koje smo imali priliku gledati 2019. godine u Laubi.

Foto: Vedran Metelko / Ravno do dna

Dvoranu je bez daha ostavila Lisa kada je u apsolutnoj tišini dvorane otpjevala „Persian Love Song“ i još jednom potvrdila kako se radi o jednom od najboljih vokala. Naravno, Brendan Perry je maestralno otpjevao svoje dionice i bilo je nevjerojatno čuti ga uživo. To je publika i prepoznala, posebice na početku „The Carnival is Over“, a najbolji pljesak i ovacije je zasigurno dobila „Cantara“. Posebno rasplesano je bilo na „Dance of the Bacchantes“, kada je Lisa počela pljeskati, a publika ju je vjerno pratila. Za sam kraj ostavili su „The Host of Seraphim“, nakon čega su vrlo kratko rekli „hvala“ i povukli se s pozornice.

Publika nije štedila ruke, već se odmah dala na poziv na bis koji je bio nevjerojatan. I naravno da su se vratili s još tri pjesme, gdje smo imali priliku upoznati i članove benda. Bis je zaključio stari hit „Severance“.

Foto: Vedran Metelko / Ravno do dna

Nastup ovako kultnog benda je teško opisati, jer i stvari koje nisu toliko dobre padaju u drugi plan pod kvalitetom izvedbe. Scenografija je mogla biti malo modernija od obješenog lišća na špagi, što bi doprinijelo cjelokupnom doživljaju koncerta, odnosno bilo bi još bolje. Članovi benda kada nisu imali ništa za svirati, stajali su mirno kraj svojih instrumenata i baš je nedostajalo da se barem malo gibaju u ritmu glazbe (osim perkusionista). Na ovaj način su ostavili čudan dojam gdje se pitate uživaju li u koncertu, je li sve u redu…

Foto: Vedran Metelko / Ravno do dna

Zanimljivo je bilo da kroz cijeli koncert ni Lisa ni Brendan nisu rekli ni riječi, no zasigurno se radi o takvom konceptu, što je u svakom slučaju neuobičajeno. Publika je bila nevjerojatno euforična, što je sigurno ostavilo i članove benda u čudu. A oni su nam podarili 18 prekrasnih pjesama, šarajući svojom karijerom, vodeći nas na mistično i šamansko putovanje zvano Dead Can Dance.

Foto: Vedran Metelko / Ravno do dna