IZVJEŠĆE: Pipsi na rezidenciji u Saxu (1. dio) – samo da je tako svaki dan…
8. studenoga 2023.
Nikola Knežević (2778 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE: Pipsi na rezidenciji u Saxu (1. dio) – samo da je tako svaki dan…

Popularni zagrebački klub Sax! ovoga tjedna preuzeli su Pips, Chips & Videoclips, vjerojatno jedan od najboljih predstavnika zagrebačke pop rock scene od početka same karijere do danas. Nadam se da će i na predstojeća četiri koncerta biti onako kako je bilo na otvaranju.

Idemo odmah do koske, što bi rekli susjedi – koncert je trajao više od dva sata, čuli smo cijelu “Vesnu”, best of repertoar benda, a sve je završilo s čak tri bisa i skandiranjem iz publike – malo s tradicionalnom Zagorskom “I nikom nije lepše neg’ je nam”, malo s tradicionalnom posvetom Boysima i Dinamu (op. a. Jug), a na kraju i s uzvikivanjem “svetog imena”.

Ulazim pet minuta prije početka koncerta u zapušeni i zagušljivi, nadasve krcat Sax, koji upravo iz tog razloga izbjegavam kad su u pitanju rock ili rap koncerti (više mi se sviđa u jazzy ili pop izdanju). No, Pipsi su Pipsi, generacijski bend, valjalo bi otići na barem trojku od petice, iako je prvotni plan bio svih pet koncerata. Ipak, kad je u pitanju pijanka s frendovima, Pipsi će nekako preživjeti bez mene jedan koncert.

Koncert je počeo točno u 21 sat i publika je ušla na vrijeme, što je itekako pohvalno (i za bend i za publiku). Oni koji će ići na jedan od sljedećih koncerata trebaju znati da neće biti kašnjenja. Otvaraju s “Vesnom”, što baš i nije po mojem guštu, ako ste čitali “stari, sorry” recenziju albuma na Music Boxu. Izvodili su pjesme identičnim redom kao i na albumu, ali moram priznati da zvuče bolje na pozornici i osjeti se da ih je bend dosta uvježbavao. Najveća euforija bila je na pjesmama “Većinom” i “Pariz”, pogotovo u prvim, HC fanovskim redovima, ali na ostalima je publika dosta glasno pričala pa je dojam ostao blag. A i novi materijal možda i nije za slavljeničke koncerte u Saxu gdje se očekuje isključivo najbolje, da ne kažem greatest hits izdanje benda. A i ako imaš novi materijal, onda se nadaš da je u pitanju “The Joshua Tree” U2 (ovo mi je prvo na pameti zbog istoimene turneje kada su izvodili sve pjesme s albuma identičnim redom) ili neki drugi album na kojem se nalaze sve redom hitovi. Ali tko zna, možda je ovo samo ispipavanje terena za predstojeće koncerte. Meni su najbolje zazvučale live “Većinom” i “Glas za bluz” gdje je svirka otišla i u neke psihodelične sfere. No, publici su očito odgovarale one brže pjesme, pa je tako Sax proključao tek na “Bi li ili ne bi” s prethodnog albuma koja je nagovijestila da će se ovaj koncert itekako pamtiti. Pravo iznenađenje dogodilo se na pjesmi “Ljubav” i to ne zbog gostovanja Ede Maajke, koliko zbog izlaska Lucije Ivaniš na pozornicu koja se itekako uklopila u ludu atmosferu. I nije to bilo jedino gostovanje, naravno da je uskočila i Yaya, a iznenađenje je bilo u izvvedbi pjesme “Trubač” koju nemamo često priliku čuti uživo. Biser “Walta”!

Prvi pravi sing-along dogodio se na pjesmi “Plači” koja nas je uvela u najemotivniji dio koncerta. Tu se posebno istaknu gitarist Ivan Božanić koji slideom na gitari dira naše već uzavrele vene. Od ovog emotivnog/laganica momenta izdvajam “K1”, “Htio bi da me voliš” i “Narko” uz koji se opet dogodio nevjerojatan naježitis sing-along. A “Dođi vilo”? Sjajna izvedba koja je potakla i na neke romantične trenutke. Kako sam bio smješten za šankom tako se dosta ljudi kretalo oko mene, ali sam se u jednom trenu okrenuo prema šanku i ugledao djevojku kako tipka na mobitel svojoj voljenoj osobi rekavši da je jako voli. Nisam lik koji gleda u tuđe mobitele, ali ovo je doslovno bilo ispred mojih očiju čim sam se okrenuo. Bolji emotivni trenutak od ovoga nisam mogao očekivati. Rastopio sam se kao ledenjak na krajnjem sjeveru planeta. Regularni dio koncerta završava, još jednom da kažem, uz boga svih bogova, pjesmu “Bog” koja me oduvijek odvede u neke nostalgične i nezaboravne životne momente, pa tu zna biti i suza.

Pipsi nikada nisu razočarali publiku na bisevima pa je tako bilo i ovoga puta, samo što je bilo više nego od očekivanog – čak tri bisa. Na prvome povratak u najraniju fazu benda uz “Malu fuficu”, “Poštara lakog sna” i “Malenu”. Božanić ponovno koristi svoj slide, a euforija je na maksimumu. Nema osobe u publici koja nije pjevala na ove pjesme. Pozivaju svi bend i na drugi bis standardnim hommageom Boysima i Dinamu. Naravno da ne može proći koncert bez “Guma na kotačima”. Kruno Šinec u svojem najboljem izdanju, solo ponovno prodire kroz naše vene, a pjesma ponovno poziva na pjevanje. Kreće smiraj, “Na putu prema dole” i potom novi naklon publici i obratno, naklon publike prema bendu. Ori se “I nikom nije lepše neg je nam”. Jedan mali dio publike već na izlazu iz Saxa, a reflektori se ponovno pale na pozornici, izlazi bend i ovoga puta za mikrofonom klavijaturist Zdeslav Klarić što je bio znak da će biti malo “Nogometa”. Sax ključa energijom i pjevanjem, Dudo završava koncert na nekakvom crno-bijelom tipkalu, a Pipsi se posljednji put naklanjaju publici (posljednji samo ove večeri). Publika im vraća uzvikivanjem svetog imena (“Dinamo, Dinamo”, ako netko nije skužio).

I nakon ovakvog putovanja i to srijedom u Zagrebu odgovaram onima koji su se zapitali – zašto pet dana Pipsa u Saxu – dođi i vidi! Samo da je tako svaki dan… Vidimo se na drugome!

Set lista
Većinom
Glas za bluz
Klijenti
Copperfield & Coppertone
Netko
Pariz
SSND
Vesna
Bi li ili ne bi
Ljubav ft. Edo Maajka & Lucija Ivaniš
Kratka povijest
Plači
K1
Trubač ft. Yaya
Zdenka i vanzemaljci
Htio bi da me voliš
Narko
Dođi vilo
Bog

Bis 1
Mala fufica
Poštar lakog sna
Malena

Bis 2
Gume na kotačima
Na putu prema dole

Bis 3
Nogomet

Foto: arhiva Music Boxa (autor: Nikola Knežević)