KOLUMNA: Budućnost dolazi: Termiti – “Vjeran pas” (1981.) (11/15)
27. studenoga 2022.
Dragan Ambrozić (16 Članci)
Podijeli

KOLUMNA: Budućnost dolazi: Termiti – “Vjeran pas” (1981.) (11/15)

Kolumna pred vama pokušaće svake poslednje nedelje u mesecu da odgovori na pitanje koje su rokenrol pesme iz zajedničke jugoslovenske zaostavštine i dalje aktuelne? Svedoci smo da je preko YouTubea i streaming servisa celokupna stara muzika postala instantno dostupna. Tim je važnije pitanje – šta od te baštine, ako išta, ima još uvek smisla?

Naša teza biće da je period pre, za vreme i oko „novog talasa“ (1979. – 1982.) dao niz autora i kompozicija koje su postale deo opšte kulture na ovim prostorima. Odabrali smo za vas 15 pesama koje su verovatan vrhunac rada ključnih bendova iz tog perioda, grupa što su inspirisale najveći deo današnje misleće muzičke scene, postajući deo svačijeg odrastanja.

Zašto je to bitno? Ovi primeri nam na našem jeziku pokazuju kako popularna muzika može biti nešto više od zabave, nešto što opisuje kako stvarno živimo.

Dragan Ambrozić

Budućnost dolazi: Termiti – Vjeran pas” (1981.)

Neke pesme su veće od ostalih.

“Vjeran pas” riječke grupe Termiti spada u takve: ne samo da je na kraju svima ostala u sećanju, a bend nažalost nije, nego danas verovatno niko i ne zna, niti mari odakle je pesma. Ona traje još uvek, bez obzira na promene, i svaka nova generacija može da kaže da se odnosi na nju. To je jedna od onih numera za koje nije ni važno kad su, gde i pod kojim okolnostima nastale, jer su veće od vremena koje je proteklo.

Zato što njena tema nije nikad nestala.

SVAŠTA NAM SE DOGAĐA

Idealizam postaje opasna stvar, kad se razbije.

Partijski dokumenti SKJ nikad nisu uspeli da objasne zašto neki ljudi moraju da budu siromašni, a neki bogati? Socijalno raslojavanje postojalo je i u komunizmu, a sudar sa tom spoznajom i krahom idealizma nastupio je još tokom šezdesetih – kritički filmovi “crnog talasa” su ovo precizno zabeležili. Trebalo je da prođe skoro deset godina da isti uvid dopre i do popularne muzike. Niko ne može da porekne da između “crnog talasa” u jugoslovenskom filmu i “novog talasa” u rok muzici nedvosmisleno postoji duhovna bliskost, mada o toj vezi nikad nije podrobno pisano – ona se sastoji u potpunom odbijanju lakirovke po kojoj je sve u društvu oko nas brilijantno, jer ga čvrsta komandujuća ruka vodi u svetlu budućnost.

Seme sumnje je bilo posejano od ranije, i progresivni filmski autori su ga prvi izrazili kod nas u oblasti masovne kulture, ali je tek generacija “new wave” rok muzičara – koja je izašla na scenu krajem sedamdesetih – učinila da ovo saznanje postane deo opšte društvene svesti. Kritički filmovi su dopirali do intelektualnih krugova, ali kritičke pop pesme su nedvosmisleno dobacivale mnogo dalje: do široke javnosti. Razobličavajući diktirani socijalni status quo, efektne, zarazno upamtljive reči njihovih tekstova stizale su do najudaljenijih krajeva SFRJ i do najzabačenijih kutaka svesti, menjajući iznutra i državu i predstavu o njoj. Kao što smo već rekli: u tome je neopevana veličina novotalasnih grupa – da nije bilo njihovog delovanja, ne bi tokom osamdesetih bili stvoreni preduslovi da postepeno dođe do demokratskih promena.

Neko će reći da su ta vremena zaboravljena. Ali, da li su?

Državni socijalizam, posebno kad ga je u našim krajevima tokom sedamdesetih prožela potrošačka groznica, bio je jednako ravnodušan za sudbinu pojedinca, kao i kapitalizam sada. Tu ravnodušnost je širom Jugoslavije osetio deo generacije koji nije video sebe u partijski kontrolisanom uređenju i koji se nije dao potkupiti jeftinom robom široke potrošnje. Pobuna koju je sa sobom doneo novi talas imala je svoj koren u socijalnom osvešćenju mimo diktata SKJ, i zato je bila tako opasna.

Iz te perspektive, kasnije “nacionalno osvešćenje” bilo je samo produžetak istog ravnodušja za sudbinu pojedinca – kao što se i pokazalo. I zato su poruke novog talasa zazvučale jednako subverzivno i u novom okruženju nacionalnih država, evo sve do danas.

Pesma “Vjeran pas” najbolji je dokaz da je to baš tako i da se ne radi o snoviđenju vašeg potpisnika.

TOTALITARNI KONFORMIZAM

“Vjeran pas” nije nihilistička pesma, nego opis nihilističke stvarnosti. Pevač Predrag Kraljević Kralj besan je i ogorčen dok izgovara rečenicu za koju zna da je tekst njemu napisane sudbine: “U život kreće samo dio nas / U životu prolazi samo vjeran pas”. Za njega spasa nema, jer nema budućnosti, neko ju je razgradio i oduzeo i pre nego što se desila.

Šta više, pesma je surovo realistična: u njoj je opisana izvesna sudbina miliona, naročito mladih. Do tad je već bilo jasno u kakvom smo okruženju – mediji su bili kontrolisani i ponavljali su stalno iste stvari, jednako kao što su izlozi bili puni iste robe. Postojala je svakodnevna milicijska ulična pretnja represijom, sprovođenoj u ime “mirnog sna radnog naroda”, zbog čega je obična patrola imala pravo da legitimiše i privede svakog ko samo izgleda sumnjivo (a punkeri su zaista odudarali). Naći svoj prostor, delovalo je kao zadatak samo za hrabre. Parafi su doneli jezik pobune u srpskohrvatski, no, Termiti su sa “Vjeran pas” otišli korak dalje – ne samo da su napravili naš pandan Sex Pistolsima i njihovom sloganu “no future” iz legendarne “God Save the Queen”, nego su i eksplicitno objasnili poražavajuću istinu zašto budućnosti za nas nema. Odnosno – ima je, ali bolje da je nema.

Termiti su ovom besmrtnom pesmom poručili da su ljudi i tako skloni da budu sluge, ne bi li bolje prošli u životu, ali da će u budućnosti biti još gore – svi će želeti da budu korumpirani. Prava tema “Vjernog psa” je totalitarni konformizam, a ne komunistička stega. Sistem koji je preživeo sve i od tog doba postao još moćniji.

Tek kad smo osvojili slobodu oličenu u državama sa nacionalnim predznakom, kapitalizmom i višestranačkom demokratijom, shvatili smo da je model čoveka-vernog psa u tom pejzažu još jači i prisutniji nego što je bio u socijalizmu. Nalik na “Pseće srce” Mihaila Bulgakova, u sadašnjosti se može komforno egzistirati samo ako se osoba potpuno saobrazi očekivanjima moćnika u društvu, onih koji imaju vlast i pare. Ogoljena prinuda nije neophodna, jer su svi unapred već pristali na pravila igre, odnosno – da laju.

HIMNA DRUGAČIJIH

Ritam riječkoj sceni je već zadavao Valter Kocijančić sa grupom Paraf, kad su se tokom 1978. pojavili i drugi punk i new wave bendovi – Termiti, Protest, Lom i Zadnji. Termiti su posebno zanimljivi, jer u njihovoj postavi nalazimo izuzetnog frontmena i tekstopisca Predraga Kraljevića Kralja, te sjajnog gitaristu kakav je bio Robert Tičić Tica (nesrećno preminulog još 1984.), kao i Damira Martinovića Mrleta lično za bas gitarom (budućeg osnivača Leta 2, te još uvek aktivnog Leta 3). Tu su još bili Berislav Dumenčić za bubnjem i Josip Krošnjak Pepi na klavijaturama – ovaj poslednji se pojavljuje kao autor muzike pesme “Vjeran pas”, čiji tekst je delo Predraga Kraljevića Kralja.

Termiti nisu objavili album dok su postojali. Pesma “Vjeran pas” je u svoje vreme jedini put regularno objavljena na kompilaciji “Novi pank val 78-81” (koju je sastavio Igor Vidmar za ZKP RTV Ljubljana, 1981). Naporima dobrih ljudi, kao što su Goran Lisica Fox i Bojan Mušćet, mnogo kasnije je objavljeno kompakt disk izdanje „LP ploča Vjeran pas“ (Dallas 1996), a upravo se očekuje i vinilna verzija istog sa svim studjskim i koncertnim snimcima ove jedinstvene grupe, koja je za sobom ostavila nekolicinu ultimativnih punk statementa.

Kralj je po svemu jedna od ikoničkih figura jugoslovenske novotalasne scene, koliko god isključivo lokalno delovao: još 1979. je unosio elemente art-happeninga u nastupe Termita, sa ekscesima tipa onog o kome se još uvek priča, kad je na nastupu u opatijskom Hotelu Kvarner, izašao na scenu sa WC školjkom na glavi, uz obilje perja. Sa ranim iskustvom iz pozorišta i poštovanjem za Marka Brecelja, nije ni mogao da bude drugačiji, nego da u sebi sjedini ikonografiju Sex Pistolsa i Buldožera u originalan multimedijalni iskaz za novu generaciju. Ako na ovo dodamo poreklo iz radničke porodice, jasno je da je socijalna svest bila još jedna stvar što ga je razlikovala od velikog broja mladih muzičara unutar novotalasne scene, koji su dolazili iz “ušuškanih” srednjeklasnih porodica ili čak viših slojeva društva. Njegova pobuna nije bila pobuna protiv sopstvene porodice, kako je to znao da bude slučaj unutar našeg “new wavea”, nego protiv realnog stanja u društvu, u kome niko iz niže klase nije imao prolaz do bolje životne pozicije.

Sve je to lepo učinio vidljivim, pa čak i opipljivim u pesmi “Vjeran pas”. Na apokaliptičnu gitarsku temu nadovezuju se klavijature, čija se himnična melodija urezuje u pamćenje kao proklamacija nečeg velikog (električni klavir je inače odsvirao Davor Tolja, umesto Josipa Krošnjaka Pepija, pošto je potonji bio u vojsci – lansirajući tako zvuk koji će kasnije obeležiti riječku scenu, a posebno Paraf u drugoj inkarnaciji). Onda počinje herojski tekst, sublimacija očajanja sa kakvom se do tad nismo susreli. I kao da nije bilo dovoljno što nam niko nikad nije pljusnuo u lice takvu istinu da “u životu prolazi samo vjeran pas” – refren je otpevan horski, glasovima srednjoškolaca, što su članovi Termita u to vreme objektivno i bili. Stvarnost opisana u njoj je stvarnost onih koji upravo izlaze iz škole i vide svu propast društva oko sebe, koja im se prodaje kao jedina moguća budućnost.

Drama koja se stalno ponavlja, svake godine.

Sve osnovne poruke novog talasa i dalje su aktuelne, jer se priroda vlasti u ovom kraju sveta nije nikad promenila: svodi se na apsolutnu vlast proseka, onih koji slušaju i spremni su da služe svakom. “New wave” autori su to jasno videli. O čemu je onda pesma “Vjeran pas”? O tome kako će jednog dana takvi zbrisati svaku mogućnost da iko bude drugačiji.

To je današnjica.

Svuda oko nas sad čujemo tabloidni lavež, što znači da su Termiti bili u pravu, i da je došla ta anti-utopijska budućnost u kojoj su ljudi počeli da kevću, umesto da govore. Ali to nije kraj – kako je došla, ona će tako  i proći sa neoliberalnim kapitalizmom, čijem raspadanju prisustvujemo. Oko nas će polako zavladati digitalna tišina, u kojoj neće biti mesta ni za šta stvarno ljudsko, i u kojoj će sve drugačije biti polako udavljeno i zamenjeno kopijama. Neće se više čuti ni glas. Čak ni sluge više nikom neće biti potrebne. I oni će uskoro postati previše drugačiji.

Dragan Ambrozić

(Zahvalnost Bojanu Mušćetu za veliku pomoć oko istraživanja) 

Termiti – “Vjeran pas”

Svašta nam se događa
Mozgove nam tupe
U život kreće samo dio nas

U životu prolazi samo vjeran pas
U životu prolazi samo vjeran pas

Učim, da naučim
Da nauka je sranje
Uče me u školi
U životu prolazi

U životu prolazi samo vjeran pas
U životu prolazi samo vjeran pas

Doći će takav dan
Kad će ljudi umjesto
Umjesto da govore
Početi da laju

U životu prolazi samo vjeran pas
U životu prolazi samo vjeran pas
U životu prolazi samo dio nas
U životu prolazi samo dio nas

*U sljedećim kolumnama Dragan Ambrozić ekskluzivno za Music Box piše o Radničkoj kontroli, Metku, Katarini II i Disciplini kičme.