Uz black metal se od samih prvih pravih početaka u Norveškoj, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, vezivala riječ ‘skandal’. U doba dok je Varg Vikernes, zajedno sa Euronymousom, Deadom, Samothom, Bårdom Faustom i drugima započinjao novi glazbeni pravac unutar metala, na njihove akte mediji su dodali i razne druge opise, poput ‘kriminal’, ‘rasizam’, ‘sotonizam’, ‘terorizam’ i druge, sve dok se sam pokret nije raspao u krvi. Naizgled raspao.
Glazba i utjecaj su itekako preživjeli i prelili se daleko preko granica Norveške, tako da danas black metal bend možete naći u Indoneziji, Alžiru ili Venezueli. Teme kojima se black metal bavi također su se raspršile na sve strane, što najbolje pokazuju i glavni akteri večerašnjeg nastupa u Močvari. Tri benda, tri različita pristupa. Headlineri su bili poljska Batushka (Батюшка), a nastupili su potpomognuti Bavarcima iz Bamberga čije ime onom tko nije upoznat s njemačkom goticom može izgledati jako smiješno, kao Kanonensjeber, ali radi se o nazivu Kanonenfieber, čije je značenje vrlo slično engleskom Shell shock, a u biti radi se o psihičkom utjecaju neprestane artiljerijske vatre na čovjeka. Prije njih su nastupili Norvežani Uburen.
Uburen su bend koji nastupa više od deset godina i sviraju viking black metal, podžanr blacka koji je doživio pravu inflaciju bendova. Nastup je odrađen korektno, a prostor u Močvari je bio popunjen i više nego dobro. Prostor će se popuniti doslovce do posljednjeg mjesta kad su na scenu izašli Kanonenfieber. Dok sam ih preslušavao dan prije, utvrdio sam da se radi o mješavini black i death metala i da se bave isključivo tematikom Prvog svjetskog rata. Poprilično je veliki broj bendova koji se bave tom tematikom, pogotovo u Njemačkoj. Osjetna je generacijska psihička trauma koju je taj rat izazvao, a i bavljenje ratnom tematikom Drugog svjetskog rata je vjerojatno vrlo škakljivo za Nijemce, pa bolje onda po Prvom. Međutim i ta vrsta tematike se prenijela van granica Njemačke pa ima i primjerice sjajan američki black metal bend koji obrađuje isti period, Minenwerfer. Kad je bend posložen i kad sve funkcionira kako treba, black metal je najbolji uživo. Tako je i bilo. Ne znam kako su uspjeli, ali uspjeli su, da na onom malom stageu prenesu emociju, psihozu, besmisao rata, svjesno slušanje zapovijedi znajući da su odlazak u beskraj, izgubljenost ljudskog bića na bojištu – očaj. Mi, publika, bili smo s njima u rovovima, u jurišima, u podmornici, padali pod mecima. Dojam je pojačavalo to što su nastupali sa skijaškim maskama i ovog puta, kapama njemačke carske ratne mornarice iz Prvog svjetskog rata. Uz to, gitarist je imao cijelu bijelu mornaričku odoru. Te skijaške maske su pojačavale dojam čovjeka kao broja, bez lica, jednog od milijuna koji su nestali. Nevjerojatno efektan, energičan i jako upečatljiv nastup, potpomognut i energijom vokala i atmosferom koju su stvorili, od ratnog bubnja koji je vokal svirao kao da radi uvod u strijeljanje, do onog šupljeg zvuka podmornice, koji je mornarima diljem Atlantika ježio kožu na leđima. Na kraju je simbolično podijelio publiku na dvije strane, ostavljajući prazan prostor između njih, i onda naglo sklopivši ruke, dao znak da klanje počne, gdje je mlađi dio publike, uz zaglušujuće posljednje rifove dao oduška da se malo potuče i zaradi koju ratnu modricu. Kad sam izašao van nakon njihovog nastupa, primijetio sam da se dogodila navala na njihov merch štand i iako su osnovani prije tri godine, čeka ih sjajna budućnost.
Mislio sam čak u tom trenutku da će biti teško nadmašiti ono što su napravili, ali opet Batushka je i druga tematika i drugačiji nastup. I tu dolazimo opet do riječi ‘skandal’. Naime, nakon Batushkinog sjajnog prvog albuma “Litourgyja” (2015.) dogodio im se crkveni raskol, između Krzysztofa Drabikowskog i drugog člana benda, Bartłomieja Krysiuka i od tad bendovi nastupaju oba s istim imenom, ali prije imena stoji i ime osnivača. Večeras smo gledali Drabikowskog, po mnogima, bolju verziju Batushke. Da imamo i hat trick skandala, pobrinule su se komšije, to jest, stanoviti monah Arsenije, koji je digao vjernike u Beogradu na noge, zbog čega je otkazan koncert koji se trebao održati sutra. Dosta mojih prijatelja iz Srbije je u očaju konstatiralo da smo ipak mi normalniji, na što sam im mogao samo reći da naši vjerski aktivisti pucaju na ove poznatije bendove poput Kissa ili Maidena, pa prosvjeduju protiv njih. Nikome od njih se ne dolazi baš u studenu noć na Savu zabranjivati koncerte. Puno je udobnije prosvjedovati pored Arene, gdje ti poznatiji bendovi nastupaju, pa iako je hladno, u blizini je Arena Centar, gdje se nakon raširenih ruku kojih sat vremena i vapaja u nebo, mogu okrijepiti toplim kakaom ili kakvim zgodnim šopingom.
Na svu sreću, tu svaki skandal prestaje. Batushka Drabikowskog stvarno jest drugačiji tip nastupa i ikonografski i glazbeno od bavarskih kolega, tako da smo uživali dok je bend palio svijeće i postavljao pravoslavne ikone, pripremajući se za svirku. U prepoznatljivim monaškim haljama ruskih monaha stupili su na scenu malo nakon 22.15, a od 22.00 trajao je intro za koji sam pomislio da je učinio više u širenju pravoslavlja nego bilo kakvi ekumenski susreti. Kao i uvijek kad su oni u pitanju, to je bila black metal misa. Autoritativno i s izrazom oholog dostojanstva, Batushka je energično, maestralno i bez greške izvela svoje evanđelje. Ne bih mogao ništa posebno izdvojiti – hladnoću čovjeka samog na brisanom prostoru, zamijenio je liturgijski trans pomiješan sa zaista vrhunskim black metalom u kojem su uživali svi, od početka do kraja.
Ukratko, tko je došao po prvoklasni black metal u Močvaru, dobio ga je i za ponijeti kući!
Foto: Davor Birt
[envira-gallery id=”79702″]