Mnogi glazbenici i autori, pogotovo novinari često se pitaju koja je tajna uspjeha neke pjesme, a pogotovo karijere. Takvo pitanje nema nikakvog utočišta u realnosti poput sličnih pitanja dugovječnim ljudima, koja je tajna dugog života? Mada se često odgovor svodi na dvije jednostavne riječi: ljubav i genetika. Ovo se može primijeniti u oba slučaja.
Tako i kod Gordana Muratovića, alias Coca Mosquita, takvo pitanje izaziva njegovo osobno nerazumijevanje. To se ne može objasniti, osim ako imate neko sarkastično objašnjenje kao u slučaju Toma Waitsa kad je odgovorio na slično pitanje: “Napravim dvije pjesme, zatvorim ih u sobu, a one se same razmnožavaju.” Već od samoga početka, davnih zelenih devedesetih kad je (Gordan) u svojoj garaži aktivirao polovni četverokanalni Fostex kazetofon, znao je koji su mu ciljevi, ali je snimajući razne (manje uspješne) glazbenike, upijao svu kvalitetu, što je važnije – učio na greškama. A već se 1995. okuražio osnovati Jinxe. Prvi “Sextasy” skrenuo je pažnju, ali će i on kao autor i (prvenstveno) Yaya na vokalu, te sjajan ostatak banda sa sljedeća tri albuma načiniti Jinxe najsvježijim i najkvalitetnijim pop bandom toga vremena.
No, nakon albuma “Avantura počinje”, činilo se da je s time ona završila. Bend se razišao, na žalost mnogih obožavatelja. Kako su naglo nestali, isto takvo iznenađenje rade pet godina poslije ponovnim okupljanjem i novim albumom “Na zapadu” za novu izdavačku kuću Dallas Records koji nas je počastio vinilnim izdanjem ovog izvrsnog, možda njihovog najboljeg albuma. Predhodni izdavač Aquarius Records prvi su prepoznali njihov potencijal, a oni su im povjerenje vratili svojim najvećim hitovima (“Smijem se”, “Brazil”, “Bye Baby Bye”, “Tamo gdje je sve po mom”…). Teško je očekivati prva tri albuma na vinilu. Aquariusi se nisu pokazali pretjerano agilnima po tom vinilnom pitanju.
Dok je prva faza izrodila hrpetinu bezvremenskih hitova, ovaj album “Na zapadu” donosi staru formulu, no bend bolje svira, a Yaya briljira (pjeva s dvostuko manje snage, a rezultat odlazi o drugom smjeru, glas joj nikada nije tako dobro zvučao). Svi možebitni nedostaci na prva tri albuma su nestali. To je bio više nego veličanstven povratak. Album donosi čak tri strašna hita (naslovna “Na zapadu”, “Na čemu si ti?”, “Šmiramo”…) no za petama im dahće ostatak materijala. Nema praznog hoda. Ovakav album neće više ponoviti, iako su i ostali sjajni. Gordan se pokazao plodan i hitoidan autor, snimatelj i producent (uz veliku pomoć brata mu Berka, ujedno i bubnjara benda).
Jinxi su najupečatljiviji bend s prijelaza dva tisućljeća. Gotovo je nadnaravna moć lakoće stvaranja zaraznih pjesama kojima vrijeme jednostavno ne može ništa. Posljednji veliki bend domaće kvalitetne glazbe, a nadali smo se i prvi u novom dobu. No nitko to ne može predvidjeti. Ono što ih još čini važnima, cijela jedna nova generacija glazbenika je prihvatila njihove smjernice. Njihova ostavština je odista masivna.
Album “Na zapadu” je veseo, neopterećen teškim temama, iskreno vezan sa svakodnevnim životom što ga čini prihvatljivim svim generacijama. Isto tako mogu reći i za ostale albume, no ovaj ima nešto posebno što ga izdvaja. To je njegova kompaktnost, magija na djelu, moć sugestije, priča ispričana od početka do kraja (od uvodne “Hodam” do izlazne, a meni ujedno i najdraže “Požurimo…”). Slučaj bez usporedbe, glazba koja će zasigurno nadživjeti svoje autore.