IZVJEŠĆE: INmusic festival 2022 – uz kraljicu Róisín i Kasabian zastor je spušten
24. lipnja 2022.
Boris Abramović (295 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE: INmusic festival 2022 – uz kraljicu Róisín i Kasabian zastor je spušten

Evo nas, mic po mic stigosmo do zadnjeg dana ovogodišnjeg jubilarnog petnaestog izdanja INmusic festivala.

U protekla tri dana stvarno smo se uspjeli dobro provesti, vidjeli smo hrpu odličnih nastupa bendova s vjerojatno najimpresivnijeg line upa do sada, iako je u ovih četrnaest prethodnih festivala znalo biti stvarno spektakularno. Zadnji dan festivala otvorila je nova zagrebačka indie atrakcija Tidal Pull koja je nedavno objavila svoj prvijenac čudnog naslova “Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini”, a evo imali su sreću da ga vrlo brzo mogu predstaviti na najvećoj bini našeg najvećeg festivala. Nakon njih na World stageu predstavila nam se i vrlo zanimljiva kantautorica Miriiam koja nam je isto tako promovirala svoj odlični prvijenac Call Me Up”.

Panda Rhei i Šiza nastavili su program na dvije najveće bine, a prvi nešto veći broj publike privukli su The Comet is Coming. Ova kombinacija elektronike, afro beata, free jazza i psihodelije držala me je neko vrijeme ispred Main stagea, ali onda se ipak otišlo do šatora Hidden stagea pogledati mlade nade iz Slavonije, Valpovačke Gradske bitange. Ovaj mladi bend također je kao i Slow Cured, Freaktion i Dystopia u prethodna tri dana na festival stigao preko projekta Superval. Mladi Valpovčani oduševili su sve koji su ih došli pogledati i podržati u šator, zaslužili su svojom svirkom i bis, a bio je ovo definitivni vrhunac ovoga odličnog projekta za koji se nadamo da se nastavlja. Dok su Tamikrest svoj afrički tuareški pustinjski blues predstavljali na prigodnom World stageu, LHD su svoju verziju garažnog surfa predstavljali pred lijepim brojem posjetitelja šatora. U neku ruku logični nastavak The Bambi Molestersa itekako ima svoju publiku.

Róisín Murphy svakako je bila glavna zvijezda posljednjeg dana festivala, a tu svoju ulogu je naravno i potpuno opravdala. Gledali smo je na istoj bini na ovom festivalu jedne sada već davne godine, i munje su sijevale. Počela je svoj nastup s bendom iz backstagea Main stagea, kamere su ih pratile do bine, a kada su se pojavili, oduševljenje. Prošetala nas je u skoro sat i pol svojim repertoarom, od Moloko vremena do najvećih uspješnica solo karijere. Pažljivo iskreiran nastup sa glavom i repom, mijenjanje outfita desetak puta i stalni izravni bliski kontakt s publikom učinio je od Róisín Murphy sinoć kraljicu disco funka. Nastup za pamćenje, a kako su nastup započeli iz back stagea tako su ga i završili, šetajući s bine prema backstageu dok ih kamera prati, a obožavatelji vrište.

Rival Sons nakon nje na World stageu ponudio nam je jednu varijantu klasičnog rocka sa southern naglaskom koji se možda nije najbolje uklopio u koncepciju festivala, ali je svakako privukao veliki broj publike. Kasabian su bili zadnji izvođači ovogodišnjeg izdanja INmusica na Main stageu na kojem su nastupale “najveće zvijezde“ i oni su svoju ulogu uglavnom opravdali. Sličan nastup kao i prije nekoliko godina na istom mjestu, otprašili su svoju na neki način best of listu, iskombinirali su najveće hitove na početku i na kraju nastupa, u sredini nešto više elektronike, ali sve u svemu zadovoljili su velik broj ljudi koji ih je došao pogledati, a Fire za kraj je bio baš kao što naslov kaže.

I bilo je to uglavnom sve što se tiče ovogodišnjeg, jubilarnog petnaestog izdanja INmusic festivala. Možda najimpresivniji line up od svih do sad, organizacija na vrhunskom nivou, neke stvari su ove godine bile bolje nego ranije, osim nastupa bendova još hrpa popratnih događaja, velik broj publike kao i obično i puno vrhunskih nastupa. Osobno su mi hightlightsi festivala bili IDLES, Fontaines D.C., Dry Cleaning, Sleaford Mods, Róisín Murphy, pa i Nick Cave & Bad Seeds, ali svatko je vjerojatno imao svoje favorite koje će pamtiti s ovogodišnjeg izdanja festivala.

Svakako ću još jednom ponoviti i pohvaliti INmusic festival što je prepoznao i pružio priliku mladim bendovima iz projekta Superval da nastupe na ovogodišnjem izdanju festivala i da ne samo ostvare svoje snove nego i da pokažu da ima budućnosti za rock glazbu u nas.

Odlično izdanje našeg najvećeg festivala završilo je, nadam se da se…

P.S.

Iako se svim srcem nadam da ovogodišnje izdanje INmusic festivala nije ujedno i posljednje ovog do sad najvećeg našeg rock festivala bojim se da smo ipak ove godine prisustvovali njegovom kraju, barem u ovom obliku. Zašto bi to bilo tako puno je razloga, ali mislim da je ipak najveći i najvažniji razlog nedovoljna potpora šire zajednice ovome festivalu, a i svim drugim oblicima urbane kulture. A kada kažem šire zajednice mislim tu prvenstveno na vlast. A kada kažem vlast tu prvenstveno mislim na trenutnu i sve prethodne vlasti u ovoj državi i na trenutnu i sve prethodne vlasti u ovome gradu. Posljedice neprepoznavanja urbane kulture i uskraćivanje potpore urbanoj kulturi osjećamo već odavno, a osjećat ćemo još dugo. Iako sada prvenstveno govorim o ovome biseru od festivala koji nam je u ovih petnaest izdanja doveo sam vrh vrhova svjetske glazbene rock produkcije to niti jedna vlast nije do sada adekvatno prepoznala nego je ovim vrijednim organizatorima davala mrvice u vidu potpore. Jedna stara izreka, ili kletva kaže, dabog da imao pa nemao. Mislim da ćemo tek kad i ako izgubimo ovaj festival shvatiti šta smo imali i što smo izgubili. Kad izgubimo ono najurbanije u ovoj državi onda ćemo vidjeti što slijedi, ali bojim se da će biti malo kasno. Ovakvi festivali ovaj grad i ovu državu upisuju na kartu svijeta. Dovoljno bi bilo da se neki od tih državnih i gradskih aparatčika ako nađu malo vremena spuste za vrijeme festivala do Jaruna i da malo poslušaju kojim se sve jezicima govori i kojim se sve zastavama maše na festivalu. To su jezici i zastave  iz cijelog svijeta. A ako ne nađu vremena, a očigledno ga nisu nalazili do sad, onda više i nisu bitni i onda ih sve nabijem na kurac. Ispod ću napisati listu samo malog dijela impresivne liste vrhunskih svjetskih imena koja nam je u petnaest izdanja dovela u Zagreb ekipa INmusic festivala.

Nick Cave & The Bad Seeds, Grinderman, Massive Attack, Alice in Chains, Kraftwerk, Franz Ferdinand, Jamiroquai, New Order, LCD Soundsystem, Cypress Hill, Arctic Monkeys, Sonic Youth, Iggy & The Stooges, The Black Keys, PJ Harvey, The Prodigy, Kings of Leon, Arcade Fire, David Byrne, St. Vincent, Queens of the Stone Age, The Cure, The Flaming Lips, Suede, Anthrax, Foals, Billy Idol, Florence & The Machine, New York Dolls, Morrisey, Gorrilaz, Placebo, Rudimental, Interpol, Black Rebel Motorcycle Club, Wilco, Idles, Fontaines D.C., The Killers, Deftones, Kasabian…i još mnogi mnogi drugi, plus kompletna domaća i regionalna najveća i najmanja imena.

Ako nam ovakva imena više ne trebaju, ako se ovoga hoćemo riješiti onda bismo se trebali zamisliti. I odlučiti kako i s kim dalje. Ja se još uvijek nadam da nije gotovo.

Foto: arhiva