28 godina traje manifestacija Novogradiško glazbeno ljeto, od toga sam bio prisutan vjerojatno 25 ili 26 godina. Hajdemo reći da sam odrastao uz ovaj festival glazbe kojemu sam se vratio i ove godine, doduše samo na jedan dan, onaj meni i ovom portalu najbliži, a to je kada pozornicom zavlada pop, rock i generalno urbana glazba.
U Novu Gradišku, moj rodni grad, svake godine svrati na desetke tisuća posjetitelja. Kažem namjerno “svrati”, jer veliki broj publike dolazi iz svih smjerova Slavonije, prvenstveno zbog glazbenog programa s kojim se rijetki mogu mjeriti u Slavoniji, ali i u ostalim dijelovima Hrvatske. Eventualno gradovi na jadranskoj obali, pogotovo otoci, znaju imati veći broj zvijezda na jednom mjestu. Četiri glazbene večeri već 28 godina okupe glazbenike iz različitih žanrova, većinu godina su to bili rock, tamburaška, zabavna/pop i folklorna večer, ali kako se mijenjaju žanrovi tako je s godinama sve evoluiralo. Tako, primjerice, na rock večeri znaju nastupiti i pop izvođači i reperi, odnosno sve ono što se smatra kvalitetnom domaćom, često i urbanom glazbom, dok na ostalim večerima znaju nastupiti i izvođači iz domene izvorne narodne i novokomponirane narodne glazbe. Bio sam na prvoj večeri, koja je meni i ovom portalu najbliža i najrelevantnija, a desetak tisuća posjetitelja imalo je prilike slušati i gledati nastupe lokalnog novogradiškog benda Rockeri, zatim grupa Valentino, Vatra i Urban&4, a na kraju je nastupio i popularni reper Grše.
O Rockerima ne mogu previše pričati jer većinom izvode obrade poznatih ex-Yu rock pjesama, iako imaju i ponešto svojih autorskih, ali sam se skoncentrirao aktivno na praćenje programa od nastupa grupe Valentino. Ovaj sastav u kojemu je danas od stare postave isključivo osnivač, gitarist i pjevač Zijo Valentino, bio je jedan od najpopularnijih pop sastava osamdesetih godina s velikim brojem hitova. Upravo te hitove izveli su na pozornici NG ljeta, a među njima su “Volim te još”, “Samo sklopi okice”, “Oka tvoja dva”, “Idu ptice selice” i druge. Iako su sve sjajni glazbenici, mogu reći da me nisu nešto previše oduševili, čak je Zijo bio najbolji na pozornici i vrlo dobro odradio svoj dio, dok je recimo prateća vokalistica bila najslabija karika. U jednom trenutku sam poslušao live prijenos na Radiju Novoj Gradiški (radio svih ovih godina prenosi glazbeni program festivala) da se uvjerim čujem li dobro ili ne, ali ipak sam bio u pravu. Ne znam je li to zbog nekog problema s monitoringom ili nečeg drugog, ali je zvučala neslušljivo. Znatna razlika je bila kad su na pozornicu stali članovi grupe Vatra koji su zvučali izvrsno, što i ne čudi jer su uigrana ekipa koja i ovog ljeta ima veliki broj koncerata diljem Hrvatske i regije. Iako sam osobno ljubitelj njihove rokerskije faze karijere, publika je najbolje reagirala na njihove najveće, da se možda najbolje izrazim, pop hitove poput “Tango”, “Tremolo” i sličnih. Što ne zamjeram, jer su se s tim pjesmama doslovno proslavili, a i s obzirom na njihovu prisutnost na radijskim postajama teško da ih i prosječna publika na NG ljetu nije čula. Ivan Dečak i bend imali su i kratki hommage velikom Massimu pa su izveli pjesmu “Mali krug velikih ljudi”. Upravo je tu pjesmu za Massima skladao i napisao Ivan Dečak. Bio je odličan i u animiranju publike pa je i one najtvrđe probudio iz sna.
Najviše sam se radovao nastupu Urban&4 na NG ljetu i ponovno nisam fulao, nakon njihovih tridesetak koncerata koje sam odgledao i odslušao u svojem životu, a u zadnje dvije godine petnaestak, nevjerojatno je što moram reći da nikada nisu razočarali. A vjerojatno su to odlike najvećih. Njihov nastup trajao je otprilike sat i 15 minuta, a čuli smo pjesme poput “Kuća sjećanja”, “Ruke”, “Odlučio sam da te volim”, “Mjesto za mene”, “Mala truba”, “Kundera” i druge, dok su na bisu izveli “Iskru” i “Astronauta”. Zvučali su izvrsno, što je svakako do njihovog tonca, ali i razglasa koji je bio izuzetno moćan, barem meni sa strane. Ne znam kako je bilo u publici. A kad smo kod publike, s jedne strane me oduševilo što su već na prvu večer došli u toliko velikom broju, a s druge strane su me razočarali zbog nekih svojih poteza. Ponajprije, atmosfera je tijekom svih nastupa bila izuzetno mlaka, bez nekakvih velikih sing-alongova, što dovoljno potvrđuje činjenica da sam se na suho ja najviše čuo, a nalazio sam se između benda (Urban&4) i publike. Kao drugo, Damir je došao na pozornicu s nekakvom trakom zalijepljenom na desnom oku, što je odmah na početku i pojasnio. Naime, titrao mu je živac na oku, što ga je iritiralo i dekoncentriralo pa je odlučio staviti neku vrstu trake. U tom trenutku, ali ne samo na njihovom nastupu, netko se poigravao s dosta opasnim zelenim laserom koji je često bio na Damirovom licu. Očito neki roditelji nisu odgojili svoje klince, pa su djeca umislila da se nalaze na nekom seoskom vašaru. Šteta što nitko na to nije reagirao, a Damir je sve gospodski ignorirao što još jednom potvrđuje koliko su i on i bend iznad svega. Kao treće u jednom trenutku je Damir primijetio da netko u publici ima mač igračku pa je zamolio da ga posudi i glumi malo Thompsona, a očito netko nije shvatio ironiju pa je na ogradu izvijesio hrvatsku zastavu s prvim bijelim poljem (zastavu NDH). Vidio sam da je to bio neki roditelj s klincima. Lijep odgoj, nema što! I ovo je ironija, ako ta osoba čita upravo ovo izvješće. Iako teško moguće, jer takvi ljudi ne čitaju.
Bilo je jasno da je publika ove večeri došla isključivo na nastup Grše, možda i najpopularnijeg repera na Balkanu trenutno, iako njegovu glazbu u zadnje vrijeme ne mogu baš pozicionirati u čisti rap, ima tu i balkanskog trapa, pa i nekih ostalih balkanskih prizvuka. Dovoljno da prosječna novogradiška publika proključa, a basevi protutnjaju ovim gradom. I Grše je bio odličan i energičan. Ubrzo je skinuo svoju Lakersovu majicu s natpisom O’Neal i maksimalno animirao publiku. Kad se vratio u backstage, doslovno je pogrbljen sjedio na stolcu jedno vrijeme koliko je energije izgubio tijekom samo jednog nastupa. Svaka čast iako to nije glazba koju osobno preferiram. Čak sam u afektu svega “poručio” publici “j***š Gršu pored Urbana”, odnosno kako ne razumijem zašto ova publika ne cijeni glazbu osobe koja je jedna od najvažnijih na hrvatskoj glazbenoj sceni od devedesetih naovamo. Ali lijepo je meni rekao moj dragi prijatelj iz Slavonskog Broda (btw hrpa Brođana je došla na NG ljeto, pogotovo zbog Urban&4, jer ovakav program, nažalost, nemaju u svojem gradu) – “jednom davno su i nama rekli: ‘j**o vas Urban’. Ima vremena za nove generacije i Urbana, polako, nije on baš za odmah i sad”. Sve pohvale organizatorima NG ljeta koji iz godine u godinu imaju impresivan glazbeni program, ali i brojne popratne sadržaje zbog kojih je moja Nova Gradiška barem na trenutak svjetla točka ove države, nebitno o kojim žanrovima se radi. Pa i publici koja u velikom broju dolazi svake godine u moj grad. Iako, zapravo, puno je dublja poruka, odnosno ironično pitanje koje mi je uputio moj dragi i dugogodišnji prijatelj, da ga sada ne imenujem, kad me vidio netom prije početka NG ljeta – “što ti svjetski čovjek radiš na ovom vašaru?!”. Ljubav prema rodnom gradu ipak prevladava da se konstantno vraćam. Ujedno, nikad moj grad nije imao urbanu publiku. Šteta! Ali nema veze, vidimo se na Urban&4 i gudačima u Rijeci 6.9.
P.S. Znate u čemu je Nova Gradiška bila najbolja? U gostoprimstvu i mislim da to svatko od izvođača može potvrditi. Zato sam sad pomalo izgubio glas i došao doma oko 4 ujutro. I bilo je lijepo vratiti se u eter Radio Nove Gradiške nakon desetak godina. Dogodine ponavljamo!
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”85808″]