Počeo je 2. SHIP, showcase festival koji se održava u Šibeniku i koji okuplja sve relevantne ljude iz glazbene industrije Balkana i šire.
Prošlogodišnje razbijanje leda bilo je bolje od očekivanoga, a hrvatski organizacijski tim dokazao se kao iskusan za organiziranje ovakve vrste događaja koji nikako nije lak za organizirati. Ono što se promijenilo od prošle godine jest vremenska prognoza koja je pred sam festival bez ikakve dileme pokazala da će kiša biti i na početku, i drugoga dana, a bome i na zatvaranju festivala. Zbog toga su organizatori koncerte koji su se trebali održati na glavnoj festivalskoj pozornici na tvrđavi sv. Mihovila prebacili ispod natkrivenog dijela tvrđave, pa je takoreći mala pozornica postala glavna. Ali da krenem redom…
Otvorenje festivala odvijalo se u Kući umjetnosti Arsen gdje su se osim sudionika okupili i sponzori festivala, odnosno oni koji su itekako zaslužni za još bolju financijsku sliku ove godine. Prije svega tu mislim na Ministarstvo kulture i medija, gdje se ministrica pohvalila da je ove godine uloženo puno više novca nego prošle, što će svakako doprinijeti kvaliteti samog festivala. Nakon uvodnih riječi, koje su uputili i glavni organizatori, We Move Music Croatia, održan je i prvi koncert SHIP-a 2024. Mimika Orchestra je u punom sastavu nastupio i još jednom potvrdio zašto je u pitanju jedan od najboljih hrvatskih glazbenih proizvoda ili kolektiva, kako god istaknuli. Njihove kombinacije moderne glazbe, jazza i etna, omotane slavenskom mitologijom, pa čak i zamrlim jezicima našega kraja, nešto su najbolje što možemo strancima ponuditi i nevjerojatno mi je bilo drago što su brojni gosti izvan Hrvatske imali priliku čuti Mimiku. Kolektiv je predstavio i neke nove članove, ali i pjesme, uključujući i novi drugi vokal. Glavni vokal, Maja Rivić, bila je vidno prehlađena, pa glas nije bio onoliko savršen na koliko smo navikli, ali je opet njezin magični glas oduševio sve prisutne, dok je drugi vokal po meni bio previše pojačan i znao je prigušiti Maju. Ali sve ostalo je bilo savršeno, bez ikakve dvojbe nastup na koji su se svi naježili.
Potom smo se prebacili na tvrđavu sv. Mihovila, izgubili dah, koljena i mišiće dok smo se popeli, ali je vrijedilo, kao što je i uvijek prije vrijedilo. Na pozornici su već bili RØLØ, bend iz Splita koji kombinira indie rock s elektronikom i koji je meni zapravo zvučao slično u svim svojim pjesmama, ali je bio izvanredan u svojoj monotonosti. Neka to uzmu kao pohvalu. Iza njih IDEM, jedno od novijih (solo) imena na sceni, koje je od samog osnutka bilo u trendu među publikom. Naglasak je na publiku koju mogu smjestiti u generaciju milenijalaca, tj. moju generaciju. Upravo o njihovim problemima IDEM i piše, ali ima jednostavne tekstove i melodije, himnične refrene koje doslovno svi mogu pjevati, poznavali ili nepoznavali njihov repertoar, jer su ti isti refreni često u repeticiji. Osobno meni takva glazba nije bliska, razumijem je u smislu generacijskog poziva, ali teško da ću je privatno slušati. No, ako mladi uživaju tko sam ja da im sudim, a i Antun je iznimno talentiran glazbenik i prije svega jako dobar lik.
!!! (Chk Chk Chk) su prije SHIP-a otkazali svoj nastup, kao i cijelu europsku turneju, a zamjena im je bio Kries, naš domaći world music prvak, a kad govorimo o hrvatskim glazbenim proizvodima na tragu maloprije spomenute Mimike, onda je Kries jedna slična priča, samo drugačija u glazbenom smislu. I znate što ću vam reći? Svi su zaboravili da su !!! (Chk Chk Chk) trebali nastupiti, jer je Kries odradio najbolji koncert prvog dana festivala, a vjerojatno to nitko neće nadmašiti niti do kraja festivala. Osobno ih zovem etno punkerima, jer uz njihovu etno glazbu koju kombiniraju s tradicionalnim i modernim instrunetima, dolazi i taj energetski moment, gdje se u publici često stvore i šutke baš kao na punk koncertima. Nevjerojatan osjećaj je biti u prvim redovima i nakon što sam ih odgledao već jedno desetak puta, ovo mi je bio njihov najbolji nastup. “Dodole”, “Kočarina”, “Moj javore”, “Pisan jelen”, “Sve vam zdravo”, “Ivo se šeče”, “Oj, Lado, Lado”, “Zelena lipa”, “Sito to”, za kraj nastupa “Zumba” s dodatnom improvizacijom i onda na bisu “Selo na okuke” uz a capella pjevanje Mojmira i Ive (lijeričara), koje je odzvanjalo i izvan tvrđave i podsjetilo me emotivno na moju Slavoniju, iako nije imalo veze s njom. Upravo ta emocija koja sija iz Kriesa mogu opisati kao neko spiritualno ili šamansko iskustvo i svi oni koji su bili na ovom koncertu mogli su to osjetiti. Publika je doslovno podivljala, unatoč kiši koja se slijevala niz krovove tvrđave.
S tvrđave smo se preselili u klub Azimut i taman sam stigao u sred nastupa hrvatskog kolektiva Balkalar koji je izvodio sve i svašte, od makedonske do ciganske glazbe, točnije sve ono što je plesno, dio Balkana i našeg identiteta. Shodno tome i publika je uživala u svakom trenutku. Ništa manje zabavno nije bilo ni na drugom i zadnjem nastupu u Azimutu ove večeri. U pitanju je mađarski kolektiv Hakumba. Oni pak kombiniraju world music, afro glazbu i jazz. Imaju čak četiri saksofonista i zvuče fenomenalno. Bili su bez pretjerivanja čokoladni preljev preko sladoleda koji smo konzumirali prvog dana SHIP festivala. Bolje nije moglo početi, čekamo da vidimo što će nam drugi dan donijeti.
Foto: Nikola Knežević