Posljednji poziv za ljetovanje: Čemu se radujem kada dolazim na Tam Tam u Sućuraj na Hvaru?
8. srpnja 2024.
Boris Abramović (292 Članci)
Podijeli

Posljednji poziv za ljetovanje: Čemu se radujem kada dolazim na Tam Tam u Sućuraj na Hvaru?

Već kad izađem iz vlaka u Splitu i krenem busom prema Drveniku krenu trnci, a kada bus prođe Makarsku i kada se ukaže istočni špic otoka Hvara srce brže zakuca. Kod Igrana već se vidi trajekt koji ide prema Drveniku koji je zadnja stanica do raja. Do Sućur(a)ja.

Godinama već idem na ovaj festival i možda bi to kod nekog prešlo u neku uobičajenu rutinu, dug put do tamo, desetak dana sunca, mora i glazbe i onda ponovno onakav umoran spremiš se za dug put kući. Međutim ne. Dolazak na Tam Tam Music Festival u Sućurju na Hvaru za mene je već godinama jedan poseban ritual, skoro pa i neka vrsta religije. To je onih posebnih desetak ili nešto više dana u godini za koje se spremaš i o kojima razmišljaš još po zimi u debelim jaknama i čizmama, o kojima razmišljaš već kad prvo pravo proljetno sunce pokaže svoju čar.

Na kraju uđeš u onaj trajekt i za pola sata on te doveze na jedan drugi planet. Kad izađeš i vidiš tablu Sućuraj život ti ulazi u jedan drugi mod. Jedan sat traje dulje nego obično, jedan dan traje duljee nego obično, sunce je na otoku drugačije nego drugdje, i ono što je možda i najvažnije, od kada stupiš na otok pa dok s njega ne odeš, ništa ne moraš. Ama baš ništa. Hoćeš se kupati i sunčati, možeš, ali i ne moraš. Hoćeš u dućan ili na kupanje, hoćeš nešto pojesti ili popiti pivo, možeš, ali i ne moraš. Potpuno je sve drugačije nego “u pravom životu“. A kad se smjestim u moj kamp, u moj grad za sljedećih desetak dana, među moje ljude, onda kreće čarolija.

Najdraži mi je prvi obilazak Sućurja kada tek dođem i nakon što napravim svoju “kuću“ u kampu.  Krenem učinit đir po mjestu da vidim da se nedajbože nešto nije promijenilo od prošle godine. Sretnu se putem većinom dobro mi poznati domorodci, Sućurani koje već dobro znam i pozdravljamo se kao da smo rodbina koja se dugo nije vidjela. Nikša, moj arheolog koji će nas sve i ove godine voditi u svoje čuvene “šetnje s arheologom“ prva mi je “meta“ za prvu ovogodišnju otočku kavu. Kod Kiće naravno. Tu je neka dnevna baza, tu razmjenjujemo planove i direktive. Onda dođe još netko, pa još netko, pa još netko, pa se to tako zna otegnuti. Lijepo je to tako, sjediš s dobrim ljudima, lagana ćakula, i ništa ne moraš i nigdje ne moraš.

A onda ti taj ili drugi dan u kamp počnu pristizati ljudi. To su već prijatelji i to je kao neka kamperska familija. Pa dođu moji dragi Slovenci, pa dođu Bosanci, Novosađani, pa dođu moji Slavonci na privremenom radu u Zagrebu, pa dođu moji Brođani i skupi se ta neka sada već velika ekipa koja se poznaje i koja se druži već godinama. Pogledom tražim i moje drage Splićane i Zagrepčane, ali njih nema, oni su u velikom transferu prešli u apartman, ali doći će i oni kod Kiće. A onda gledamo i ove nove što možda stižu prvi put i bojažljivo traže mjesto gdje će dići svoju kampersku kuću, ali vrlo brzo će se i oni asimilirati u ovu familiju. Već sljedeće godine i oni će biti ovdje stari domaćini.

I za dan-dva kad se svi smjestimo počinje festival na najjače. Ove godine s malo izmjenjenim rasporedom pa ćemo tako glavni dio na igralištu imati prvi vikend, a onda poslije toga uživanje tjedan dana u svirkama u kampu. Ove godine imat ćemo i nikad bogatiju ponudu popratnih programa, pa ćemo tako osim našeg arheologa Nikše koji će nam u svojim šetnjama otkrivati bogatu kulturnu baštinu Sućurja imati naravno jogu pod vedrim nebom, radionice prepoznavanja jestivog bilja i insekata, izradu biljne kozmetike, izradu  keramike s air dry glinom, radionice cijanotipije, origamija, vezenja, naravno i zborskog pjevanja, perkusija, crtanja stripova te predavanja o povijesti gusara iz sjeverne Afrike. Također ćemo ponovo imati priliku istražiti dubine mora kroz radionicu free divinga, a bit će i čitanje i predstavljanje poezije pri čemu se posebno radujem ponovo vidjeti ST-a. Pa tko zna možda dođu i ostali, prošle godine su bili. Znači za svakog, ali baš za svakog ima nešto zanimljivo što može malo istražiti ako već do sada nije imao prilike.

I ove godine u kampu ćemo imati prefinu vege klopu i sve što ide uz to, a kako naš kamp svake godine postaje sve bolji nakon dobijanja dizajnerskih WC-a ne znam gdje mu je kraj. Smješten u borovoj šumi, tik uz kristalno čisto more ovaj kamp je jedna posebna mikrolokacija koja se može samo poželjeti.

Pogled iz WC-a

Evo, možda i jedina stvar koju ovdje nisam spominjao je glazba, a glazba je ono što nas je i dovelo u Sućuraj u početku. Nisam uopće spominjao imena koja nas ove godine čekaju na festivalu, vjerujte, svake godina je line up festivala više nego pomno sastavljan, svaki bend koji svira na Tam Tam Music Festivalu zaslužuje tu biti, publika je glazbom na festivalu uvijek više nego zadovoljna. Htio sam ovdje pokušati približiti onaj drugi vajb festivala, jer glazba je ono zbog čega ljudi dolaze na festival, a sve ovo ostalo je ono zbog čega se ljudi na festival vraćaju. Uvijek je lijepo vidjeti sinoćnje možda glavne zvijezde festivalske pozornice da sljedeću večer u kampu uživaju u svirci večerašnjih glavnih zvijezda.

I upravo ovo nešto o čemu sam gore pričao, a to je samo dio, je ono čemu se radujem kada dolazim na Tam Tam u Sućuraj na Hvaru. I već znam, tek se spremam krenuti na festival ove godine (op. a. tekst je pisan nekoliko dana prije dolaska u Sućuraj), a ako zdravlje posluži eto me i iduće, i iduće…I neka vam ovo bude posljednji poziv na ljetovanje. Ako još uvijek ne znate gdje ćete, Sućuraj, Hvar i Tam Tam vas čekaju. Jer kao što sam puno puta do sada rekao, svako mjesto koje u svojem imenu ima riječ Raj je nešto posebno.

Foto: Matej Čelar