Još jednom nas je Croatia Records počastila s biserom koji upravo ove godine slavi četrdeset godina od originalnog objavljivanja.
Nakon prošlogodišnjeg novovalnog “udara“ u vidu luksuznih vinilnih reizdanja Paket aranžmana i prvijenaca Haustora, Šarla akrobate i Električnog orgazma, ove godine su došli na red Idoli sa svojim remek djelom “Odbrana i poslednji dani”. Njihov drugi, odnosno prvi “pravi“ album, jer su prije njega objavili samo mini LP i sudjelovali na spomenutoj kompilaciji Paket aranžman, očekivao se s velikim uzbuđenjem, kako publike tako i kritike. Danas, s odmakom od četrdeset godina nećemo naravno raditi klasičnu recenziju ovoga albuma, ali dat ćemo možda par pogleda na njega s različitih strana.
Za početak, album “Odbrana i poslednji dani” proglašen je 1985. godine od strane magazina Džuboks, koji je u to vrijeme ipak bio najrelevantniji rock magazin u državi, za najbolji “domaći“ album u dvadesetom stoljeću. Nije ga na to mjesto izabrao jedan novinar, nego skup možda najcjenjenijih rock “kritičara“ ili bolje rečeno onih novinara koji su u to vrijeme pisali o rock glazbi. Trideset godina kasnije, 2015. godine, hrvatska verzija možda i najvećeg svjetskog magazina koji se bavio rock glazbom, Rolling Stone, također je skupio vjerojatno najeminentniju ekipu ljudi koji su u to vrijeme pisali o rock glazbi, i ta je ekipa isto “Odbranu i poslednje dane” proglasila najboljim albumom od kompletne diskografije svih država ex-Yu. To su fakti. Zašto je to tako i je li ovaj album zaista najbolji album ovih prostora zna svatko za sebe, ali do danas drži svoje mjesto i vjerojatno će tako i ostati.
“Odbrana i poslednji dani” album je koji je nastao u jedno drugo ili bolje rečeno potpuno drugačije vrijeme nego danas, a okolnosti u vezi albuma i u vezi vremena danas se vjerojatno gledaju na potpuno drugi način. Idoli su uoči snimanja albuma bili vjerojatno najpopularnija grupa u Jugoslaviji, harali su top listama s “Maljčikima”, “Retko te viđam sa devojkama”, “Devojko mala”, punili su dupkom sve koncertne dvorane u kojima su nastupali, od najmanjih do najvećih, stalno su se mogli vidjeti na televiziji. Vrlo pitka kombinacija rocka i popa uz very goodlooking imidž koji je bend tada njegovao voljeli su svi. Naravno bila je to vrlo urbana priča za razliku od nekih divova prije njih poput Bijelog dugmeta ili Riblje čorbe, a čak i među svojim novovalnim buddies bendovima, što beogradskim, što zagrebačkim, Idoli su se izdvajali, jer ipak je to bila prilično urbanija priča od ostalih. I taman kad im je popularnost bila na vrhuncu ili je već počela stagnirati, očekivalo se s novim albumom i novo zakucavanje na vrh.
Snimanje albuma “Odbrana i poslednji dani” počelo je još u jesen 1981. godine, a odužilo se na više od 400 sati u studiju i album je izašao u tek u svibnju 1982. godine. A kada je izašao, šok. Šok za sve. Prvi pogled na album je omot. Omot albuma je prvi šok koji su svi doživjeli kad su ga vidjeli. Goranka Matić je u suradnji s bendom napravila nešto potpuno drugačije od svega do tad. Glavni detalj na omotu je bio usnimljeni motiv s tkanine na ikoni svetog Nikole izloženog u Narodnom muzeju Srbije u Beogradu. (?) Šok je bilo i to da je naziv albuma napisan ćirilicom. (?) Ćirilica u rokenrolu u to vrijeme. WTF? I sam naziv albuma je bio čudan i provokativan, dobio je ime po istoimenom romanu Borislava Pekića o čudnoj i poprilično bizarnoj priči o emigrantu Andriji Gavriloviću, a sve se temeljilo na Platonovom djelu o Sokratovoj obrani i mukama.
Apsolutno vrlo provokativne književne, filozofske i religijske teme zaokupljale su u to vrijeme članove Idola, a sve su to ugradili u ovaj izniman album. Album pun religioznih slika od nekoga tko uopće nije religiozan, album pun filozofskih asocijacija od nekoga tko do tad u svojoj glazbi uopće nije filozofirao, album više nego provokativan i prepun nečega što uopće od njih nitko nije očekivao. Crkveni napjevi, miris tamjana, nešto nezamislivo u rock glazbi do tad, a kad se pretjera do kraja onda vjerojatno vrlo omamljena ekipa na snimanju ubacuje u igru i cica macu.
I sama glazba na albumu otišla je na neku potpuno drugu stranu od koje su nas Idoli navikli do tad. “Kenozoik” još donekle vuče paralele sa “starim“ Idolima, ima ritam, tekst je čudan, ali kad igla na gramofonu krene dalje ulazili smo u neki sasvim drugi svijet.
Kako rekoh, neće ovo biti recenzija albuma, sve je o njemu odavno već rečeno, ali kako onda tako i danas album se sluša skoro bez daha od početka do kraja. Kontroverzan je album bio onda, a kontroverzan je svakako ostao i do danas. Na neki način, već u ono svoje vrijeme ovaj album je zloslutno predvidio taj kasniji veliki raspad države, ali njegova je širina takva da u bilo kojem vremenu daje svoje viđenje onoga možda i najgoreg ili one najbolnije srži trenutka. Album je ovo koji je zavirio u teme koje su do tada bile iza zida i koje se nisu spominjale, barem ne u rock glazbi. Maršal, Bog i Isus bile su tabu teme. Do albuma “Odbrana i poslednji dani”.
Dugo su Idoli u studiju “porađali“ ovaj album, bilo je tamo navodno svega i svačega, od vrlo ozbiljnog rada do vrlo ozbiljne zajebancije, a na kraju od svega toga nastalo je ovo remek djelo. Kada ga danas slušamo još uvijek djeluje svježe, možda čak ne toliko na glazbeno produkcijskom nivou, jer produkcija onoga vremena ne može se mjeriti s današnjom, ali idejno je album superioran naspram svega i prije i poslije.
Bez obzira što su danas “senke“ drugačije, “Nebeska tema”, “Rusija”, “Odbrana (Isus je naš Maj)” ili “Poslednji dani (Maršal je moj Bog)“ i dan danas zvuče vrlo moćno i intrigantno.
Ovo reizdanje originalnog Jugotonovog izdanja koje nam je Croatia Records priuštila puno je luksuznija od originala pa tako uz intervjue s članovima Idola, Srđanom Šaperom, Zdenkom Kolarom i Nebojšom Krstićem, reizdanje donosi i zadnji veliki intervju s Vladom Divljanom prije nego što nas je na žalost prerano napustio, ali i sjajne tekstove glazbenih kritičara Dragana Ambrozića, Aleksandra Žikića i Petra Janjatovića. Tu su i rijetke fotografije Goranke Matić i Gorana Vejvode (koji je za vrijeme snimanja albuma bio pridruženi član benda), memorabilije iz arhive Croatia Recordsa, odnosno Jugotona, i privatne arhive Srđana Šapera, tekstovi svih pjesama i download code za preuzimanje mp3 verzija pjesama, dok se na 180-gramskom vinilu nalaze snimke s originalnih magnetofonskih vrpci koje je remasterirao Mauro Širol u Croatia Records Studiju. Likovno oblikovanje reizdanja radio je Darko Kujundžić.
Albumu koji je višekratno proglašen za najbolji album na ovim prostorima ne daje se danas ocjena.
Točka.