Kulušić je definitivno početkom 80-ih godina bio hram. Hram glazbe. Svaki od bendova koji je u to vrijeme uspio trebao je i dokaz toga uspjeha, nekakvu svjedodžbu. A svjedodžba uspjeha toga vremena za bendove bilo je snimanje live albuma u Kulušiću.
Momci iz grupe Film bili su prvi, oni su u veljači 1981. godine snimili svoj živi album “Film u Kulušiću – Live” koji je i nešto najbolje što su ikad snimili, šteta što je stečajem okolnosti album ispao kratak pa je objavljen kao mini LP. Nakon njih stari lisac Goran Bregović koji je imao njuh za sve nove trendove i koji je uskakao u sve vlakove koji su ga mogli odvesti do nove publike i nove zarade snimio je sa svojim Bijelim dugmetom live album “5. april ’81.” Azra je cijelo ljeto i jesen 1981. bila na turneji po Jugoslaviji, bili su fenomenalno usvirani i krajem listopada održali su sedam rasprodanih koncerata u Kulušiću. Prvobitni plan je navodno bio veliki koncert u Domu sportova (koji bi vjerojatno isto bio pun) i snimanje dvostrukog live albuma, ali odluka je pala ipak na klupsku svirku i snimanje još obimnijeg albuma, a za sam album izabran je snimak s nastupa 21.10.1981. godine.
Branimir Štulić (ne zaboravimo reći da zovu ga Džoni), Boris Leiner i Mišo Hrnjak ostavili su i srce i dušu na ovim koncertima. Od uraganske uvodne “Uradi nešto” s prvijenca pa do usporene “Obrati pažnju na posljednju stvar” (isto tako s prvijenca) koja je odsvirana na bis bend cijeli koncert melje, ubija, razara, daje sve od sebe, a čujemo i da se publika ispred njih isto tako ne štedi, win win situacija. 44 pjesme (!!!) odsvirane sa spuštenom ručnom kočnicom i s nogom na gasu do daske. Fantom slobode došao je u Kulušić, pokazao što zna i odveo Azru ravno do vrha.
https://www.youtube.com/watch?v=u1u05ilF308
Na albumu je skoro kompletan album prvijenac, većina drugog albuma “Sunčana strana ulice”, plus singlovi izdani prije, između i poslije, plus još 14 do tad neobjavljenih pjesama. 44 pjesme (!!!), na takvom koncertu zaista želite biti. “Ravno do dna” svakako je vrhunac Azrinog rada i djelovanja. Album prvijenac Azra izbacio ih je u orbitu popularnosti, “Sunčana strana” ulice koji je slijedio tu je popularnost samo učvrstio, a onda je došao red da snime nešto u čemu su najbolji i najjači. A to je live album.
Nije čudo da su sva tri albuma na kraju ušla među deset najboljih albuma “diskografija svih država ex-Yu“ u hrvatskom izdanju Rolling Stone magazina 2015. godine, a albume su birali neki od najeminentnijih glazbenih “kritičara“ toga vremena. Kao što već rekoh uz standardni koncertni repertoar sa dotadašnjih diskografskih izdanja na ovaj live album uvršteno je i 14 do tada neobjavljenih pjesama koje su naravno postale dio koncertnog repertoara njihove turneje. Puno je tu fantastičnih novih pjesama bilo, po jednoj je i sam album dobio ime, a pitamo se da li bi da su objavljene kao studijski album možda i on ušao na tu istu Rolling Stone listu. Uglavnom, mnogi stihovi koji se mogu čuti na ovome albumu pjevaju se često i danas, a puno politički intoniranih Džonijevih opservacija je poprilično aktualno i danas.
Albumom “Ravno do dna” dobili smo vjerojatno ne samo najbolji novovalni live album, nego vjerojatno i najbolji live album na ovim prostorima ikad. Album je izašao u ožujku 1982. godine, a iste godine Azra je objavila i svoj novi studijski (dupli) album Filigranski pločnici. Ali to je već neka druga priča. GSC Kulušić (glazbeno-scenski centar, kako mu je bilo zvanično ime) ugostio je u godinama iza još nekoliko fantastičnih bendova koji su ondje snimili svoje fantastične live albume, Buldožer, EKV, Električni orgazam između ostalih, a danas je na žalost zatvoren i napušten. No to obično tako i biva, svako vrijeme ima svoja mjesta, svoje ljude i svoje trenutke.
Kulušić je svoje trenutke imao osamdesetih godina i iskoristio ih je na najbolji mogući način, puno tih trenutaka je snimljeno i objavljeno pa barem danas imamo tu mogućnost da se svega prisjetimo, a album “Ravno do dna” je vjerojatno jedan od najboljih trenutaka Kulušića uopće. Oni koji su imali ovaj album u doba kad je izašao, a ako i dalje imaju gramofon kupit će ga svakako ponovo. Ako je njihov primjerak isti kao moj, a ne sumnjam u to, onda je sigurno izsviran do kraja i vrijeme je da se nabavi novi.
Nećemo ovdje sada pisati i komentirati stvari oko reizdavanja ovoga albuma i svemu što se u zadnje vrijeme o tome piše i govori, ostavljamo to žutom tisku. Mi smo samo htjeli napraviti ne recenziju nego prisjećanje na neke od najboljih trenutaka u rock glazbi na ovim prostorima, a “Ravno do dna” to svakako i jest.