Često znam reći kako je “Bog” doista bog svih albuma Pips, Chips & Videoclipsa, benda koji je obilježio moju ranu mladost, ali i odrastanje i zapravo su s njim Pipsi došli na sam vrh zagrebačke scene, ali i rock autorstva.
Od divljeg dečka sa Zapruđa, kakav je Dubravko Ivaniš bio na albumu “Shimpoo Pimpoo”, preko albuma “Dernjave” i “Fred Astaire” do “Boga” postao je jedan od najvažnijih rock autora na hrvatskoj glazbenoj sceni. I to ne samo on, jer su na pjesmama radili i još poneki članovi benda poput gitarista Alena Kraljića Kralje, kojemu je ovo i zadnji album s Pipsima, i kada bend kreće u mračni novi milenij s novim zvukom koji baš ne dolazi do kritičara i publike. Možda je problem u “milenijskom bugu”. No, kasnije će i te pjesme iz kasnije faze biti prigrljene kod publike. Ako se vratimo u 1999. godinu kada je “Bog” izašao, to je bila iznimno kreativna glazbena godina, ne toliko za rock koliko za neki drugi žanr. Ipak, Let 3 je stao na pijedestal riječke scene s vjerojatno najboljim albumom “Jedina” , Gibonni je s “Judi, zviri i beštimje” na karijernoj i zvukovnoj prekretnici i u tom trenutku je najbolji predstavnik splitske glazbene scene, Tram 11 izbacuju “Vrućinu gradskog asfalta” i zakucavaju se na vrh zagrebačkog i hrvatskog rapa, a što se tiče zagrebačke rock scene – Majke (koje su tada već godinama bili dio zagrebačke scene) polako isparavaju, Kojoti također, a Psihomodo pop nije više ono što je bio. Definitivno Pipsi tu pronalaze svoj prostor i postaju vladari zagrebačke scene s albumom koji je promijenio i njihove i naše živote.
Pipsi postaju ozbiljniji, glazbeno i autorski, s tekstovima koji se dotiču nekih puno ozbiljnijih tema te glazbom i izvedbom koja se na skoro svakoj pjesmi rasplamsava do epskih razmjera. Ripper postaje vođa jedne nove generacije, iako je znao tada opovrgavati tu činjenicu ili tvrdnju. Pjesme govore i o odrastanju, sivilu, svjetlu na kraju tunela (mraku i danu), ali i o nostalgiji, prolaznosti vremena i društvenim i inim promjenama. Barem osobno osjetim sve ove teme slušajući iznova i iznova “Bog”, album koji je za mene jedan od najvažnijih u hrvatskoj rock glazbi i zapravo album koji je promijenio zvuk cjelokupne scene upravo zbog svojeg indie predznaka. Promijenio je i mene. Stoga i ne čudi veliki broj pjesama s “Boga” u današnjem koncertnom repertoaru Pipsa, benda koji je ove godine nagrađen Rock&Off nagradom za koncertnog izvođača godine. A prije 23 godine (ili nešto manje) dobili su Porina za najbolji rock album (“Bog”). No, nije tema ove recenzije album “Bog”, koliko samo reizdanje, odnosno konačni dolazak na vinil.
Krajem prošle godine razveselila nas je vijest da je “Bog” po prvi put dostupan na vinilu, 23 godine nakon originalnog izlaska albuma na CD-u. Album je pakiran u gatefold i dolazi na dvostrukom vinilu s masterima pjesama koji za ovu prigodu, nisu remasterirani (iako na Discogsu drugačije piše) – neka me netko demantira – i upravo zbog toga zvuk nije savršen kakav bi mogao biti, odnosno s po meni previše istaknutim niskim i visokim tonovima zbog kojih je često bas ispred ostalih instrumenata, a na nekim pjesmama se previše osjete sibilanti koji su inače neprijatelji za gramofonske ploče. Tko zna, možda je CD master albuma samo prebačen na vinil, što mnogi znaju raditi, ili je samo minimalno prilagođen. No, sve u svemu vrlo dobro reizdanje, sjajno pakiranje koje i priliči ovakvom album, iako ne bi bilo na odmet staviti i neki prigodni tekst ili fotografije i memorabilije ove postave benda. Ne radi se svake godine “Bog” na vinilu. Iskreno mi je žao što niti jedan album Pipsa koji je proteklih godina objavljen na vinilu nije imao popratni materijal niti je ponovno masteriran, a zasigurno negdje postoje originalni masteri, ako ne već na magnetskim trakama, onda na DAT-ovima što je bilo tipično za albume u devedesetima. Ali svaka pohvala za LAA što je u suradnji s izdavačkom kućom Dan/mrak (koja je s ovim albumom i osnovana) objavio nekoliko albuma Pipsa na vinilu. Čekamo još “Walt” (“Drveće i rijeke” i “Pjesme za Gladijatore” svejedno ne zaslužuju vinile) i na konju smo!
“Bog” ostaje bog!